Župa sv. Mihovila ark. - Zvečanje
Adresa: Zvečanje, 21253 Gata
Telefon: (021) 867-621
Župnik: don Luka Stipanović
Povijest
Zvečanje je stara poljička župa, nekadašnji katun, smještena u istočnom dijelu slikovite kotline, koja na zapadu graniči s Ostrvicom, a s jugoistočne strane dopire do rijeke Cetine. Osim Zvečanja župi pripada i selo Smolonje.
Župa je bila samostalna od 16. stoljeća, dakle, prije dolaska Turaka. Zvečanje se nalazi u popisu župa iz 1625. godine, što ga je učinio apostolski pohoditelj zadarski nadbiskup Garzadori. Te se godine spominje i župna crkva Sv. Mihovila, kao i župnik don Marko Rudanović. Župa je tada imala 300 duša.
Župa je i poslije oslobođenja od Turaka krajem 17. stoljeća bila samostalna i takva ostala sve do polovice 19. stoljeća. Godine 1849. Organski dekret, br. 95, austrijske državne vlasti, župa je pravno izgubila samostalnost i pretvorena u izloženu kapelaniju, ovisnu od župe Kostanje. Između dva svjetska rata župa je ponovno dobila status samostalne župe, koji ima do danas.
Župna kuća sagrađena je 1904. godine. Ona je stradala u četničko-talijanskom krvavom pohodu 1. listopada 1942. godine. Temeljito je obnovljena tek 1984. godine za župnikovanja don Mirka Skejića.
Matične knjige R od 1887. do 1948., dva sveska; V od 1858. do 1948. nalaze se u MU Omiš. U ŽU nalazi se Stanje duša iz 1800. godine.
Župa je 1938. godine imala 700 duša, a 2001. godine bilo ih je 278.
Crkve
1. Župna crkva Svetog Mihovila nalazi se na Gračini, tako nazvanoj po staroj ilirskoj gradini. Crkva je na tom mjestu postojala već u 16. stoljeću, prije turskih osvajanja. U narodu postoji predaja da je bila razorena od potresa, ali je ponovno sagrađena. Crkva se prvi put navodi 1625. godine. Spominje je kao župnu crkvu nadbiskup Cupilli u izvješću svoje vizitacije 1711. godine. Poslije toga crkva je više puta bila popravljana i nadograđivana. Godine 1748. u crkvi se, osim glavnog oltara na kojemu se nalazi slika Gosipna i sv. Ivana Krstitelja, nalazio i pokrajni oltar posvećen Gospi, sv. Anti i sv. Roku. Godine 1780. apsida je bila razvaljena i ponovno sagrađena. Crkvu je posvetio nadbiskup Garagnin 1781. godine. Bila je temeljito obnovljena i 1868. godine, kada je od biskupa Kalogjere bila ponovno posvećena. Vjerojatno je crkva tom prilikom dobila današnji oblik. Crkva je doživjela veliku obnovu i 1900. godine. Naime, crkva se nalazi na vrhu oštre glavice, pa je i to jedan od uzroka njezinih čestih oštećenja, a s tim i popravaka. Posljednja temeljita obnova crkve započela je 1986. godine, a nastavljena i vrlo uspješno završena 1993. godine za župnikovanja don Jakova Cikojevića, koji je dobio novčana sredstva od njemačke biskupije Rottenburg-Stuttgart, a djelomično i od domaćih iseljenika u Chicagu, crkvu i njezin okoliš posve uredio. Na vrhu pročelja diže se vitka i lijepa preslica za tri zvona.
2. Crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije nalazi se u Gornjem Selu. Neznamo točno kada je sagrađena. Nema je u popisu crkava zadarskog nadbiskupa i apostolskog pohoditelja Garzadorija iz 1625., a donosi je popis poljičkog dekana don Ivana Marasovića iz 1682. godine, onda trebamo zaključiti da je sagrađena između označenih godina. Navodi je nadbiskup Cupilli 1711. godine, kao i izvješća kasnijih vizitacija. Godine 1745. u crkvi su bila dva oltara, a 1748. nadbiskup Bizza naređuje da se na crkvi popravi krov, a drugi je oltar bio nedoličan pa je zabranio njegovu uporabu. Na nadvratniku glavnih vrata bosančicom je uklesana godina «1722. juna na 12.» Vjerojatno je to godina proširenja crkve, odnosno izgradnje lađe. Današnju kapelu s glavnim oltarom sagradio je poduzetnik Biočina 1924. godine. Mramorni barokni Gospin kip vjerojatno je izradio klesar naivac. U narodu je sačuvana predaja da je prva prva kapelica sagrađena iz zavjeta, koji je učinjen 1686. godine od branitelja iz Srednjih Poljica, koji su odlučili donijeti po jedan kamen s mjesta odakle protjeraju Turke i sagraditi u čast Gospi kapelicu. Oni su kasnije taj zavjet izvršili i tako je nastala prva Gospina kapelica. Tu predaju ne može se prihvatiti jer smo već rekli da je crkva sagrađena prije 1682. godine. Na pročelju je osmerokraka rozeta, a na vrhu pročelja preslica za tri zvona. Dimenzije crkve su ??? metara. Za župnikovanja don Jakova Cikojevića crkva je temeljito obnovljena. Na krov je postavljena betonska ploča i na nju vraćene kamene ploče, otučena je stara žbuka i crkva iznutra nanovo ožbukana, srušen stari kor i napravljen novi, preuređen stari oltar, pod je popločan mramornim pločama, postavljeni novi zatvori, srušen je stari potporni zid i sagrađen novi, dug 27. i visok 5,50 metara, te uređen crkveni okoliš.
3. Crkva Svetog Križa nalazi se u zaselku Brdine. Prvi podatak o ovoj crkvi imamo iz 1745. godine, kada nadbiskup Kačić navodi «novu crkvu koja se gradi». Poslije toga spominje je nadbiskup Bizza 5. lipnja 1748. godine, koji je poslao «don Dujma Domjanovića da pregleda novu župnu crkvu, koja se gradi dolje na mjestu zvanom Brdine, jer su podignuti zidovi i kapela pokrivena na luk bez ploča ili crijepova. U njoj se nalazi oltar posvećen sv. Križu ili, bolje rečeno, Uzašašću, te pala sa slikom Gospodinova uzašašća i s apostolima.» Još je prošlo dosta vremena dok je crkva bila posve završena. U izvješću nadbiskupa Dinarića iz 1760. godine nalazi se njegova naredba za crkvu Sv. Križa «neka se pokrije i završi crkva». Treba reći da je ona od početka građena kao župna crkva, jer je crkva Sv. Mihovila na strmoj glavici bila neprikladna i izvan sela. Čak je 1794. godine nadbiskup Cipico crkvu Sv. Križa proglasio «župnom crkvom župe Zvečanje», ali ta je odluka naišla na otpor dijela župljana, koji se s tom odlukom nisu složili. Otpor je dugo potrajao, pa je 1871. godine, za biskupa Kalogjere, ponovno crkvi Sv. Mihovila vraćen naslov župne crkve. Crkva je temeljito obnovljena 1971. za župnikovanja don Slavka Kadića i tom prigodom preuređeno svetište s oltarom prema puku. U crkvi se čuva tijelo sv. Cvjetka, koje je tu doneseno iz starog glagoljaškog sjemeništa na Priku, poslije njegova zatvaranja. Nad pročeljem crkve nalazi se preslica za tri zvona.
4. Crkva Svetog Vida u Smolonjama. Prvi put crkva se spominje u izvješću nadbiskupa Bizze 1748. godine. Već 1754. godine isti nadbiskup naređuje da se ploče na krovu podmažu vapnom i da se poploča pod druge polovice crkve, što govori da crkva još nije bila završena. U crkvi je oltar sa slikom i kipom sv. Vida. Crkva je za župnikovanja don Jakova Cikojevića temeljito obnovljena i uređen je njezin okoliš. Blagoslovljena je na blagdan sv. Vida, 15. lipnja 1990. godine.
5. Crkva Svetog Josipa na novom groblju u Smolonjama. Crkva je sagrađena za župnika Cikojevića 1991. godine. Posvetu crkve i blagoslov novog groblja obavio je nadbiskup u miru Frane Franić 23. lipnja iste godine. Na crkvu je postavljena ploča s natpisom: «Svetom Josipu zaštitnikuHrvatske Domovine na čast, pokojnima na vječni mir, a budućim naraštajima u trajan spomen ovu crkvu i groblje sagradiše vjerni Smolonjci, a nadbiskup dr. Frane Franić svečano posveti 23. lipnja 1991. god.» Crkva je moderna građevina s trijemom ispred pročelja i preslicom na vrhu pročelja za jedno zvono.
