Raspored sv. misa

Nedjeljom

08:30 - Srce Isusovo - kapela (od 1. srpnja od 1. rujna ova sveta misa je u 20:00 sati)
10:00 - Uznesenje BDM

Radnim danom svete mise su u crkvi Uznesenja BDM u 8:30 sati.

Povijest

Područje župe bilo je naseljeno u ilirsko i rimsko doba, o čemu govore arheološki ostaci. Od 7. stoljeća na području Podgore živjelo je isključivo hrvatsko stanovništvo, koje je bilo u sastavu Neretvanske kneževine. Prvi put u pisanim dokumentima Podgora se spominje 1477. godine, kada je zaprijetila turska opasnost, pa su uslijed toga braća Ivanovići iz Podgore otišli u Sumartin na otoku Braču. Podgora je došla pod tursku vlast pri samom kraju 15. stoljeća, kada i ostala mjesta Makarskog primorja. Podgorani se nisu lako mirili s turskim nametima, pa kada je makarski emin 1604. godine nametnuo još veće poreze Podgorani su se pobunili i došlo je do borbe u kojoj je emin morao uzmaknuti. Podgorskom su župom od davnine upravljali svjetovni svećenici glagoljaši. Uz župnika je bilo još nekoliko svećenika, ne samo prije turske okupacije nego i za cijelo vrijeme njihove vladavine. U župi su sačuvane matične knjige iz 1621. godine, koje su najstarije u cijelom Makarskom primorju. To je jedan svezak ispisan bosančicom, a nalazi se u Državnom arhivu u Zagrebu. Poznato je da je u Podgori 1665. godine neko vrijeme stanovao makarski biskup fra Marijan Lišnjić. U Selu, pod brdom, bilo je više manjih i većih kula, a na Kraju nekoliko kaštela. Ta su utvrđenja kasnije srušena, a neka su pretvorena u stambene kuće. Ostaci nekih kula vide se i danas. Podgora je 1649. godine dala jednog mučenika za vjeru. Bio je to Marko Devčić, koji je bio časnik u mletačkoj vojsci. Turci su ga zarobili i odveli u Sarajevo i kada su mu predložili da se odreče kršćanske vjere i prihvati islam ili će biti pogubljen, on je radije izabrao smrt. Turci su mu tada odrubili glavu. 

Poslije potresa 1962. godine narod se masovno selio iz Sela u Kraj. S narodom se preselio i župnik don Vice Velić. Tada je napuštena velika kamena župna kuća kod crkve i sagrađena je nova župna kuća kod nove župne crkve Uznesenja Marijina, koja je za župnikovanja don Špire Čikeša nadograđena za još jedan kat.

Matične knjige R, V i U 1699. do 1730. nalaze se u DAZ. U istom arhivu nalaze se i knjige R od 1830. do 1846; V od 1731. do 1857., tri sveska, i U od 1732. do 1854., četiri sveska. Knjige R od 1846. do 1863.; V od 1854. do 1873. i Stanje duša iz 18. i 19. stoljeća nalaze se u DAS. Knjge R od 1863. do 1947.; V od 1858. do 1947. i U od 1873. do 1903. nalaze se u MU Makarska. Knjige R od 1825. do 1830. i U od 1903. do 1936. nalaze se u ŽU. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1843. do 1941. nalaze se u NAS.

Godine 1938. u župi je bilo 2.037 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 1.575.

Crkve

1. Stara župna crkva Svih Svetih u Gornjoj Podgori sagrađena je 1764. godine. To je monumentalna jednobrodna građevina s velikom polukružnom apsidom, s pročeljem okrenutim prema jugu i bačvastim svodom. Glavni mramorni oltar posvetio je biskup Juraj Carić 1907. godine 1900. godine, a u samoj lađi nalazi se šest oltara, sa svake strane po tri. Četiri su mramorna oltara, koji su postavljeni u 18. stoljeću. Iz istoga su stoljeća i dva oltara s mramornom menzom i drvenim nadgrađem, sa svake strane lađe po jedan. U crkvi se nalaze relikvije svetog Vicenca, mučenika, koji se svečano slavi u nedjelju poslije blagdana Velike Gospe. Tada u Podgoru dođu mnogi hodočasnici, ne samo iz Primorja nego i Vrgorske krajine i Hercegovine. Sa zapadne strane pročelja je zvonik, koji je podignut za vrijeme francuske vladavine 1813. godine. Nije bio proporcionalan crkvi, naime, imao je samo jedan kat. Godine 1863. oštetio ga je grom, pa ga je župnik don Mihovil Pavlinović nadogradio te on od tada ima tri kata i na vrhu piramidu. Visok je 28,90 metara. Crkva je 1974. godine stavljena pod zaštitu spomenika kulture.

Treba istaknuti da su prije izgradnje ove crkve postojale još dvije starije. Jednu su zapalili Turci, a drugu, najstariju, srušio je potres 1667. godine. Ta se crkva nalazila na lokalitetu koji se danas zove sv. Liberan, oko 350 metara sjeveroistočno od današnje crkve. Kod nje se nalazilo i groblje. To je najstariji sakralni lokalitet u Podgori. Ta srušena crkva prvi put se u dokumentima spominje 1603. godine, što ne znači da nije postojala i prije te godine.

Godine 1962. crkva Svih Svetih teško je stradala od potresa. Prijetila je opasnost od potpunog rušenja istočnog zida, a krov je na sve strane prokišnjavao. Velikim naporima župnika don Ante Klarića (1973.-1979.) crkva je obnovljena izvana i iznutra. Fresko slike u apsidi obnovio je svećenik don Marijan Ivan Čagalj iz Splita.  

2. Nova župna crkva Marijina Uznesenja sagrađena je na Kraju 1964. godine prema nacrtu inž. Ante Rožića. To je moderna građevina, sagrađena od armiranog betona u obliku šatora. Pročelje je bilo otvorenog tipa, samo ostakljeno, a svetište završava dugim, uskim prozorom sa vitrajem. Ispred prozora je kameni oltar, stiliziran u obliku grčkog slova Omega. Radi nesnosnih vrućina ljeti i velike hladnoće zimi, za župnikovanja don Ante Klarića, prvobitno je pročelje izmijenilo izgled, zatvoreno je kombinacijom zida i uzdužnih prozora. Crkva je duga 21 metar, a sagrađena je sredstvima međunarodnog karitasa za župnikovanja don Vice Velića. Na crkvi nema zvonika, nego su na vrhu začelja postavljeni zvučnici za elektronska zvona.  

3. Crkva Svete Tekle sagrađena je na groblju 1998. godine, za župnikovanja don Špira Čikeša. Ona je podignuta na mjestu stare crkve, koja je potpuno srušena u potresu 1962. godine. Srušena crkva bila je sagrađena 1720. godine na mjestu još starije crkve koja se prvi put spominje 1626. godine, u izvještaju biskupa Lišnjića Svetoj Stolici, ali sigurno je da je ona postojala i prije te godine. Ta najstarija crkva vjerojatno je stradala u potresu 1667. godine, kada i župna crkva Svih Svetih. Godine 1997. započeli su arheološki radovi na istraživanju terena na kojem se nalazila srušena crkva, a potom je prema sačuvanim slikama i od ostataka materijala stare crkve sagrađena današnja crkva. 

4. Crkva Srca Isusova sagrađena je na Kraju 1802. godine. Ta je crkva vlasništvo obitelji Mrkušić. Na krovu se nalazi minijaturna kupola. Na pročelju crkve uklesan je natpis: «Djedovi su odlučili – a sinovi ostvarili.» Među ove djedove svakako spadaju i svećenici Mrkušići iz 17. stoljeća. U crkvi se nalaze dva misala iz 18. stoljeća, slika od nepoznatog slikara «Ecce homo» iz 15. ili 16. stoljeća, te dva drvena kipa iz 15. stoljeća.  

5. Crkvica u Podgori ima nekoliko. Najstarija je crkvica Svetog Roka, koja se spominje prvi put 1672. godine. Nju navodi prigodom svoje vizitacije i biskup Stjepan Blašković 1735. godine, koji tom prigodom naređuje da se u nju postavi krsni zdenac. Crkvica Gospe od Karmela u Vrulji spominje se u vizitaciji biskupa Blaškovića 1735. godine pod imenom Gospe od Milosrđa. Na današnjoj je crkvici natpis koji govori da je sagradio Špiro Miličić 1878. godine. Na temelju toga podatka možemo zaključiti da je ova crkvica podignuta na mjestu stare. Crkvica Svetog Liberana nalazi se poviše stare župne crkve Svih Svetih. Kod nje je 1715. godine pokopan župnik don Jure Luetić. Visoko iznad Podgore, na Stazi, nalazi se crkvica Svetog Ilije, koja je oštećena. Ispod stare župne crkve nalazi se crkvica Svetog Jure, sa svodom i kamenim pločama. Crkvica Sv. Krsta, češći je naziv nego Sv. Križa, nalazi se oko 200 metara istočno od crkve Svih Svetih, iznad zaselka Kolunđići (Radonići). Župnici su u njoj govorili misu kad bi se obnavljala ili popravljala župna crkva Svih Svetih.

Statistika

2015. godina

Krštenja	11
Prvopričesnici	5
Krizmanici	-
Ženidbe	3
Sprovodi	14

Lokacija