Župa Gospe od Pohođenja - Podaca
Adresa: 21335 Podaca
Telefon: (021) 629-200
Župnik: fra Niko Glavinić, OFM
Povijest
Područje župe Podaca bilo je naseljeno još u predpovijesnom razdoblju. To potvrđuju ilirske gomile. Da je ovaj kraj bio naseljen u 11. i 12. stoljeću govori crkva Svetoga Ivana, a kasnije i stećci. Selo Podaca dobilo je ime po svom prirodnom smještaju, naime, smješteno je pod docima. Podaca se prvi put spominje u turskom dokumentu 1477. godine, a u mletačkim dokumentima 1571. godine, kada se navode primorska sela koja su stupila pod mletačku vlast. Župa Podaca prvi put se spominje 29. svibnja 1623. godine u izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića iz Sutjeske koje je uputio kongregaciji Propagande u Rimu, što ne znači da župa nije postojala i prije toga vremena. Župa Podaca u tom se dokumentu navodi kao jedna od pet velikih župa koje su tada pripadale franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Župi je pripadalo područje od Drvenika do Baćine. Područje župe smanjeno je početkom 18. stoljeća, kada je za biskupa Bijankovića došlo do cijepanja velikih župa i osnivanja manjih, radi bolje pastorizacije. Turci su ovaj kraj zauzeli oko 1490. godine. Godine 1571. Podačani su, uz stanovite privilegije, dragovoljno stupili pod mletačku vlast, zajedno s ostalim selima Makarskog primorja, ali su već 1573. godine ponovno došli pod Turke. To su ponovno pokušali na početku Kandijskog rata 1646. godine, ali ni tada nisu bili bolje sreće. Oslobođenje od Turaka konačno je cijelo Primorje dočekalo na početku Morejskog rata 1684. godine. Kroz cijelo vrijeme turske vladavine župnici su bili franjevci, kao što su i danas, koji su posluživali župu iz zaostroškog samostana. U Podaci se nalazi kula koja je čuvala selo od turskih prodora prije okupacije.
Podaca je bila samostalna župa sve do 1849. godine, kada je austrijska vlada Organskim dekretom Podaca podložila župi Brist, koji je u to vrijeme imao nešto više stanovnika od Podace. Podačani se s tim nisu lako pomirili, pa je župnik do 1857. godine stanovao u Podaci. Godine 1908. Podaci je vraćen status samostalne župe.
Župa je prije imala dva glavna naselja: Selo ispod brda i Kraj uz more. Poslije potresa 1962. narod je počeo napuštati Selo i naseljavati se u Kraju, u kojem danas živi sve stanovništvo župe. Godine 1967. promijenjen je naslovnik župe. Umjesto dotadašnjeg sv. Stjepana novi je naslovnik Gospa od Pohođenja, kojoj je posvećena nova župna crkva. Župnik stanuje u samostanu u Zaostrogu.
Župne matične knjige R, V i U iz 1664. godine nalaze se u arhivu zaostroškog samostana. Knjiga R od 1832. do 1858. nalazi se u DAZ. Knjige R od 1885. do 1947.; V od 1856. do 1948.; U od 1825. do 1948. nalaze se u MU Ploče. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1817. do 1939. nalaze se u NAS. U arhivu zaostroškog samostana još su knjige R, K od 1664. do 1840., dva sveska; V od 1804. do 1838. i U od 1639. do 1828., dva sveska., kao i Stanje duša iz 1832.
Godine 1938. u župi je bilo 265 duša, a 2001. godine bilo ih je 676.
Crkve
1. Župna crkva Gospe od Pohođenja sagrađena je od betona 1963. godine za župnikovanja far Aleksandra Ribičića, a prema nacrtu Ante Barača. Nalazi se u Kraju, gdje se doselilo sve stanovništvo iz Sela. Iako je posvećena Gospi od Pohođenja, narod je zove i Gospa od Milosrđa. Crkva sa zvonikom je niskogradnja pa se i ne primjećuje između kuća. Duga je 10 i široka 5,80 metara. Iznad vrata je narteks na dva stupa. Gradnju je pomogao Internacionalni caritas iz Rima. Godine 1967. crkva je službeno proglašena župnom, a Gospa od Pohođenja zaštitnicom župe. U crkvi su kipovi: Gospe s Djetetom, sv. Josipa, sv. Ante padovanskoga, Srca Isusova i Srca Marijina. U planu je izgradnja pokrajne kapele u kojoj će se nalaziti Raspelo, kojega je darovao biskup iz Lugana, a u Podacu je donesen 1998.
2. Stara župna crkva Svetog Stjepana Prvomučenika nalazi se u Selu. Sagrađena je u 18. stoljeću nad starijom srušenom crkvom koju spominju stare župne matice. Posvećena je godine 1762. Godine 1901. podignuta je za 60 cm, povećani su joj prozori i nadodana sakristija. Unutrašnjost je oslikao Zore Grle iz Splita. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Stjepana, nabavljen 1883, a okrunjen je 1908. srebrenom krunom. Crkva je bila popravljena i 1909. Vitki zvonik je na dva kata, podignut je 1888. godine od majstora Zore Grle. Nova sakristija s južne strane sagrađena je 1909. godine. Crkva je duga 19,50 i široka 7,70 metara.
3. Crkva Svetog Ivana Krstitelja u Podaci spada među najstarije crkve u Makarskom primorju. To je zadužbina Kačića u kojoj su oni imali svoje grobove s natpisima, koji su tijekom vremena propali. Sagrađena je u 11. ili najkasnije u 12. stoljeću. Svod je bačvast. Tijekom vremena doživjela je neke preinake, posebice na prozorima. Oltar je kasnije sagrađen. Apsidu zatvara velika slika na platnu. To je kasnobarokna kompozicija sa svetim Ivanom i skupinom svetaca. Crkva je bila popravljena 1911. godine, ali je znatno oštećena u potresu 1962. Navode je dokumenti iz 17. stoljeća: popis crkava u Primorju iz 1621. od Smail-age, kao i biskup fra Marijan Lišnjić u svom izvješću Svetoj Stolici 1672. godine. Crkva je pod državnom zaštitom kao spomenik kulture. Obnovljena je pod vodstvom stručnjaka Regionalnog zavoda spomenika kulture iz Splita 1990. godine.
4. Kapelice. Na području župe ima nekoliko kapelica. U Selu, poviše Kule nalazi se kapelica Gospe od Milosrđa. Vjerojatno je podignuta 1881. godine. Slika Pohod Marijin Elizabeti, koja se u njoj nalazila, čuva se u sakristiji nove crkve Gospina Pohođenja. Kapelica Gospe Lurdske na Velikoj vodi, podignuta je 1895. godine. U njoj je mali Gospin kip. Iznad Cvitanovića kuća nalazi se kapelica Bezgrešne, koju narod zove i Gospa Nikolinjska, a sagradili su je Cvitanovići 1901. godine. Navrh Podačkih stina nalazi se kapelica Gospe od Anđela, koja je podignuta u 19. stoljeću. U njoj je na bijelom kamenu isklesan Gospin reljef s anđelima. U drugom svjetskom ratu bila je srušena,a reljef malo oštećen. Oko 1960. godine kapelicu je ponovno podigao crkovinar i remeta Petar Visković Grgetić.
