Raspored sv. misa

Nedjeljom kroz cijelu godinu

Crkva sv. Luke u Otoku - u 9.00 i u 10.30 sati;
Crkva sv. Roka u Udovičićima - u 10.00 sati.

Radnim danom sveta je misa u Otoku u 7.30 sati tijekom cijele godine.

Povijest

Današnja župa Otok obuhvaća prostrano istoimeno selo s većim brojem zaselaka i filijalu Udovičići. Prvo naselje bilo je na otočiću Dugišu, dugom 840 i širokom 132 metra, na rijeci Cetini, od kojega je tijekom vremena otpao naziv Dugiš, a ostalo ime Otok, kako za sam otočić, tako i za cijelu župu. Na tom su otočiću pronađena dva sloja nastamba: stariji sloj sa sojenicama iz drugog tisućljeća prije Krista, te mlađi ilirski sloj.  Kršćanstvo se u ovom kraju rano pojavilo i vrlo dobro razvilo. O tome govore ostaci starokršćanske trobrodne bazilike, duge 23 metra, s krstionicom i grobovima na lokalitetu Mirine, koji su stavljeni pod državnu zaštitu kao spomenik kulture. Neki povjesničari smatraju da je tu bilo starokršćansko biskupsko sjedište Ludrum. Na Gradini u Udovičićima nalaze se ostaci nekog srednjovjekovnog grada, možda Cetine. Na lokalitetu Roknjača, kod kapele Svetog Ante, nalazila se nekropola stećaka, a na starom groblju u Udovičićima pronađeni su ostaci oltarne pregrade, s križem i starohrvatskim pleterom, koja je uzidana u kuću Ivana Omrčena pok. Josipa, što nas upućuje na zaključak da se na tom mjestu nalazila starohrvatska crkva. 

Sve to govori o trajnoj naseljenosti ovoga kraja od prapovijesti do turske okupacije. I za vrijeme turske vladavine u Otoku je živjelo hrvatsko stanovništvo, koje je ponajviše izbjeglo u oslobođeno područje. Novo je stanovništvo iz Bosne, pod vodstvom franjevaca, napučilo ovaj kraj za vrijeme Velikog rata s Turcima, poglavito poslije oslobođenja Sinja 1686. godine. Prvi val doseljenika nije se tu masovnije zadržao jer je i poslije toga rata, nakon mira sklopljenog u Srijemskim Karlovicima 1699. godine područje s lijeve strane Cetine ostalo pod turskom vlašću. U novom, tzv. Malom ratu (1714.-1718.), nastupilo je konačno oslobođenje ovoga kraja od Turaka i mirom u Požarevcu 1718. godine granica je pomaknuta s Cetine na vrhove Kamešnice. U tom ratu Otočani su se posebno istaknuli 1715. godine, kada su velikoj turskoj vojsci, pod vodstvom paše Mustafe Ćelića, koja je išla na osvajanje Sinja, pružili otpor i 140 otočkih boraca, braneći zbijeg svoga naroda, hrabro je izginulo sa župnikom fra Stjepanom Vučemilovićem. Godine 1915. kod župne crkve podignut je spomenik prigodom 200. obljetnice njihove pogibije i velike pobjede Cetinjana nad turskom vojskom. U Malom ratu, a i poslije njega, doseljavanje novog stanovništva iz Bosne je nastavljeno i ono konačno bilo  završeno tek oko 1732. godine, kada je došlo do potpune stabilizacije stanovništva.  

Drži se da je već 1687. godine, nakon privremenog oslobođenja ovoga kraja od Turaka, u Otoku uspostavljena, u okviru ondašnjih prilika, redovita pastorizacija novodošlog  stanovništva pod vodstvom ramskih franjevaca. Ta je godina uzeta za početak župe Otok, koja je osim današnjega Otoka i Udovičića obuhvaćala i današnje župe Galu s Gljevom i Rudu. Od samoga početka župnik je bio franjevac, koji se u župi nije mogao stalno nastaniti, nego je povremeno dolazio iz Sinja, kada su prilike to dozvoljavale, što potvrđuje izvješće generalnog vizitatora franjevačkog reda iz 1708. godine fra Ivana Krstitelja de Vietri, iz kojega se vidi da župa Otok sa  četiri sela (Gljev, Gala, Udovičići i Ruda) nema ni crkve, ni župne kuće, budući da se nalazi pod turskom vlašću, pa Turci to ne dozvoljavaju.  

U svibnju 1718. godine nadbiskup Cupilli došao je na otočić Dugiš na rijeci Cetini da odredi mjesto gdje bi trebalo sagraditi malu crkvu u čast Bezgrešnog Začeća. Nije poznato je li ta crkvica poslije bila podignuta.

Župna kuća u Otoku danas je impozantna građevina sa svim potrebnim sadržajima za uspješno vođenje suvremene pastorizacije.  Sagrađena je za župnikovanja fra Pavla Vučkovića 1984. godine. Prva župna kuća vjerojatno je sagrađena u drugoj polovici 18. stoljeća, bila je blizu močvare i ševarom pokrivena. Godine 1860. sagrađena je kamena kuća na brežuljku, koja je 1902. godine bila preuređena i produžena. Ta je kuća bila spaljena u Drugom svjetskom ratu i poslije toga više puta popravljana.  Nju je župnik napustio 1984., nakon izgradnje sadašnje kuće, koja je podignuta novčanim sredstvima provincije Presvetog Otkupitalja. Kuća je smještena između stare i nove crkve.  

Župne matične knjige R od 1826. do 1853., V od 1832. do 1857. i U od 1832. do 1850. nalaze se u DAZ. Knjige R od 1854. do 1876. i U od 1854. do 1876. nalaze se u DAS. Knjige R od 1877. do 1948., šest svezaka; V od 1898. do 1948.; U od 1878. do 1948., pet svezaka, nalaze se u MJU Otok. U NAS nalaze se nepotpuna godišta parica R, V i U od 1833. do 1940. U ŽU nalaze se matice R 1742.-1832., te od 1949.; V od 1750.-1832 i od 1949. do danas; U od 1742.-1832. i od 1949. do danas, kao i Stanje duša iz 1820. godine.   
U župi je 1938. godine živjelo 3.374 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 3.797.

U župi su nastanjene od 21. rujna 1980. dvije sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, splitske provincije. Sestre stanuju u župnoj kući, vode crkveno pjevanje, pomažu u katehizaciji i vode župnikovo domaćinstvo.

Crkve

1. Prva župna crkvica Svetoga Luke nalazi se na groblju. Sagrađena je između 1720. i 1730. godine. Prije izgradnje nove crkve 1885. godine ona je bila župna crkva. Dužina crkve iznosi 11,80, širina 5,70 i visina 6 metara. Prva crkva je današnja apsida, a današnja lađa je naknadno dograđena. Lađa koja je naknadno dograđena duga je i široka  6 metara. U apsidi je slomljeni svod, a nad lađom su postavljene betonske gredice i strop je ravan, a kakav je prije bio ne može se sa sigurnošću reći. U svetištu su tri prozorčića, dva na luk, a onaj kod oltara je kvadratnog oblika. Na nadvratniku je uklesano: «Ova cerkva bi pr» (vjerojatno prva župna crkva). Iznad vrata je šestokraka kamena rozeta, a poviše nje je kamena ploča s uklesanim natpisom: «G. G. 1866.» Ta se godina vjerojatno odnosi na gradnju dodanog povećanja crkve, na što upućuje i drugačija obrada. Svi su zidovi ožbukani, osim pročelja. U pripremi je njezina stručna obnova.   

2. Stara župna crkva Svetog Luke Evanđelista sagrađena je od klesanog kamena 1885. godine. Ona je jednostavna jednobrodna, neoromanička građevina s polukružnom apsidom. Ulazna vrata krasi portal s dva korintska stupa na kojima počiva mala nadstrešnica. Na pročelju se nalazi jedan veliki i dva manja prozora s polukružnim završecima, a poviše njih je osmerokraka kamena rozeta. Iznad pročelja je zvonik s da veća i dva manja zvona i završenom kamenom piramidom. Na pobočnim zidovima lađe, kao i na apsidi, prozori su s polukružnim završecima od bijeloga kamena. Crkva je u više navrata bila popravljana. Posvećena je 1905. godine. U svetištu je veliki oltar podignut 1890. godine, rad splitskoga majstora Josipa Bariškovića. U crkvi su još mramorni oltari sv. Luke, postavljen 1898. i Bezgrešnog Začeća, postavljen 1913. godine. Kipovi na ovim oltarima su tirolski rad. Crkva je duga 25,30 i široka  8,60 metara.  Godine 2000. crkva je s okolištem temeljito i stručno obnovljena.

3. Nova župna crkva Svetog Luke sagrađena je za župnikovanja fra Augustina Krole 1976., a posvećena je, nakon potpunog uređenja, 1987. godine, za župnikovanja fra Pavla Vučkovića. Sagrađena je od betona, centralnog je tlocrta u obliku osmerokuta s kupolom na krovu. Promjer joj je 23 x 23 metra. Nacrt je izradio hercegovački franjevac, inženjer Pijo Nuić. Poslije izgradnje crkva se obogaćivala umjetničkim djelima. Tako je 1984. godine na zidu iza oltara prema puku postavljen veliki mozaik 9 x 3,4 metra, rad ak. slikara Josipa Botterija. Godine 1987. isti je umjetnik izradio 24 vitraja. Križni put je izradio 1985. godine ak. slikar Jozo Bašić iz Otoka. Orgulje s dva manuala i 21 registrom izradila je tvrtka Pfeifenorgel iz Njemačke 1962. godine, a župi Otok poklonio ih je franjevački samostan  sv. Ane iz Münchena. Godine 1999. zagrebački orguljar Marko Rastija uklopio ih je u crkvenu arhitekturu. U parku ispred crkve postavljen je za župnika fra Mirka Miljca brončani kip Otočke majke, visok 202 cm i težak 250 kg.  

4. Crkva Svetog Roka je područna crkva koja se nalazi na brežuljku Šatorište iznad sela Udovičića. Gradnja crkve od klesanog kamena započela je 1909., a završena 1917. godine. U međuvremenu je, već 1913. godine, bila blagoslovljena da bi se mogla koristiti za bogoslužje. Poviše vrata s polukružnim nadvratnikom nalazi se kamena  sedmerokraka rozeta, a iznad pročelja je zvonik na preslicu za tri zvona. Prozori na lađi i na apsidi imaju polukružni završetak. Glavni je oltar od kararskog mramora. Godine 1913. postavljen je pobočni oltar Gospe od Zdravlja, koji je 1899. donesen iz crkve Gospe od Zdravlja u Splitu. U Drugom svjetskom ratu, 16. kolovoza 1944., na blagdan svoga naslovnika, bila je zapaljena i poslije rata najnužnije popravljena, da bi od 1973. do 1978. godine bila temeljito uređena. Duga je 16,75, široka 6,75 i visoka 12 metara. S obje strane triumfalnog luka nalaze se kipovi sv. Roka i Gospe od Zdravlja.  

5. Usputne kapelice. U župi su četiri usputne kapelice, koje su podignute iz pobožnosti u 20. stoljeću. Na Batlanu, pored ceste je kapelica Gospe Karmelske, sagrađena 1909. godine.  Asfaltiranjem ceste kapelica je ostala u udubini, pa je srušena i od istog materijala i na istome mjestu ponovno je sagrađena 1982. godine. Kapelica Svetog Ante nalazi se na Roknjači. I ona je sagrađena 1909. godine. Godine 1985. temeljito je obnovljena.  Kapelica Gospe Sinjske nalazi se na Brčića klancu, nedaleko od Brčićevih kuća. Sagrađena je 1913. godine. Kapelica Kraljice Mira podignuta je 1997. godine u Koritima u čast hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu.

Statistika

2015. godina

Krštenja	34
Prvopričesnici	43
Krizmanici	62
Ženidbe	30
Sprovodi	43

Lokacija