Omiški dekanat
Popis župa
Blato n/C | Nova Sela n/C | Slime | Žeževica |
Katuni-Kreševo | Omiš | Svinišće | |
Kučiće | Rogoznica | Zadvarje |
O dekanatu
Omiški dekanat danas obuhvaća 10 župa koje se nalaze s lijeve strane rijeke Cetine i uz morsku obalu od Omiša do Vrulje. Sjedište dekanata od njegova osnutka 1834. godine nalazi se u Omišu. Granice dekanata tijekom vremena više puta su se mijenjale. Najveća promjena učinjena je 1957. godine, kada je osnovan Poljički dekanat, pa su snagom te odluke neke poljičke župe, koje su do tada pripadale omiškom dekanatu, ušle u sastav novoonsovanog Poljičkog dekanata. Jedino je Zakučac, koji se nalazi na poljičkom teritoriju i nadalje ostao u sastavu omiške župe, pa prema tome i omiškog dekanata. Tek u najnovije vrijeme, godine 1999. osnovana je na desnoj obali rijeke Cetine u Omišu nova župa Svetog Petra Priko-Omiš kojoj je pripao i Zakučac i pripojena je poljičkom dekanatu. Dekanat je do završetka Drugog svjetskog rata imao četiri vicedekanata sa sjedištima u Gatima, Kostanjima, Katunima i Rogoznici.
Omiški dekanat graniči s poljičkim, imotskim i makarskim dekanatom. Pripadaju mu župe: Blato na Cetini, Katuni-Kreševo, Kučiće, Nova Sela, Omiš, Rogoznica, Slime, Svinišće, Zadvarje i Žeževica. Od samoga početka svim župama upravljaju svjetovni svećenici. Sve župe ovoga dekanata pripadaju splitsko-dalmatinskoj županiji.
Ovaj kraj Hrvati su naselili u 7. stoljeću i do danas su ostali jedino stanovništvo u cijelom dekanatu. Već u 7. stoljeću ovo je područje ušlo u sastav Neretvanske kneževine, koja se prostirala od Cetine do Neretve. U toj je kneževini Omiš, zbog svog jedinstvenog položaja i prirodne zaštićenosti, imao važnu stratešku ulogu. Za cijelo vrijeme turske vladavine grad Omiš nikada nije bio u turskim rukama, iako je bio u turskom okruženju, jer su sve župe ovog dekanata od samog početka 16. stoljeća bile pod turskom okupacijom. Jedan dio župa omiškog dekanata dočekao je oslobođenje od Turaka već početkom Morejskog rata 1684., a druge su bile oslobođenje u novom ratu 1715. godine. Nakon djelomičnog oslobođenja ovog kraja 1684. godine mnogi su stanovnici iz Imotske krajine došli na oslobođeno područje. Jedan dio doseljenika ovdje je trajno ostao, a neki su se nakon oslobođenja Imotske krajine 1717. godine vratili na svoja rodna ognjišta.
Služba dekana u prošlosti stalno je bila vezana uz Omiš, kao crkveno, gospodarsko, političko i upravno središte ovoga kraja. Omiš je i danas sjedište dekanata. I u ovom je dekanatu poslije Drugog svjetskog rata iseljavanje seoskog stanovništva opustošilo neka sela, dok se Omiš stalno povećavao novim stanovništvom, posebice na desnoj obali Cetine, gdje je nastala nova gradska četvrt, što je 1999. godine urodilo osnivanjem nove župe.