Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Draga braćo i sestre, život je Božji dar, dar kojega naša zemaljska ograničenost i osobna grešnost oblači u odjeću radosti i žalosti, dobrote i zloće. Uza sva ograničenja, smrtnost i naše slabosti, u nama je duboka čežnja za vječnošću i nada za puninom života. Život nam je obilježen manjim ili većim događajima veselja ili tuge. Životno nam iskustvo svjedoči: podijeljena radost s drugima se umnaža, žalost umanjuje. Nažalost, danas često ostajemo sami i osamljeni i u svojoj radosti i u svojoj žalosti, pa nam se radost umanjuje, a žalost uvećava.
2. Poštovana braćo i sestre, svetkovina Svih svetih povezuje i premošćuje ne samo tolike oblike naše svakodnevne zemaljske osamljenosti, već je svojevrsni most i poveznica s nebeskom, onom posljednjom, stvarnošću. Blagdan Svih svetih zajedništvo je u svim našim dimenzijama, zemaljskim i nebeskim. Svjedoči to blagdansko obiteljsko zajedništvo u domu, kao i posjet obiteljskoj grobnici svojih pokojnika. Dok se sjećamo bolnog rastanka s našim dragim pokojnima, mi u nadi slavimo našu nebesku radost sa svima svetima. Svetkovina Svih svetih jedna je od svečanijih slavlja u kršćanskom kalendaru. Početno se slavio spomendan svih kršćanskih mučenika prvih stoljeća koji su ostali nama nepoznati, ali ne i Bogu. Njihova imena nisu bila zapisana u ljudski kalendar, ali su upisana u knjigu života Božje ljubavi. Kasnije su u svetkovinu Svih svetih uključeni i svi oni koji nisu umrli mučeničkom smrću, već prirodnom smrću, a trudili su se vjerno slijediti Krista Gospodina.
3. Neizmjernom mnoštvu svetih mučenika i svjedoka vjere, snagom Kristove ljubavi vidimo pridružene i svoje mile i drage, čiju je patnju Gospodin preobrazio u radost, a zemaljsku smrtnost u nebesku puninu života. Radost nebesnika zahvaća i nas zemaljske putnike, putnike prema domu Oca nebeskoga. U radosti svih svetih pogledom vjere i nade nadilazimo granice smrti i groba. Danas nam jače odjekuju riječi koje smo slušali i pohranili u srcu dok smo se opraštali od svojih milih i dragih: Tvojim se vjernima , Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.
4. Dakako, podijeljena žalost se umanjuje i podijeljeni bolni događaji s drugima lakše se podnose. Ali svoju smrt ne možemo podijeliti s drugima premda ona zahvaća i pogađa druge. Smrt je najveći čin osamljenosti i samoće. Sami umiremo! No, iako u smrti ostajemo sami a drugi oko nas bespomoćni, ipak nismo sami! Netko je uz nas. Krist Gospodin je s nama! On, koji je iz ljubavi zbog nas i radi našega spasenja sišao s nebesa, postade do kraja solidaran s nama. Prihvatio je naše rađanje i umiranje. Naš zemaljski život i ljudsku smrt. Zato radosni glasnik Kristove ljubavi sv. Pavao poručuje: „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire… Živimo li ili umiremo – Gospodinovi smo.“ (Rim 14, 7 – 8) „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?“ (Rim 8, 35) Krist je naš život. On dođe da život imamo, u izobilju da ga imamo. Bog je najveći ljubitelj života. Bog je Bog živih, a ne mrtvih. Bog Otac nije ravnodušan na smrt svoje djece. Za život smo stvoreni. Naravno, kao ljudi, grešni, ograničeni i smrtni, mi tugujemo zbog neizbježne smrti, ali nas tješi obećanje buduće besmrtnosti. U nadi života, uza sve poteškoće i izazove, kao Kristovi vjernici, ljubljena djeca Božja, imamo snage da u svim izazovima života, pod zemaljskim križevima i pred samom smrću, riječi psalmiste učinimo svojima: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.“
5. Draga braćo i sestre, po našem Spasitelju Isusu Kristu, i mi članovi putujuće Crkve, dionici smo nebeske gozbe i slavlja Svih svetih. „Već sada, veli sv. Ivan, djeca smo Božja, ovdje na zemlji,.“ Sudionici smo i dionici gozbe nebesnika. Euharistijska gozba, koju danas na groblju otajstveno slavimo, na hvalu i slavu Bogu, uvodi nas u zajedništvo svih svetih, u zajedništvo s onima koji su voljeli ovaj svijet, ljubili Boga i svoga bližnjega, u zajedništvo onih koji su dar života predali nama, dajući mu humaniju odjeću i ljepše lice. Mnoštvo je to naše braće i sestara, kršćana koji su slijedili Krista, kao i tolikih drugih koji ne upoznaše Njega, ali se prepoznaše u njegovim blaženstvima. Okupljeni oko stola Gospodnjega, na kojemu uskrsli Krist s nama ovdje lomi kruh života, neka nam Krist bude hrana, svjetlo, ohrabrenje za sve naše patnje i sive dane; za sve boli, nepravde, kušnje, izazove i poteškoće u braku i obitelji; u svim našim životnim situacijama i odnosima koji nam prijete poniženjem i porazom, nas i naših bližnjih. Kao ljudi i kršćani u zajedništvu sa svima svetima, pozvani smo „već sada“ i ovdje biti na strani života, biti svjedoci i branitelji dostojanstva svakog čovjeka. Kao svjedoci života pozvani smo buditi život, a ne gasiti ga u raznim oblicima smrti prije neizbježne smrti. Kao što smo mi zato zahvalni našim dragim pokojnicima, i novi naraštaji od nas to očekuju.
6. Isuse Kriste, spasitelju svijeta, radosti nebesnika i naša nado! Ti si puna istina našega života. Na blagdan Svih svetih, slaveći otajstvo gozbe Jaganjčeve, mi zemaljski putnici, zahvaljujemo Ti za ljubav koju si iskazao našim dragim pokojnicima. Gospodine, Bože i Spasitelju naš, danas svjesniji svoje smrtnosti i Tvoga dara uskrsloga života, usuđujemo se moliti: „Silni Bože, što nam jesti na zemaljskoj daješ cesti u nebu, kod stola svog, među svete svoje, ti nas smjesti.“ Amen.
