Splitsko-makarski nadbiskupi
Dan Svih Svetih, braćo i sestre, blagdan je našega dostojanstva, poštovanja našega života i smrti. Poštivanje pokojnika, prisutno je u svim vremenima i kulturama a osobito dolazi do dubljeg značenja i pravoga smisla u kulturama koje su prosvjetljene i obogaćene Radosnom vijesti života – Isusom Kristom. Slavimo danas sve svete i blažene, sve one koji su svojim življenjem među nama i za nas bili snažni znak i ostavili nama trajno svjedočanstvo ljudskosti i svetosti. Među njima su i toliki naši dragi pokojni bliže i daljne rodbine, prijatelji i poznanici kao i naši branitelji. Svojim su nesebičnim zalaganjem i žrtvom života svjedočili vrednote, obogatili naše odnose zajedništva i solidarnosti te tako nas i našu stvarnost otvarali Božjoj budućnosti.
Stoga u svjetlu slavlja Svih Svetih, zahvalnog i molitvenog sjećanja na sve naše drage i mile, još više se zgražamo i ostajemo bez riječi kada čujemo a i vidimo da čovjek čovjeku može ugroziti ili još gore oduzeti život. Proglasiti se gospodarom života i smrti svoga bližnjega.
Braćo i sestre, život nije stvar ni posjed. Život je najveće bogatstvo – dar Božji. Samo Bog, Bog ljubavi koji nas je obdario zemaljskim životom želi nas obdariti i svojim božanskim životom. Ovo je temeljni smisao svetkovine Svih Svetih. Ovo je i pravo značenje našega današnjega pohoda, sjećanja i molitve na grobljima. Ali, slavlje Svih Svetih, i zahvalne molitve za naše drage i mile pokojne otvara nas i vodi do samoga izvora života i svetosti: Boga – punine osobnosti i zajedništva života Oca, Sina i Duha Svetoga. U Isusu Kristu pozvani smo biti sudionici iste proslave života svetosti i milosti u kojoj su svoje radosno ostvarenje već postigli blaženici i naši pokojni. Doista, današnje slavlje i naše je dioništvo i zajedništvo sa Svima Svetima, zajedništvo s Onim koji je jedini svet – Gospodinom, budućnosti našega života.
Nažalost, mi često gledamo na svoj život i na život drugih kao problem a ne kao dar koji treba zahvalno živjeti i unapređivati. Zatvoreni u svoj monolog gubimo se na putevima koji nisu prepoznatljivi od Onoga koji reče: Ja sam Put, Istina i Život. Ideologije ne vode k cilju. Ako je do jučer kolektivizam bio promašeni put života, sigurni smo da to nije i ne može biti ni današnji put individualizma i sebičnosti. Stoga, nikakvo čudo da uza sve razvijenija sredstva saopćavanja i komuniciranja sve je više samoće i osamljenosti, u nama i među nama, ne samo socijalno – društvene već i ljudsko – egzistencijalne samoće.
Zbog nehumanih odnosa i raslojavanja u društvu razni oblici nametnute samoće plod su sebičnosti, gramzljivosti, napuštenosti i nebrige. Ne treba se onda čuditi da u mentalitetu individualizma, sebičnosti, užitka sve više nas zahvaća i egzistencijalna samoća, praznina života bez smisla. Samoća je to u kojoj se osjećamo sami, da nismo ljubljeni i čini nas nesposobnima prihvatiti druge. Prije svega osamljenost je nedostatak riječi. Koliki među nama dugo i uzaludno očekuju jednu ljudsku riječ. Puno nam znači riječ. Život mijenja.
Braćo i sestre, ima jedna izvanredna Riječ a tako bliska, ljudska. Riječ snažna i radosna za jednu i za drugu našu osamljenost, i za društvenu i za egzistencijalnu. Ta Riječ jest Božja Riječ. Život znači. Isus Krist jest Božja Riječ upućena nama. On nas želi susresti i uspostaviti prijateljski dijalog s nama. S ljubavlju je došao u naše samoće, društvenog statusa i samoću besmisla života. Isus Krist je Božji odgovor na našu glad i žeđ života. On, Riječ Božja osvjetljava našu kulturu i obogaćuje naše odnose života i pogleda na naš život i našu smrt. Ova Riječ uči nas već ovdje materinskom jeziku – jeziku nebesnika. Samo u svjetlu Riječi Božje, poručuje nam upravo završena Sinoda biskupa u Rimu, oči vjernika čitaju znakove vremena u Duhu Božjeg plana spasenja.
Isus Krist, Božja Riječ i plan spasenja, osloboditelj je i put svim zatvorenicima egoizma i individualizma. Božji je to odgovor na naša životna pitanja: Tko smo mi u ovom svijetu? Koje je naše dostojanstvo i poslanje? Kako graditi naše zajedništvo i gdje je naš trajni dom? Jedino On nam može reći gdje su i što je s našim pokojnicima. Ova Riječ života, ovdje i danas, na svetkovinu Svih Svetih i na dan molitve i zahvale za naše drage i mile želi biti i ostati familijarna i svakodnevna u našem životu i domu. Nije dovoljno da Radosnu Vijest života imamo u svome domu već je potrebno da u Njoj tražimo svoj dom. S Njome u osobnome, obiteljskom dijalogu doživjet ćemo onu istinu radi koje je i došla k nama: Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.
Snaga i toplina Riječi Božje razrješuje ne samo našu samoću, već pobjeđuje ništavilo i smrt te ispunja i osposobljava naše srce da osjeti ljubav i uzvrati ljubavlju. Isus Krist, Riječ i Sin Očev u svojoj ljubavi i danas nam radosno progovara: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac. Već sada i ovdje, mi ljubljeni, djeca smo Božja. Naše dostojanstvo sinova i kćeri Božjih, pobjedom nad grijehom i smrću još će se potpunije ostvariti i očitovati. Kad se očituje bit ćemo Njemu slični, vidjet ćemo ga kao što jest. U Njemu imamo konačno i pravo, proslavljeno lice našega dostojanstva te ćemo tako proslavljeni Njega vidjeti kao što jest.
Braćo i sestre, ova životna, uskrsla nada povezuje nas s Gospodinom, svima svetima i s našim pokojnima. Ona čisti pogled srca i poziva nas da budemo njezini svjedoci u svakodnevnom životu, u osobnim poteškoćama i društvenim izazovima. Ona nas potiče i hrabri da poštujemo život svoj i život svoga bližnjega. Da budemo njezina radosna riječ i djelatna prisutnost u samoći bližnjih i socijalnoj i egzistencijalnoj; da snagom vjere i djelima ljubavi gradimo zajedništvo i solidarnost po uzoru svih svetih i naših milih i dragih pokojnika; da bismo mogli uživati radost i puninu uskrsloga života u domu Oca nebeskoga sa svima svetima i našim dragim pokojnima u sve vijeke vjekova. AMEN!
