Splitsko-makarski nadbiskupi
Draga braćo i sestre, u ovoj svetoj noći, obasjanom nebeskim svjetlom, preplašenim pastirima, dvorani neba doniješe glase: Ne bojte se! Danas vam se rodio Spasitelj, Krist Gospodin! Vječni Bog iz ljubavi prema nama, radi nas ljudi i radi našega spasenja, čovjekom posta. Čudesan i radostan događaj umnaža radost, uvećava veselje. „Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2, 11). Bez straha, s iskrenim poštovanjem i dužnim osjećajima zahvalnosti noćas i mi, budni pridružujemo se betlehemskim pastirima da vidimo „događaj koji nam obznani Gospodin“ (Lk 2 ,15). Maleno dijete rođeno u štali, položeno u jaslama na slami ne izaziva strah nego u nama rađa blizinu, pažnju, iskrenost i nježnost.
Neizmjerni Bog dolazi nama u liku malog djeteta da udalji od nas sve oblike nasilja. Svojom poniznošću uzvisuje nas, svojim siromaštvom obogaćuje nas. Betlehemsko Dijete okruženo ljubavlju majke Marije i Josipa širi malene ruke da i naše ruke otvori, osvjetljava naše lice da rasprši sve tmine našega uma i srca. Njegov svijetli i nevini pogled usmjerava nas prema bližnjima u kojima isto tako želi naći svoj dom i biti prepoznatljiv u svima njima. Zadivljeni pred čudesnim događajem koji nam nebo obznani svojom prisutnošću i sami postajemo dionici otajstva Božića, žive jaslice o kojim papa Franjo ovih dana reče: „…jaslice nam govore o Božjoj ljubavi, o Bogu koji je postao djetetom da bi nam pokazao koliko je bliz svakom ljudskom biću, ma u kakvim se okolnostima nalazi…“ (Admirabile signum br. 10). I dok u čudu promatramo utjelovljenog Boga u malenom djetetu u štali, u jaslama na slami, u našem srcu prepoznajemo žive jaslice. Dobro smo svjesni da je i naše srce upravo takvo kakvo jest, jedna periferija za njega: često hladno, tamno, kruto, slamnato, ispunjeno tolikim uvelim obećanjima i usahlim nadanjima. Ipak unatoč tomu, noćas se ohrabrimo te mu ga iskreno i s ljubavlju pružimo na dar.
Ne bojmo se pristupiti malom Isusu, jer on se još manje plaši jaslica našega srca. No naša otvorenost neće njemu toliko značiti, koliko nama njegova prisutnost u nama. Utjelovljeni Bog želi rasvijetliti tame našega uma i srca, zagrijati i ohrabriti plodna obećanja i postojane nade. Betlehemsko dijete s ljubavlju dolazi k nama u našu stvarnost da nas obogati božićnim darom radosti i mira, darom samoga sebe. On je naša radost i naš mir. Dolazi k nama da „njegova radost bude u nama i da naša radost bude potpuna“ (Usp. Iv 15, 11).
Božićna radost daruje mir. On, Krist, je naš mir. U svojoj iskrenosti priznajemo da nismo dostojni takvog i tolikog dara, ali smo ga životno potrebni. Pravi smisao mira može shvatiti samo onaj tko najprije daje „slavu Bogu na visini“ da bismo imali mir na zemlji. Mir je plod pomirenja s Bogom i međusobnog praštanja. Ova ljubav ništa ne oduzima, a sve daruje. Noćas u euharistijskom otajstvu na našemu oltaru, Spasitelj će nam se potpuno darovati. U naše ruke i naše srce. Da, ipak nam nešto oduzima. To priznajemo i molimo da nam i oduzme: „Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir“.
Braćo i sestre, doista u betlehemskom malenom Djetetu blagoslovljeni smo svakim blagoslovom zemaljskim i nebeskim, osobito darom mira i radosti koja uključuje i naše duhovno i tjelesno zdravlje. Upravo je to što uz Božić želimo i čestitamo jedni drugima. Dar mira zahvalno primimo i iskreno podijelimo sa svim članovima svoje obitelji i bližnjima. Kao svaku radost, naročito Božić, najjače doživljavamo u obitelji. Povezanost članova obitelji tako duboko je usađena u ljudsko biće, pa i onda kada je naš obiteljski život opterećen poteškoćama. Obitelj su i djed i baka. Današnje brze društvene promjene najviše pogađaju osobe treće životne dobi. Društvu utemeljenom na profitu, zanimljivi smo samo ako smo proizvodno sposobni i korisni, ali odlaskom u mirovinu – retirement = povlačenje, izolaciju – prijeti opasnost da, u kulturi odbacivanja i eliminacije, postanemo suvišni i potisnuti na rub društva kao teret zajednice. Umjesto da živimo u miru, postajemo ugroženi i uznemireni.
U mentalitetu tržišta rada, proizvodnje, profita i mladolikosti starije osobe olako zalaze u tamu i postaju periferija. A nisu to zaslužili jer su nas uvelike zadužili. Betlehemsko Dijete ne dozvoljava da itko bude odbačena periferija niti u društvu a kamoli u obitelji. Vrijednost i dostojanstvo čovjeka ne mjeri se kriterijem zarade i uloge koju netko ima u društvu, nego suobličenošću slici Božjoj u kojoj je utemeljeno naše dostojanstvo koje nikada ne možemo i ne smijemo izgubiti. Božić ga štiti. Sam Bog postao je čovjekom na periferiji društva i štiti svakog čovjeka od početka do zadnjeg daha ovozemaljskog života. Kako je blagoslovljeno obiteljsko generacijsko zajedništvo djeda, bake i unuka, čudesnim spojem mudrosti, spontanosti, strpljivosti i ljepote života jedne generacije koja započinje životni put i druge koja je bogata, ne samo brojem godina, nego i iskustvom života. Doista, Božić je najradosniji u obitelji s djedom i bakom, a još smo radosniji zajedno uz toplinu ognjišta kod djeda i bake. U betlehemskom Djetetu, veliki smo u svom ljudskom dostojanstvu i još više: s Božićem smo božanski veliki. To je razlog noćas naše radosti, naše budne molitve i naše raspjevanosti Bogu na slavu.
Braćo i sestre, Spasitelj nam se rodio - Krist, Gospodin! U ozračju božićne radosti, neka vam betlehemsko Dijete „umnoži radost i uveća veselje“ (Usp. Iz 9, 2) vašega doma i srca! Neka vam Emanuel, Bog s nama, bude trajni izvor radosti, mira i zdravlja, vama i svima vašima! Amen!
