Splitsko-makarski nadbiskupi
1. „I riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!“ (Iv 1,14) Ovim riječima, braćo i sestre, Evanđelje po Ivanu predstavlja nam otajstvo Božića, Boga koji u Betlehemskom djetetu čovjekom posta. Božja ljubav nije apstraktna – ima tijelo: „Bog je tako ljubio svijet da nam je darovao svoga jedinorođenoga Sina“ (Iv 3,16). Zamilovao nas je u Sinu. Ljubav ga čini slabim. I sam je postao malo, slabo dijete. Ne može bez nas. „K svojima dođe“ (Iv 1,11). Nebeski Otac, izvor svakog očinstva i majčinstva u daru svoga Sina postade članom velike ljudske obitelji. Otajstvo Božića duboko je utkano u naše obiteljske odnose. Božićna radost okuplja nas u toplini obiteljskog doma i radosti liturgijskog slavlja u našim crkvama.
2. Otajstvo Božića ima u sebi nešto shvatljivo – blisko i nešto neshvatljivo – otajstveno. Ne nešto, nego sve. Ljubav je takva, bliska i daleka, shvatljiva i neshvatljiva. Božić je očitovanje Boga ljubavi koji nas iznenađuje, štoviše, skandalizira. Malo, slabo, nemoćno dijete, a Bog! Skandal za nas koji želimo biti veći, jači, utjecajniji, koji se divimo i klanjamo samo takvima. I ondje gdje mi ne želimo biti – štala, slama, odbačenost, križ…tu Bog dolazi iz ljubavi prema nama.
Božić je očitovanje darovanosti Oca u Betlehemskom djetetu, koji vrednuje osobe i sve uloge, a naročito ulogu oca u obitelji. Štoviše, Božić nam predstavlja očinstvo kao izvor obitelji.
3. Braćo i sestre, Božić nam donosi Radosnu vijest: nismo rezultat usputne slučajnosti, već željeni plod Očeve ljubavi. Imamo Oca! Boga Oca! Bog koji je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, konačno u ove dane – kao Otac – progovara nama u Sinu (usp. Heb 1,1-2). Betlehemsko dijete je Očev dar svima nama. Punina čovještva i božanstva. Novorođeno dijete uvodi nas u zajedništvo sa svojim Ocem i međusobno. Uvodi nas u život. A ovo je život: upoznati Boga Oca i Sina koga nam darova (usp. Iv 17,3). Betlehemsko dijete otkriva nam lice nebeskog Oca i naše sinovsko dostojanstvo. Slavimo otajstvo Božića u godini posvećenoj ocu i očinstvu, godini koja nas vodi prema Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Solinu 2018. godine, pod geslom: Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja.
4. Mnogo toga danas ukazuje na odsutnost i izgubljenost oca u obitelji, pa i u društvu. Riječ „otac“, postala je skoro suvišna, prezirna, bilo da se radi o zemaljskom ili nebeskom Ocu. Štoviše, ignoriranje nebeskog Oca ugrožava i oca u zemaljskoj obitelji. Otac je postao sporedan, suvišan, nebitan, smatran zaprekom našoj slobodi i osobnom rastu. Govori se tako o „kulturi i generaciji bez oca“, koja postaje strana i izgubljena generacija, a k tomu i siromašna – bez sredstava za život i siročad – bez osobe oca!
5. Što je sve utjecalo na gubitak uloge oca teško je reći, ali svakako utječe mentalitet koji se očituje u izjednačavanju neprirodnih zajednica sa normalnom obitelji. Tako, obitelj može biti „dvije mame“ ili „dva tate“. Osim toga, slučajevi rastave, donose pored oca, dvije mame ili uz mamu, dva tate, pa čak i više! Djeca ostaju stiješnjena između biološkog roditelja i dodatnog oca ili majke. U puno slučajeva današnji mentalitet ne pomaže biološkim roditeljima da postanu istinski otac i prava majka. Roditelj rađa, a ocem i majkom postaje se čitav život.
Na ulogu i odsutnost oca u obitelji isto tako utječe i gospodarska kriza: gubitak radnog mjesta, malena ili nikakva primanja, podstanarstvo…Sve to pritišće oca koji se pokušava uspješno nositi s izazovima života i suvremenog društva. Gubi se utjecaj na život djece, dolazi do nedostatka komunikacije u obitelji, prepuštamo se relativizmu i povlačimo u vlastiti svijet. Dakako, u našem slučaju na odsutnosti očeva utjecala je i agresija gdje su u obrani domovine toliki očevi dali život za našu slobodu. No, uza sve ove poteškoće i posljedice, koje utječu na odsutnost oca, potrebno je oca potražiti!
6. Uloga oca ne može se delegirati na leđa supruge – majke, koja često na svojim ramenima nosi najveći teret roditeljstva i obiteljskog života. Nije dobro ni za osobu, ni za naše društvo, ako se „generacija bez oca“ feminizira. Nije li prisutnost tolikih kafića, butiga, trgovina, te dugi ostanak s roditeljima, kao i odgoda braka ili ne osnivanje vlastite obitelji, svojevrsni znak spomenutog mentaliteta?
7. Poštovani oče, ne možeš i ne smiješ biti odsutan iz života svoje obitelji i života svoje djece. Svoju prisutnost u obitelji ne možeš zamijeniti ili nadomjestiti karijerom, ni firmom, ni bogatstvom ni medijskom popularnošću. Tvoja djeca ne žele tebe, oca, zamijeniti skupocjenim darovima i igračkama. Jasno, ne žele siromaštvo, ali još manje žele biti siročad! Žele tebe, oca, kao sigurnost i ohrabrenje života. Traže i trebaju tebe, prijatelja i učitelja, da ih hrabriš svojom odlučnošću, humaniziraš svojom odgovornošću, svojim primjerom jačaš njihove korake na putu istinske slobode i življenja. Trebaju tvoje očinstvo koje svjedoči mušku ljudskost, pozitivnu odlučnost i kreativnu zauzetost, da se ne prepadnu i ne klonu pred izazovima života. Trebaju svjedočanstvo tvoga rada i molitve. Duhovnost nije nešto pasivno i statično, sladunjavo i umirujuće, jer prava duhovnost obilježena je muškošću, budući da je duhovni život uvijek bio svojevrsna borba i hrvanje. Ako im nedostaješ ti oče, opasnost je da tu svoju životnu prazninu nadomjeste raznim oblicima „očuha“ koji im se nude iza svakog ugla. Samo ukoliko ste vi, naravno, uvijek u zajedništvu sa suprugom, prisutni u životu vaše djece, moći ćete do kraja iskusiti onu istinu Božića, Radosnu vijest, koja nam govori da smo ljubljena djeca koja imaju Boga za Oca. Biti u zajedništvu sa svojom djecom jedini je način da „generacija bez identiteta“ postane generacija jasnih i čvrstih osobnosti koje znaju zašto i kamo usmjeriti svoj život.
8. Draga braćo i sestre, u Božićnoj radosti očinstva i u dostojanstvu našega sinovstva, nismo siromasi ni siročad. U djetetu Isusu očituje se lice Nebeskog Oca. I novorođeni kralj treba i zemaljskog oca. Premda nije roditelj, jer je Sin Božji začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice, uloga zemaljskog oca povjerena je Josipu. Uz njegovu prisutnost, Betlehemsko dijete je raslo u dobi, mudrosti i milosti. Ovu ulogu, dragi oče, nosiš i imaš i ti u svojoj obitelji i u životu svoje djece.
Božić se ne povlači i ne zaobilazi nas u našim poteškoćama koje su na svoj način prepoznatljive u onoj stvarnosti rođenja „u štali, na slami.“ U našim poteškoćama susreće nas Emanuel – Bog s nama – koji dijeli s nama sve naše radosti i žalosti. Božić unosi u obitelj ozračje povjerenja i predanja, primanja i darivanja. Imati povjerenja i biti povjeren drugom izvor je temeljne stanice „mi života – obitelji.“ Bog Otac ima povjerenja u vas. Kao što je Josipu i Mariji povjerio svoga Sina, tako i vama dragi roditelji, oče i majko, povjerava svoje sinove i kćeri, vašu djecu. Nemojte ga iznevjeriti. Njega i svoju djecu. Neka riječi „tata“ i „mama“ koje uz radost Božića izgovaraju vaša djeca, još više osvijetle i posvijeste poslanje koje vam je povjerio nebeski Otac: dar očinstva i majčinstva.
9. Možda se netko od vas sjeća onog potresnog svjedočanstva obaju lica roditeljstva uz jubilej obitelji, na trgu sv. Petra. Iznio je svoje iskustvo otac koji je napustio svoju suprugu i dvoje djece. Supruga je doista bila i ostala majka, te je uz dodatni napor živjela za svoju djecu. Njezina žrtva i životne vrednote bile su nagrađene. Nakon sedam godina, upravo za Božić, odsutni – izgubljeni otac – pokucao je, kao božićni dar na vrata svoje obitelji. Betlehemsko dijete rodilo je i darovalo obnovljenog oca.
Dragi oče i majko, želim vama i vašoj obitelji sretan Božić! Neka Betlehemsko dijete, Lice Boga Oca, trajno osvjetljava oba lica roditeljstva – tebe oče i tebe majko, kako biste zajedno s vašom djecom, živjeli uzajamnu darovanost u svijetlu Božićne radosti. Amen.
