Splitsko-makarski nadbiskupi
Draga braćo i sestre!
1. Noćas svijet još jednom izražava dobrodošlicu svome Spasitelju. Radost rođenja betlehemskog Djeteta slavimo, dijelimo i naviještamo jedni drugima. Svoje iskrene čestitke izričemo u obitelji, šaljemo ih i primamo od rodbine i prijatelja. No, događa se da među primljenim čestitkama bude i nepotpisanih, bez imena osobe i adrese. Preko rukopisa i pečata tada pokušavamo otkriti osobu koja nam je poslala i od koje nam dolazi čestitka.
Braćo i sestre, i betlehemsko Dijete, sretna i univerzalna čestitka svijetu, ima svoj prepoznatljiv rukopis, štoviše, krasopis ljubavi. „Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Tit 2, 11). Riječ je tijelom postala! Božja čestitka ima i svoj vidljiv pečat. Riječ pečat, latinski sigillum, umanjenica je od signum, što znači – znak. „I evo vam znaka' – navješćuju anđeli u betlehemskoj noći pastirima – 'naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (Lk 2, 12). Osvijetljeni slavom Gospodnjom, pastiri pohitaše i nađoše betlehemsko Dijete - Mlado Sunce s visine.
Iznenađujuća vijest pastirima u noći, koji su „pod vedrim nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada“ (Lk 2, 8), radosna je blagovijest za sav narod. „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku“ (Iz 9, 1). Bog je uzeo naše lice, ušao u našu svagdašnjicu, postao naš trajni suvremenik, Emanuel – s nama Bog.
2. Rođenjem od Djevice Marije u nazaretskoj obitelji, Božić i obitelj po svojoj naravi međusobno su osvijetljeni i najdublje povezani. To potvrđuje Božić i u vašem domu te vaše obiteljsko zajedništvo oko betlehemskog Djeteta, koje unosi više svjetla i topline u naša srca, bračne i obiteljske odnose.
No, svjesni smo da obitelj danas, poput nazaretske Josipa i Marije, prolazi kroz tame i poteškoće, moralne i društvene: traženje krova nad glavom, nezaposlenost, mala primanja, prekovremeni neplaćeni rad, rad i nedjeljom, poteškoće u odgoju, nerazumijevanje, osamljenost, ugroženost vrjednota pa i vrjednota same obitelji, koju bi neki željeli obezvrijediti do te mjere da bi je htjeli vidjeti kao izvor nasilja i svih zala.
Ipak, uza sve izazove i poteškoće, sadašnje i buduće, obitelj – univerzalna, temeljna vrjednota ljudskoga roda, ispisana rukopisom i pečatom Božje ljubavi, osvijetljena svjetlom objave, jest i ostaje najidealnije prirodno mjesto rađanja i odrastanja čovjeka. Tu smo prihvaćeni i voljeni, ljubljeni i osposobljeni za život i ljubav.
Stoga, obitelj nije samo pravna, sociološka i ekonomska jedinica društva, ona je prije svega zajedništvo ljubavi i uzajamnosti, darovanosti i otvorenosti životu. Obiteljski odnosi ispisani su Božjim rukopisom i kao zajednica ljubavi znak je one iste vjerne ljubavi, koju Bog u betlehemskom Djetetu očituje svijetu. Obitelj, uza sve poteškoće, svetište je sebedarne i vjerne ljubavi.
3. Božji rukopis ljubavi i vjernosti, dragi roditelji, upisan je pred oltarom njegove ljubavi u vaša srca na dan vašeg vjenčanja. Poput riječi zaručnice iz Pjesme nad pjesmama koja pjeva: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju“ (Pj 8, 6), vi ste svom bračnom drugu izgovorili ove riječi: „… Primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i moje vjernosti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.
Tako, govoreći o svetosti braka i obitelji, Drugi vatikanski sabor kaže: „Kršćanska obitelj, jer nastaje iz ženidbe, koja je slika i sudioništvo u savezu ljubavi između Krista i Crkve, otkriva svima živu prisutnost Spasitelja u svijetu i istinsku narav Crkve, kako ljubavlju suprugâ, nesebičnom plodnošću, jedinstvom i vjernošću, tako i ljubaznom suradnjom svih njezinih članova“ (usp. GS 48). Na ovu stvarnost podsjećaju vas vaša djeca, blagoslovljeni plod vaše ljubavi i samo betlehemsko Dijete.
4. Braćo i sestre, božansko Dijete, rodivši se u obitelji povezalo je Nebo sa zemljom. A znakovi i horizonti Neba vidljivi su u uzajamnosti bračnih drugova, u roditeljskoj ljubavi oca i majke, u sagibanju nad kolijevkom svoga novorođenčeta, u nježnom zagrljaju majke koja doji svoje čedo, u smiješku i pogledu djeteta…
Oče i majko, betlehemsko Dijete svojim svjetlom i toplinom želi još više blagosloviti vaš savez ljubavi i vjernosti te vrjednovati vašu roditeljsku ulogu u životu vaše djece u perspektivi vječnosti. Da, potrebno je osigurati svojoj djeci materijalna dobra da im bude bolje, ali je još potrebniji odgoj za evanđeoske i ljudske vrjednote da kao ljudi budu bolji.
I ako vas nekad vaše dijete, promatrajući vaš život i ono što od njega tražite, šutnjom i pogledom pita: „A zašto ti, oče, tako činiš; a zašto ti, tata, ne ideš nedjeljom na misu; zašto i ti, mama, ne moliš; koliko ti je stalo do mene, koliko ti ja značim? – znajte da vas u šutnji i u pogledu vašega djeteta istodobno pita sada već član vaše obitelji – betlehemsko Dijete!
Moralno zdravlje i gospodarski razvoj društva u najvećoj mjeri ovise o obitelji. Ako je obitelj zdrava, ne bi trebalo ulagati tolika sredstva na popravne domove, centre odvikavanja od ovisnosti, na izlječenja psihičkih i tjelesnih oboljenja, već se daleko više može investirati u odgoj i obrazovanje novih naraštaja te razvojne programe društva. Zbog toga, mnogi poznavatelji društvenih zbivanja izlaz i put iz današnje moralne i gospodarske krize vide upravo u jačanju uloge obitelji.
5. Ali, svojim rođenjem u obitelji, betlehemsko Dijete ne želi ostati zatvoreno u obitelji, već obitelj kao temeljnu stanicu otvara i usmjeruje širem društvenom zajedništvu. Po svojoj naravi kao „socijalni sakrament“, brak i obitelj itekako utječu na rast i razvoj društva u cjelini. U obitelji se rađa i oblikuje lice svakog, pa tako i hrvatskog naroda i društva.
Isus Krist, Sunce pravde, temelj rođenja novoga čovjeka za pravednije i humanije društvo, želi nas osloboditi egoizma, sebičnosti, pohlepe, samodostatnosti, jer mi u sebi samima nemamo vlastiti početak i cilj svoga života. Tko tako živi i traži svoju slavu i ostvarenje života, na ohol i sebičan način, ostaje zatvoren u tami, površan, neosjetljiv za potrebe drugih i opće dobro. Sebičan čovjek nikada nije sretan niti takvo društvo ima budućnost.
6. Riječ Božja, koja nam je „više puta i na više načina očitovana po prorocima, a konačno u ove dane progovori nama u Sinu“ (usp. Heb 1, 1), kao Sunce pravde korjenito osvjetljava naše međuljudske i društvene odnose, u koje ulazi betlehemsko Dijete.
Pa čak je na odnose u društvu upozoravao vojskovođa Periklo svoje sunarodnjake: Atenjanin ne zaboravlja na opće dobro kada se bavi privatnim poslovima, ali iznad svega, ne prihvaća javne uloge radi privatnih interesa. Nešto slično ovome je uklesano u kamen i u sredini hrvatskog naroda, ali na latinskom jeziku: obliti privatorum, publica curate – zaboravite privatno, brinite se za opće.
Ljudskost nikada ne mogu zamijeniti nove i veće uloge, niti novi zakoni. Pa ni ustavi ne mogu roditi novoga čovjeka. Nije li zato sam Bog trebao postati čovjekom?! Željeli bismo da se s rođenjem Bogočovjeka rodi novi čovjek u svima nama, u našim srcima, u našim obiteljima i u našemu društvu.
U svjetlu Sunca pravde, koje osvjetljava tamu naših odnosa i samu noć smrti, pozvani smo tražiti novoga čovjeka u sebi i podržati ga u svojoj sredini: čovjeka odgovornosti i solidarnosti, pravde i poštenja, istine i vjernosti, mira i pomirenja; čovjeka koji će u svojim bližnjima, a osobito ugroženima i potrebnima prepoznati Njega, Isusa Krista, Boga koji čovjekom posta da bismo mi postali – ljudi.
7. Braćo i sestre! U duhu Božje čestitke ispisane rukopisom i pečatom njegove ljubavi, mi smo u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji novu pastoralnu godinu posvetili upravo obitelji. Jer je obitelj ključ naše budućnosti, društvo ima budućnost samo ukoliko je društvo obitelji. Zato, kao Crkva želimo s većim evanđeoskim žarom pristupiti zaručnicima, pratiti mlade i mlade obitelji, biti bliži onima koji su u poteškoćama, sa svima dijeliti radost i nadu, žalost i tjeskobu, sa željom da naša župna zajednica bude jedna obitelj.
Željeli bismo da naše društvo, čija budućnost ovisi o obitelji, obitelj još više pravno zaštiti, gospodarski podrži te medijski uvaži. To je izvorno pravo svake obitelji, a osobito to zavrjeđuju obitelji koje nas obogaćuju primjerom zajedništva i darom života. U ovome svjetlu nije pretjerano reći, dok smo na putu ulaska u Europsku uniju, da nam je sada još važniji povratak obitelji! Još je potrebnije ući i ostati uz obitelj! Zato nas raduje pohod Svetoga Oca pape Benedikta XVI. prigodom našega Nacionalnog susreta obitelji u Zagrebu 4. i 5. lipnja, pod geslom „Zajedno u Kristu“.
Neka našu obiteljsku, župnu i nadbiskupijsku pripravu ususret Svetome Ocu prati betlehemska Božićna čestitka, ljubavlju ispisana, s porukom: „Ljubite jedni druge! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 15, 17). I pečat Novorođenoga: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40). „O betlehemsko Dijete, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: ograni u našoj tami. Prosvijetli i preporodi naša srca svojim svjetlom i toplinom za rođenje novoga čovjeka. Emanuele, Bože i brate naš, rasti u svima nama, u obitelji, u društvu i svijetu, onako kako si rastao u nazaretskoj obitelji: „… u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi“ (Lk 2, 52). Amen.
