Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Draga braćo i sestre, Crkva Kristova vjerna pozivu i poslanju svoga Učitelja, već dvije tisuće godina bez granica i razlika slijedi Gospodinov nalog: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, učeći ih čuvati sve što sam vam ja zapovjedio. I evo, Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28, 19-20). Radosna vijest milosnog života po vjeri i krštenju u Isusa Krista, uputila je svetog Tita, Pavlovog učenika, u Dalmaciju (usp. 2 Tim 4, 20), a naš sveti Dujam nošen istim Duhom, zajedno s tolikom solinskim mučenicima, darovao je svoj život za Boga i čovjeka. Crkveni pisac Tertulijan u jeku progona Kristovih svjedoka reče: „Krv mučenika sjeme je novih kršćana!“
2. Na svom putu prema domovini Hrvati su pred četrnaest stoljeća došli na prostore natopljene krvlju tolikih Kristovih svjedoka, za krst časni i slobodu, za koju nas Krist oslobodi (usp. Gal 5, 1). Ovdje, na ovom prostoru nađosmo svoj dom i domovinu u velikoj obitelji Kristove Crkve. Tu na izvoru Jadra, našega Jordana, po krštenju smo preporođeni iz vode – rodne vode majke Crkve - i snagom Duha Svetoga na dostojanstvo djece Božje. Radosni događaj krsnog saveza duboko smo upisali u srce i urezali u kamen. Kršteni smo ne samo „u“ ime nego „na“ ime Božje. Postali smo njegova baština, Božja svojina. Nebo se povezalo sa zemljom, čovjek s Bogom.
3. Milost krštenja je najznačajniji i najradosniji događaj za svakoga od nas, ali i za povijest našega naroda, a isto tako sudbonosan je i za našu budućnost. Događaj je to novog rođenja, početak našega uskrsnuća u kojem smo pozvani rasti do punine mjere Kristove, „da budemo suobličeni slici Sina – Božjega, da on bude prvorođenac među mnogom braćom“ (Rim 8, 29). Po svetom krštenju i krsnom savezu postajemo sudionici Božanskog života. Neizmjerno božanski smo veliki. Boga smijemo Ocem zvati. Nema za čovjeka veće titule i dostojanstva od ovoga kojeg primamo po krštenju. Božji smo! Nismo plod puke slučajnosti, nismo izručeni nekoj slijepoj anonimnoj sili niti smo sami sebe stvorili. Sve se u prirodi i svemiru kreće i odvija u svome skladu, jer ima svoju središnju os. I čovjek ima svoju središnju os oko koje i po kojoj se kreće i raste. A to je ljubav Boga Oca. Dar smo ljubavi Božje koja nas predodredi sebi za posinstvo. Kojeg li neizmjernog bogatstva?! A živimo kao slijepi siromasi. Upravo pred četrnaest stoljeća našu sljepoću i siromaštvo pretvorile su u bogatstvo ove snažne, doista pretvorbene riječi krštenja: „Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Pretvorbene, jer po krštenju iz smrti prelazimo u život. Ova čudesna pretvorba od smrti i grešnosti čovjeka na dostojanstvo djece Božje dogodila se i započela ovdje, na Gospinom Otoku, a događa se danas u našim obiteljima – župnim zajednicama. Na krštenje ne idemo sami. Tamo nas prati naša zemaljska majka, ali prati nas i naša nebeska Majka. Postala je naša Majka kad nas je njoj pod križem povjerio njezin Sin, Lice Božjeg milosrđa – Isus Krist. Bila je prisutna na našem krštenju po kojem postadosmo djeca Božja, braća i sestre Krista, koji je prihvaćajući nas za svoju braću i sestre, obogatio i proširio Marijino majčinstvo na sve ljude.
4. Stoga nikakvo čudo da je na ovom svetom povijesnom tlu naše kolijevke rođenja i preporođenja 976. godine sagrađena prva crkva u Hrvata, posvećena Kristovoj i našoj majci Mariji. Upravo danas, pred četrdeset godina, 1976., započeli smo našu nacionalnu duhovnu obnovu s majkom Marijom, slaveći trinaest stoljeća pokrštenja Hrvata: od Solina preko Nina do Marije Bistrice. Kroz stoljeća smo se održali na ovom nemirnom i kamenitom prostoru jer su nam naši svetci i mučenici, natapajući svojim znojem i krvlju naše životne prostore, uvijek bili ohrabrenje i nadahnuće. Svetost blaženog Alojzija Stepinca i njegovo mučeničko svjedočenje davalo je snagu našoj pšenici da je mogla rasti i dobar urod donositi, iako smo bili okruženi, ovdje bodljikavom žicom, a posvuda opkoljeni bezbožnom ideologijom. Odakle je blaženi Alojzije crpio, zajedno s tolikim našim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim Božjim pukom, snagu svoga svjedočenja? Iz dubina krsnog saveza! U krsnom savezu je snažno pohranjena i očuvana naša krštenička memorija, koja je stoljećima prožimala hrvatsku kulturu, tradiciju, vrednote i odredila naš kršćanski identitet. Snaga proslave obljetnice krsnog događaja 1976., bila je ohrabrenje za hrvatski puk i radost za tolike naše intelektualce, kripto – kršćane, koji su nažalost jedno javno govorili, a drugo u srcu mislili. Tako jedan, poslije slavlja u Solinu, čitajući u skrovitosti svoga doma Glas Koncila, oduševljeno reče svom prijatelju vjerniku: „Kad mi ne smijemo, dajte vi nastavite!“
5. Braćo i sestre krštenici i svi ljudi dobre volje, prošlo je četrdeset godina od tako važnih događaja, koji su bili poput kvasca u podizanju naše kršteničke svijesti, kako za Crkvu tako i za sav narod. Od Solina preko Nina do Marije Bistrice. Usuđujem se pitati jesmo li se tu zaustavili ili idemo naprijed? Možemo li se i mi prepoznati u riječima psalmiste „Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj ovaj…narod su nestalna srca i ne proniču moje putove.“ Jesmo li narod nestalna srca? Bog je stalan i vjeran! „Ja sam s vama u sve dane!“ Milosrđe je njegovo od koljena do koljena, svjedoči nam Majka Marija. Ono što za povijest izraelskog naroda reče pisac Josip Flavije, vrijedi za povijest i budućnost hrvatskog naroda: jer niti smo, braneći se samo oružjem pobjeđivali, niti smo bez oružja gubili, jer naša je snaga bio Gospodin. A jesmo li mi vjerni svom krsnom savezu? Kršteni jesmo, ali koliko krštenje obogaćuje i osvjetljava naš osobni, obiteljski i društveni život? Koliko su evanđeoske vrijednosti prepoznatljive u našem svakodnevlju, a osobito u ulogama koje imamo u društvu? Nije li krštenje, ovaj temeljni događaj života i povijesti, često arhiviran i premješten na razinu folklora, tradicije, a kad zatreba, na vrijednosni papir? Vrijeme je otkrivanja kršteničkog bogatstva! Koliki znamo datum svojega krštenja, datum moga osobnog sklapanja saveza s Bogom? Živimo li u dinamici Kristove smrti i uskrsnuća?
6. Majka Marija, čiji rođendan danas slavimo, želi nam osvijetliti temeljnu i životnu važnost našega krsnog saveza. Svoje krštenje živimo u pluralnom svijetu. Pozvani smo biti kvasac, sol zemlje i svijetlo svijeta. Što su kršćani u svom vremenu za društvo i svijet? Za svoje vrijeme i za svoju sredinu, jedan crkveni pisac, zapisa: „Kršćani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom, ni načinom života…svaka im je tuđa pokrajina domovina, a svaka domovina tuđina. Žene se kao i ostali i rađaju djecu, ali ne odbacuju još nerođene djece… u tijelu su, ali ne žive po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom svoga života nadvisuju zakone. Ljube sve, a svi ih progone…ubijaju ih, a oni oživljavaju. Siromasi su, a obogaćuju mnoge. U svemu oskudijevaju, a svime obiluju…što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu!“ (Poslanica Diognetu)
7. Dragi prijatelji, pozvani smo živjeti svoj krsni savez vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku. Na krsnom savezu grade se svi drugi savezi. Prije svega savez ljubavi muškarca i žene – bračni savez; novi euharistijski savez Kristove ljubavi kojeg slavimo svake nedjelje u našim župnim zajednicama. Svaki raskid - rastava ovih saveza ugrožava našu osobu i zajedništva, koja se sve više razbijaju i dijele u sve složenijoj stvarnosti. Sve teže uspijevamo uspostaviti savez između: odgoja i obrazovanja, tehničko-znanstvene osposobljenosti i moralno–etičkih načela, slobode i odgovornosti, molitve i rada, posla i obitelji, osobnih interesa i općeg dobra, vjere i života. Sve teže uspijevamo graditi zajedništvo u različitosti, kako bi nam različitost bila bogatstvo zajedništa, a ne uzrok podjela i sukoba. Ali, što je zapravo savez, pa i onaj krsni? Savez je izbor. Tako je Jahve ponudio Izraelskom narodu Sinajski savez: „Danas preda te stavljam život i smrt. Život dakle biraj! (Pnz 30, 19)
8. Pred nama su izbori. Izbori su trajno učenje za rast u slobodi. Mi kršćani i građani drugih svjetonazora imamo zajednički sabor i zajedničku vladu Republike Hrvatske. Međutim, u izborima kršćani se razlikuju po svojim načelima i vrednotama koje su uvijek „za“, za savez vjernosti Bogu i čovjeku. Izbori su škola za punoljetne, odrasle osobe. Školu treba pohađati. Isto tako potrebno je izići na izbore. U školi kao i na izborima može se pasti ili položiti. Tko živi svoj krsni savez vjernosti Bogu i čovjeku i djeluje po svojoj savjesti usklađenoj s evanđeoskim i univerzalnim vrednotama, nikada ne gubi. O našem izlasku i glasovanju ovisi budući odgoj, vrijednosni sustav i budućnosti hrvatskog društva. Stoga „za vjernike, izaći na izbore i osobno preuzeti odgovornost za nosive vrijednosti, općedruštveni boljitak i daljni razvoj demokracije u hrvatskom društvu, nije samo građanska dužnost nego i izričaj kršćanske odgovornosti i istinskog domoljublja“ (Poruka HBK 2016). Vjerujem da će vaš kratki dolazak u školu, na izbore, možda čak u razred vašega djeteta, biti uspješno položen ispit za vas i vašu djecu. Budimo im saveznici na njihovom putu traženja i izgradnje naše domovine, po mjeri Boga i čovjeka.
9. „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, učeći ih čuvati sve što sam vam ja zapovjedio.“ U svom nalogu, uz krštenje Gospodin naglašava i potrebu učenja. Dragi roditelji i odgojitelji, svima nam je potrebno učiti, biti trajni učenici u Gospodinovoj školi, kako bismo mogli učiti druge. Bez našeg učenja i trajnog dijaloga s Njime postat ćemo samo „tehnički“ otac, majka, učitelj, ali nipošto nećemo biti istinski odgojitelji. Djeci i mladima je potreban bračni savez oca i majke, savez roditelja i učitelja, Crkve i društva, savez tehničkog znanja i životne mudrosti, vjere i razuma. Mladi traže nešto više od običnih informacija i tehničko-znanstvene osposobljenosti za tržište rada. Traže svjedočanstvo o veličini života i razloge zašto je velik; traže da im se pokaže gdje je istina i kako je dosegnuti. Ako se ne suočimo s ovim cjelovitim pitanjem odgoja i obrazovanja u školskom kurikulumu, to je kao da smo ostavili mlade u lađi nasred oceana da se sami suočavaju s potpuno nesigurnom plovidbom bez kompasa i stvarnih vještina, pa makar su i savršeno usvojili tehniku veslanja. Veslajmo zajedno s njima! Na istom smo brodu! I sami, kao učenici i učitelji, tražimo i pokažimo im kompas usmjerenja, jedra vrednota i luku spasa!
10. Gospe Hrvatskog krsnog saveza, moli za nas! Osnaži nas, svoje sinove i kćeri, u vjernosti krsnom savezu, da naši osobni, svakodnevni putovi i izbori budu plod milosnog života darovanog Isusu Kristu. Naš dar Kristu, u znak saveza, neka bude i nova crkva koju na ovom svetom tlu podižemo na čast Bogu kao spomen krštenja – saveza, koji su naši oci sklopili s njime. Naš savez, četrdeset godina poslije onih velikih proslava trinaeststoljetne vjernosti Bogu, i mi želimo osobno i nacionalno obnoviti s Bogom, izgovarajući, danas, ovdje i zajedno, zajedno molitvu Hrvata katolika:
„Čvrsto vjerujem
u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista
i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
Najvjernija odvjetnice na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.“
