Splitsko-makarski nadbiskupi

1. Svetkovinu rođenja Blažene Djevice Marije, Malu Gospu, od koje je rođen Isus Krist, prati biblijsko, narodno i obiteljsko rodoslovlje. Rodoslovlje uključuje zahvalnost prošlosti, poticaj sadašnjosti i otvorenost budućnosti. Obiteljsko stablo izvor je života, znak identiteta, snaga memorije, temelj i nada budućnosti.Na svetom smo tlu Gospe od Otoka, hrvatskom prasvetištu, mjestu prve crkve koju su generacije hrvatskog rodoslovlja posvetile Blaženoj Djevici Mariji.

2. Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam: sve hodočasnike i građane, gradonačelnika i predstavnike gradske vlasti Solina. Čestitam vam svetkovinu Male Gospe i dan grada. Isto tako pozdravljam predstavnike drugih gradova, predstavnike županije, državnih vlasti i sve goste. Pozdravljam braću svećenike, osobito novoga župnika don Ranka, i župnog pomoćnika don Franka, časne sestre i bogoslove. Pozdrav svima, na Gospinom otoku i svima vama do kojih dopire glas naše molitve i pjesme.

3. Biblijsko rodoslovlje po vjeri i krštenju naših pradjedova nastavlja se, na svoj način, u životu našega naroda. Po Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije, ucijepljeni smo u povijest spasenja naroda Božjega. Spomen-mjesto na događaj koji je odredio našu svijest i povijest, nosi simbolično ime „Gospa od Otoka“. Da, nekad smo bili otok, ali smo po krštenju prestali biti izolirani otok, zatvoren u tami. Svetim krštenjem, po vjeri, nadi i ljubavi, ušli smo u zajedništvo Crkve Božje. Naša planeta Zemlja koja izgleda poput ograničena, definirana, izolirana otoka na oceanskim prostranstvima, nije više takva. Milosrdna ljubav Božja poput morskog vala dodiruje, susreće, šumi, šapće nam iz dubina oceana ljubavi s obale vječnosti radosnu vijest života. Od tamo nam dolazi radosni val pozdrava: Zdravo Marijo, milosti puna, i radosni događaj utjelovljenja Riječi Božje, koja je stupila na naše kopno - čovjekom posta. Rođenje Sina Božjega od Djevice Marije po Duhu Svetom najradosnija je vijest našega Otoka – planete Zemlje, svih njezinih generacija i rodoslovlja od početka do posljednjeg Adama. Zemlja nije više izoliran otok, već smo Božja svojina upisana u katastar ljubavi srca Božjega. Bog Otac u svojoj ljubavi, po Majci Mariji darovao nam je svoga Sina.

4. Zato se danas radujemo rođenju Blažene Djevice Marije, majke Isusove i naše duhovne majke. Ona nas vodi k svome sinu govoreći: „Što god vam rekne, učinite“ (Iv 2,5). Ovo „Što god vam rekne“, uključuje dobronamjernost i apsolutno povjerenje u našega Spasitelja. Kristova riječ poput vala nas dodiruje, susreće, šapće, otvara, život daje. On sam reče: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10). Po rođenju od Djevice Marije ušao je i postao član naše ljudske obitelji, ali on je najpovezaniji s Gospodarom života i povijesti, Bogom Ocem. Iz te božanske povezanosti, On progovara: „Nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti“ (Mt 11,27).

5. Toliko nas je ljubio da ga ni žrtva križa ni smrt nisu mogle rastaviti od nas. Iz ljubavi prema nama dođe, jer smo zapali u tamu izolacije i dužničko ropstvo iz kojega se nismo mogli sami osloboditi. U Izraelu čovjek koji je dospio u dužničko ropstvo i ako sam sebe nije mogao otkupiti, najbliži po rodu, iz obiteljskog stabla, brat ili rođak trebao ga je otkupiti i osloboditi, tj. biti mu goel – spasitelj, osloboditelj. Ali takvoga brata ni rođaka na otoku više nije bilo. Svi smo po grijehu pali u bezizlazno ropstvo. Stoga s obale vječnosti sam Bog u svome sinu Isusu Kristu, koji je po svojoj naravi božanskog, vječnog rodoslovlja, po majci Mariji uđe u naše ljudsko rodoslovlje. Josip je pozvan nadjenuti mu ime Isus, što znači Bog spašava jer On će spasiti narod svoj od grijeha njegovih. On je Emanuel, s nama Bog. Sam Bog postade naš rođak, štoviše naš brat, spasitelj i otkupitelj.

6. Isus Krist je otkupitelj i spasitelj i učitelj našeg života i povijesti. U svjetlu Krista raspetoga i uskrsloga osvjetljavamo i čitamo našu povijest oko koje se toliko sporimo i dijelimo. Svakako uspjeh je i poštenje ako istinoljubivo i objektivno pristupimo našoj povijesti. Ali kad bismo doznali sve činjenice: tko, što, koliko, kada, gdje i znali sve pojedinosti o događajima, osobama i dalje ostaje pitanje: što je s našom poviješću? Je li ona doista samo prošlost – grob i smrt? Je li, na kraju krajeva, sve isto, dobro i zlo? Bez Krista sve naše istine i spoznaje povijesti ne bi bile oslobođene i otkupljene. Jedino s Kristom i u Kristu koji je put, istina i život, naša povijest ima budućnost i smisao jer ima svoga spasitelja.

    7. Slavimo Malu Gospu, našu sestru i majku. Slavimo škrinju zavjetnu naše povijesti koja je trajno povezana s hrvatskim narodom, ključ čitanja povijesti i razumijevanja našega života. Majka Marija budući je rasla uz svoga Sina, od navještenja do križa, najbolja je učiteljica povijesti i odgojiteljica života. Uz Majku učiteljicu je rastao njezin Sin u dobi, mudrosti i milosti. Zato je dobro da upravo danas, na Malu Gospu, započinje i naša nova školska i vjeronaučna godina.

8. Odgojna i obrazovna godina, nova je stranica naše povijesti, koja se ne piše samo: uređenjem školske zgrade, bojanjem fasade, hodnika, razreda, boljom tehničkom opremljenosti, većim primanjem prosvjetnih djelatnika, disciplinom učenika, boljim ocjenama… Sve je to potrebno, ali nije dovoljno. Život je škola – i to najvažnija… Davno je već mudro rečeno: učimo ne za školu, već za život. Život uključuje, ali i nadilazi razinu znanja i tehničko-znanstvene spoznaje. Same informacije bez duhovno-moralnih vrijednosti, osobito to vrijedi i za tzv. zdravstveni i građanski odgoj, bile bi poput stabla s velikim lišćem na kojemu nema ploda. Takvo stablo je mladica onoga stabla spoznaje iz zemaljskoga vrta od čijih posljedica nas je trebao osloboditi spasitelj - Krist Gospodin.
    9. Dakako, znanje je potrebno, danas više nego ikada prije. Potrebna je stručnost, izvrsnost, ali uza sve to bez solidarnosti, ljudskosti, ljubavi, bez duhovnih i moralnih vrijednosti opasnost je da se otuđimo, udaljimo, da svojim egoizmom i konzumizmom još više ugrozimo jedni druge. Mentalitet hedonizma, mentalitet nalijepljenih cijena, a zapostavljanih vrijednosti, ne odgaja, urušava slobodu, a mladež raznim manipulacijama pretvara u ovisnike i umirovljenike.

    10. U društvu smo svi odgojitelji zajedno s roditeljima i prosvjetnim djelatnicima. Nitko od nas ne bi smio prati ruke i svoju odgovornost prebacivati na druge. Po svojim manama i vrlinama nitko nije otok. Zato se s pravom postavlja pitanje: kakvi smo učitelji našim mladima? Zgražamo se kada se dva učenika potuku ili dvije učenice počupaju. Ali gdje oni žive, u kakvom svijetu i mentalitetu? Što im nudimo i što im predajemo? Kakve im filmove dajemo i u kakve ih igrice već od malih nogu uvlačimo? Koliko u našim medijskim ponudama njima, ima nasilja, razbojstva, krvi, ubijanja… Mladi, svaka vam čast! Ne samo da ste dobri, nego ste izvrsni jer uza sve razorne ponude odraslih uspijevate plivati protiv struja profita, egoizma i konzumizma. Stoga, i u vaše ime i u ime vaših roditelja, učitelja, odgojitelja, ravnatelja na početku nove školske i vjeronaučne godine, molim sve odgovorne u medijima da vaše male pojedinačne ekscese skinu s prvih stranica. Neka se slučajevi nasilja u školi rješavaju među vama, u vašem razredu, školi i obitelji, a svima nama budu upozorenje kakav to svijet gradimo. Vi ste još uvijek pošteni i spremni pomiriti se i oprostiti. Za vas je solidarnost i prijateljstvo nešto sveto. Isto tako, u ime svih vas, želio bih zamoliti medijske djelatnike da provjere svoje programe i ponude, a kriterij neka im bude dobro njihove vlastite djece.

11. Dragi roditelji, vjerujem da na početku svake školske i vjeronaučne godine postavljamo sebi pitanje: Kakvi smo odgojitelji? Doista nije lako biti priseban, uza sve poteškoće, nevolje, stres zbog malih primanja, nezaposlenosti, opterećenja dugovima i kreditima. Ali uza sve to, svojom zrelošću, mudrošću i milošću, odgovorno se trudite s pažnjom i ljubavlju pratiti svoju djecu u njihovom odrastanju i izazovima, prije svega, dosljednošću svoga života i blagom roditeljskom riječju. Poštovani učitelji, vjeroučitelji, nastavnici, katehete i svi vi koji radite u školi, sigurno osjećate da bi škola trebala imati nešto roditeljsko, majčinsko i očinsko, osobno i obiteljsko ozračje. Samo u zajedništvu roditelja i škole naši mladi naraštaji mogu rasti cjelovito i skladno u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima.
12. Isto tako, iskreno se zapitajmo: Ja i moja obitelj, jesmo li vjernici, kakvi smo Kristovi učenici? Zar se smije reći: Ja sam vjernik/vjernica, ali ne prakticiram/ne živim svoju vjeru? Bilo bi to slično postupku kad bi vaš sin/kći rekli: „Ja jesam učenik, ali ne želim prakticirati – ići u školu.“ Tu nešto nije na svom mjestu. Doista, svima nama potrebna je obnova krsnog saveza vjernosti Bogu. Obnovimo danas osobno i zajedno svoj krsni savez vjernosti Bogu u svojoj Katoličkoj Crkvi. Na to nas poziva majka Marija i podsjeća ovo sveto tlo, temelj i izvor našega kršćanskog identiteta. Poput Izraela koji je nakon izlaska iz egipatskog ropstva, ispod brda Horeba na Sinaju, sklopio savez vjernosti s Gospodinom, i naši su preci, ovdje ispod Klisa, u solinskoj prodolini izlaskom iz tame poganstva i susreta s valom Božje ljubavi sklopili svoj krsni savez vjernosti Bogu.

Ovaj sveti savez predali su nam kao svoje najveće bogatstvo u naslijeđe i baštinu. Uz materijalna dobra, obogatili su nas i pogledom na život, smislom života, braka, obitelji, škole, odgoja i obrazovanja; predali pismenost, kulturu, iskustvo kršćanske mudrosti života. U ovom naslijeđu i baštini prepoznajemo sebe u kršćanskom ozračju, u kulturi života koju želimo zajedno, kao roditelji i učitelji svjedočiti i predati budućim naraštajima. Ta, ne želimo im ostaviti samo dugove i kredite. Time bismo svom naraštaju zacrnili prošlost, a ukrali budućnost. Bože sačuvaj da im ostavimo moralni relativizam i duhovni indiferentizam.

Kad bi se to dogodilo bili bismo neprijatelji svojoj djeci, pogani a ne kršćani; bili bismo otok egoizma, a ne s drugima i za druge. Dakako, postali bismo neopogani ako ne bismo ugradili u naše odnose najradosniju vijest susreta vala ljubavi Božje i života na ovom zemaljskom otoku. Osiromašili bismo sebe i buduća pokoljenja ako ne bismo osvijetlili i obogatili svoj život s najvažnijim događajem – a to je utjelovljenje Sina Božjega koji dođe k nama na kopno, radi nas i radi našega spasenja

Obnova krsnog saveza otvorenosti i vjernosti valu Božje ljubavi koji nas snagom Duha Svetoga preporodi i opra u krsnoj vodi, živi se u svakodnevnoj molitvi, osobnoj i obiteljskoj; u sudjelovanju na nedjeljnom euharistijskom slavlju; u društvenoj zauzetosti za opće dobro, mir i praštanje, svjedočeći kulturu dijaloga i života.

13. Poštovana braćo i sestre, po Majci Mariji Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. Neka u obnovi našeg krsnog saveza ova Riječ nađe svoje prebivalište u nama i među nama. Dopustimo joj da dođe do riječi u našem životu.
Majko Marijo, majko Božje Riječi, čuj riječi naših molitava. Učenice Gospodinova i naša učiteljice, blagoslovi početak nove školske i vjeronaučne godine, sve učenike, sve roditelje - prve učitelje i odgojitelje svoje djece, sve naše obitelji, te male razrede naših većih škola, sve nastavnike, vjeroučitelje, ravnatelje. Neka naše učionice budu odgojne i obrazovne škole života, znanja i mudrosti.

Gospe od Otoka, daj da i naša nova škola – crkva koju gradimo na ovom svetom tlu, ne bude samo spomen svete baštine, niti samo novi potrebiti prostor za život ove župe, već prije svega, neka bude znak naše zahvalnosti Božjem valu ljubavi što zagrli naš otok; neka bude budućim naraštajima hrvatskog naroda svjetionik na moru života, na čast i na slavu naše slobode i spasenja po Kristu Isusu, Gospodinu našem. Amen.