Splitsko-makarski nadbiskupi
Poštovani svećenici, redovnici, redovnice!
Draga braćo i sestre Kristovi vjernici!
Što tražite? - pita Isus na početku Ivanova evanđelja učenike na obali Genezaretskog jezera (Iv 1,38). Prva je to riječ koju Isus upućuje svojim suvremenicima. Slično pitanje upućuje Gospodin i u uskršnje jutro, prvi dan novoga tjedna, još za mraka, Mariji Magdaleni: «Koga tražiš?» (Iv 20,15).
Braćo i sestre, traženje obilježava naš ljudski život od izlaska na zemaljsku scenu pa do samoga zalaska u suton života. Doista svi nešto tražimo, svi se tražimo. Tražimo se preko izbora, onih malih i svakodnevnih, osobnih obiteljskih, kao i onih javnih, glasnih i društvenih; traže oni koji biraju kao i oni koji žele biti birani. Traže sindikati i poslodavci, zaposleni i nezaposleni, siromašni i bogati, proizvođači i potrošači, trgovci i kupci; tražimo na protestnim skupovima i na organiziranim simpozijima, na trgovima i u saboru. Sami tražimo, a i drugi od nas zahtijevaju da tražimo. Čovjekova znatiželja izlazi na ulice, radoznala je preko anketa, zalazi u čudesni mikro i makro kozmos, u skroviti svijet atoma i neizmjerna prostranstva svemira. No još dublje od svega toga jest ono traženje ljudskoga srca, nemirnog i umornog, sa svojim željama i težnjama, svakodnevnim i malim kao i sudbonosnim i velikim. Tražimo od djetinjstva, mladosti pa sve do dobi kad čovjek umorna i teška koraka i svojim obličjem postane sličan jednom velikom pitanju.
Da, čovjek je u traženju, on je biće nade, čežnje i budućnosti. On stremi prema visini, širini i dubini. Zar je onda čudno da Isus – Otkupitelj čovjeka, na našoj obali života započinje s nama dijalog upravo pitanjem: što tražite? Životno je zainteresiran za naše traženje. Ne pita iz puke znatiželje, na način suh i apstraktan, dalek i hladan, formalan i površan. Njegovo pitanje je životno i duboko, toplo i srdačno, blisko i osobno. On nas pitanjem ne želi usporiti niti odvratiti već usmjeriti i ohrabriti u našem traženju. Štoviše, On se daruje kao odgovor na naše traženje. Zato je na obali među nama. I On traži! Došao je potražiti izgubljeno. S pitanjem: što tražite? želi nas načas zaustaviti. Želi s nama provjeriti naše želje i naša traženja. Kuda nas vode? Ispunjenju i životnoj radosti ili sumornoj i tužnoj ispraznosti? Jesmo li možda zavedeni iluzijama pomislili da smo prešli sve granice, a u stvari smo, na svoj život i na sve naše odnose navalili teški grobni kamen. Što doista u našem životu znači prijeći granice, ići dalje, težiti uvijek novomu, većemu? Jesmo li doista apsolutni gospodari svega, čak i granica dobra i zla? Je li doista dovoljno da samo nešto poželimo, pa da to onda postane zakon, štoviše dogma u koju nitko ne smije dirati? Je li doista u nama samima izvor i smisao života?
Nisu li nam koraci umorni, a srca postala bešćutna i hladna, sebična i okamenjena, malodušna i proračunata, zatvorena i slijepa za potrebe i nevolje drugih. Koliko li je samo grobnih kamenova navaljeno na vrata naših srdaca? Tko će ih odvaliti? Zar ti isti navaljeni grobni kamenovi sebičnosti i pohlepe nisu uzrok da mnogi danas ostaju bez posla, drugi nemaju mogućnost zaposlenja, tisuće ne dobivaju dostojnu plaću, toliki rade nedjeljom, obitelji ne mogu doći do krova nad glavom. Zato s pravom Njegovo pitanje: što tražite, kuda vas sve to vodi? Zar današnje zakonodavstvo, koje legalnim proglašava pobačaj, udaljuje etičnost od pomognute oplodnje, eutanaziju proglašava humanom, na svoj način ne kleše teški nadgrobni kamen nad tim istim životom? Zar taj isti kamen ne satire današnju obitelj i sve njene vrijednosti kad se po prvi puta u povijesti pokušava zakonski izjednačiti istospolne zajednice s institucijom braka, dirajući zajedničku baštinu cijeloga ljudskog roda u čitavom njegovom povijesnom hodu? Zato nas On s pravom pita: što tražite?
Zar nije grobni kamen kulture smrti zaklonio pogled mnogima da u ljudskom tijelu ne vide osobu, ne vide dušu, nego osobu kao predmet i robu obeščašćuju i iskorištavaju u pošasti prostitucije, pornografije, reklama? Zar taj isti kamen ne zatvora i profanira sveti hram i sveti znak ljudske spolnosti u sredstvo egoističnog užitka niječući joj moralnu i duhovnu dimenziju poziva na ljubav i život? Zar taj isti grobni kamen ne zatvara srca onih koji mlade žele «odgajati» za tako shvaćenu spolnost gdje ne postoje drugi kriteriji osim onih bioloških i zdravstvenih? Doista, što tražite?
A što reći o grobnom kamenu koji je zatvorio srca svjetskih moćnika koji snagom oružja, novca i propagande žele gospodariti svijetom i poklopiti svakoga tko se suprotstavlja njihovim sebičnim interesima. Zar oni isti koji teško krše međunarodne zakone ne uvjetuju druge poštivanjem istih samo zato što su jači, veći, moćniji? Što kazati o pravdi koju ti i takvi kroje i koja vrijedi samo za neke, to jest male, slabe samo zato što se ne mogu oduprijeti i ne-maju moćne saveznike? Zar ti isti koji su teškom grobnom hridi zatvorili svoja srca, od drugih ne traže da uklone svoje kamenčiće kako bi njihova pravda bila zadovoljena? Što tražite?
Braćo i sestre, različiti su oblici kojima hladni grobni kamen kulture smrti pritišće osobe, obitelji, narode, sadašnjost i budućnost. Ali mi znamo da u svemu tome nije kazana konačna riječ o životu i sudbini čovjeka. Na našu radost, onaj koji nas upita: što tražite, koji je u uskrsno jutro odvalio kamen svih grobnih kamenova, On nas u svojoj ljubavi danas traži. On nas traži i poziva: ustani ti koji spavaš, ja ću odvaliti kamen s tvoga srca. Ja znam da si potonuo duboko, da si otišao daleko. Ne boj se! Ja sam ušao u dubine smrti, u daljine podzemlja da tebe izvučem iz toga stanja. Ne boj se! Dopusti mi da odvalim i tvoj kamen. Nemoj bježati od mene! Nemoj se skrivati! Ja te ljubim! Ustani, hajdemo! Ja želim da ti budeš sa mnom u kući Oca moga. Iziđi iz groba i novim životom hodaj sa mnom po ovoj zemlji. Budi svjedok moje uskrsne pobjede. Budi i ti onaj koji poziva druge da ustanu, da uskrsnu. Pruži im svoju ruku. Moja je snaga u tebi. Pomozi im da odvale svoj kamen, da otvore svoje ruke i srce novosti života. Što tražite – Koga Tražite? Ja sam put, istina i život.
Gospodine svojim uskrsnućem ukloni grobna kamenja. Oslobodi i oživi sva područja ljudskog života i djelovanja. Daj da sve uskrsne na novi život! Obdari nas snagom svoga Duha. Svojom ljubavlju prožmi našu dušu i naše tijelo, razum, volju, osjećaje, strasti, naše želje i naša traženja. Došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju. To izobilje života nudiš nam svaki dan u skrovitom otajstvu svete Euharistije. Učini da tražimo život na tvome putu i na tvojoj istini. Osvijetli svojim uskrslim životom sva naša životna traženja. Oživi svojim uskrslim životom sve naše odnose, naše brakove i naše obitelji, naše domove i radna mjesta, znanost i kulturu, umjetnost i gospodarstvo, zakonodavstvo i politiku, Crkvu i Domovinu. Daj da ljubimo kao što si Ti ljubio, praštamo kao što si Ti praštao, blagoslivljajmo kao što si Ti blagoslivljao da mognemo baštiniti puninu uskrslog života. Gospodine, pitaš nas: Što tražite – Koga Tražite? Tebe, Gospodine, tražimo! Potraži i ti nas, i danas u ovom euharistijskom slavlju, da bismo te mogli i sami još više tražiti i slijediti.
Draga braćo i sestre u Kristu, želim da uskrsno jutro zatekne vaša srca s odvaljenim kamenom, neka u njima buja snaga i novost uskrslog života.
Želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs!
Vaš nadbiskup i brat
Marin Barišić
