Splitsko-makarski nadbiskupi
Dragi roditelji,
poštovani ravnatelji, učitelji, nastavnici i odgojitelji,
braćo svećenici,
cijenjeni vjeroučitelji,
draga djeco i mladi!
Svaki je početak svojevrstan izazov. Dok nas s jedne strane privlači jer u sebi nosi zdravu znatiželju za novim, istovremeno nas stavlja u neizvjesnost pred nečim nepoznatim. Htio bih stoga sa svima vama podijeliti radost i bremenitost početka nove školske i vjeronaučne godine. Ovogodišnji početak vjeronaučne godine odvija se u odjeku jednog velikog događaja i jedne važne obljetnice. Riječ je o pohodu pape Benedikta XVI Republici Hrvatskoj koji nas je ispunio tolikim lijepim dojmovima u prigodi nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji te dvadesetoj obljetnici uvođenja vjeronauka u hrvatski školski sustav.
Snažno i jednostavno svjedočenje Kristove Radosne vijesti Petra naših dana te njegovi govori o vrednotama vjere koji su prijeko potrebni svim razinama suvremenog društva tijesno su povezani s ulogom odgoja i obrazovanja, a napose školskog vjeronauka i župne kateheze. Iako živimo u pluralnom društvu, satkanom od različitih svjetonazora, duboko smo svjesni unutarnje snage kršćanske vjere koja suvremenom društvu obilježenom tolikim krizama može ponuditi sigurne temelje za njegovu obnovu i razvoj. Toliki isprepleteni problemi, tako složena gospodarska, financijska, politička i društvena kriza u svome najdubljem temelju polazi od krize čovjeka. Bez unutarnje obnove čovjeka, bez odgoja njegova srca svako obećanje o boljem životu postaje obična iluzija.
Koje su to vrijednosti na koje nas je Benedikt XVI pozvao? Koje su to točke od kojih treba krenuti? To je prije svega savjest, temeljni čimbenik razvoja svakog pojedinca i cjelokupnog društva. Kvaliteta društvenog života, kvaliteta demokracije dobrim dijelom ovisi o tomu kako shvaćamo savjest i koliko ulažemo u njezino oblikovanje. Pomoći djeci i mladima da postupno otkrivaju savjest kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i ljudima, jedna je od temeljnih zadaća obitelji, škole i crkvene zajednice. Kad usvoje tu logiku čija pokretačka snaga nije sebični interes, već ljubav, izgradit će u sebi okvir za sva područja života: za igru, šport, slobodno vrijeme, prijateljstva, odnose u obitelji, učenje i zalaganje za druge.
U obraćanju mladima Papa je istaknuo vrijednost za kojom svi težimo, no koja je na određeni način najsvojstvenija upravo mladima, a to je radost. U srcu svakog čovjeka ukorijenjena je snažna čežnja za beskonačnom radošću. Sve naše odluke, nakane i planovi nose u sebi tu skrivenu potrebu. Svatko bi htio doseći ono beskonačno. No to beskonačno ne postoji bez Boga. Gdje nema Boga tu sami stvaramo lažnu beskonačnost (novac, moć, užitak). Petrov nasljednik otvoreno poziva mlade da ne dopuste da ih zavedu „načini života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine“, već da slijede visoku zvijezdu, Krista koji ih želi povesti u Božje visine.
Tijekom boravka u Hrvatskoj Benedikt XVI je posebnu pažnju posvetio obitelji koja je suočena s različitim teškoćama i prijetnjama kao što su površni i privremeni odnosi, puka sentimentalnost, zadovoljenje nagonskih poriva, zatvorenost pred novim životom. Pozvao je kršćanske obitelji da se suprotstave tom mentalitetu, da pokažu kako je moguće ljubiti bezrezervno poput Krista. Obitelji treba podrška i društvene i crkvene zajednice. No obitelj sama treba postati unutarnja podrška i izvorište snage za svoje članove. Kršćanske obitelji su temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve. Zato Papa poziva roditelje: „Trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih sakramentima, osobito Euharistiji (…); uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo…“ Roditelje u toj primarnoj zadaći ne može zamijeniti niti nadomjestiti ni župna zajednica ni školski vjeronauk. Kršćanske obitelji nisu samo objekt evangelizacije, nego one same moraju postati misionarske i evangelizacijske zajednice.
Kao što smo već napomenuli, novu vjeronaučnu godinu započinjemo u znaku dvadesete obljetnice ponovnog uvođenja vjeronauka u naš školski sustav. Koliko je taj školski predmet utjecao na izgradnju vrijednosti kod djece i mladih? Može li on uopće oblikovati sustav vrijednosti naših učenika? Znakovito je zanimanje koje učenici pokazuju za školski vjeronauk, a koje nakon dvadeset godina nije smanjeno. Većina učenika vjeronauk smatra zanimljivim, važnim za stjecanje općeg znanja, predmetom koji daje odgovore na mnoga važna pitanja, a mnogi ga smatraju omiljenim predmetom. No to nam ne daje za pravo da od školskog vjeronauka gajimo kriva očekivanja, da mu pripisujemo one ciljeve koji su svojstveni odgoju vjere u obitelji i župnoj zajednici. Vjeroučitelji ne mogu zamijeniti ni roditelje ni župnu zajednicu. Sami ne mogu i ne bi smjeli preuzeti teret odgoja kojeg treba nositi svaki nastavni predmet, svi nastavnici i cjelokupno školsko okruženje. Uz evanđeosku gorljivost koja se ne da zaustaviti pred raznovrsnim poteškoćama, potrebo je svakodnevno razvijati duh poniznosti kako veli Isus: „Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti“ (Lk 17,10). Jedino je tako moguće sačuvati unutarnji mir i slobodu za ljubav prema svim vjeroučenicima.
Svima vama želim uspješnu novu školsku godinu, ustrajan i plodonosan rad u kojem ćete svakodnevno i velikodušno sijati vrijednosti. Ne žalimo u tome truda jer je to jedini put do pravoga uspjeha. Na sve vas zazivam obilje Božje blizine, snage i blagoslova u vašem plemenitom poslanju odgoja naše djece i mladeži.
Split, 8. rujna 2011.
Mons. Marin Barišić
nadbiskup splitsko-makarski
