Splitsko-makarski nadbiskupi

Poštovani roditelji,
ravnatelji škola, učitelji i nastavnici,
braćo svećenici i vjeroučitelji,
draga djeco i mladi!

Pred nama je, na početku ove školske godine, izazov i zadaća novih nastavnih planova i programa odgoja i izobrazbe te osnovno pitanje školstva i cijeloga društva: Za koje vrjednote želimo odgajati današnju djecu i mladež? Nalazimo se pred velikim i dubokim promjenama u načinu razmišljanja i rada, koji cijelu Europu suočavaju s novim temeljnim pitanjima koji se tiču sadašnjosti i budućnosti: kakvog čovjeka želimo odgojiti?

Poznato nam je da svi ljudi na temelju vlastitog dostojanstva imaju svoje osobno, neotuđivo pravo na odgoj koji odgovara njihovu životnom cilju, osobnoj sposobnosti, razlici spolova, i koji je prilagođen domovinskoj kulturi i predajama te je ujedno otvoren za bratsko partnerstvo s drugim narodima radi promicanja pravoga jedinstva i mira na zemlji. Također znamo da pravi odgoj ide za izgradnjom cjelovite ljudske osobe u vidu njezine konačne svrhe i dobrobiti društva čiji je čovjek član i u čijim će okvirima kao odrasli sudjelovati (usp. GE 1).

Vjerujem - dragi roditelji, ravnatelji, učitelji, vjeroučitelji i svećenici - da ste u dosadašnjem radu poučavanja i odgoja naših naraštaja sve svoje znanje i sposobnosti usmjerili u tom smjeru. Međutim, promatrajući našu mladež u kontekstu društveno-kulturalnih gibanja pluralističkoga društva, opažamo njihovu zbunjenost pred izborom i oblikovanjem ljestvice temeljnih vrjednota.

Najprije pozdravljam vas, dragi roditelji, budući da ste dali život svojoj djeci, imate zahtjevnu obvezu i neotuđivu dužnost, ali i prvu i povlaštenu ulogu odgoja svoje djece. Svjestan sam da - dok radite na radnomu mjestu, posebno prekovremeno, kako biste osigurali sredstva za život svojoj obitelji - ne možete provoditi dovoljno vremena s vašom djecom. Osim toga, i drugi društveni čimbenici otežavaju vašu temeljnu odgojnu ulogu. Upravo vi, unatoč tome, najbolje možete stvoriti takvo obiteljsko ozračje – prožeto ljubavlju i odanošću prema Bogu i ljudima – koje će pogodovati punom osobnom i društvenom razvitku djece. Neka vaša djeca s vama radije proživljuju oazu sklada i ljubavi, nego trenutke raslojenosti i ravnodušnosti, to više što ljubav između oca i majke nudi djeci veliku sigurnost koja ih poučava ljepoti vjerne i trajne ljubavi. Ta toplina i iskustvo ljubavi hrabri djecu i učvršćuje svijest o njihovu dostojanstvu.

Na vama je, također, velika odgovornost prenošenja vjere u obitelji. Za to je nužna zajednička obiteljska molitva, redovno sudjelovanje na nedjeljnim i blagdanskim euharistijskim slavljima, poticanje djece na prihvaćanje vjeronaučne nastave i zajednički zauzeti rad u župnoj zajednici. Na to nas potiče i Katekizam katoličke Crkve: „Kao što majka uči djecu govoriti, a time i shvaćati i drugima prenositi, i nas Crkva, naša Majka, uči govoru vjere, da nas uvede u razumijevanje i život vjere“ (KKC 350). Zajedno s prenošenjem vjere i ljubavi Gospodinove, jedna je od najvećih zadaća obitelji odgoj slobodnih i odgovornih osoba. Obitelj je u tomu prva škola onih životnih krjeposti koje su potrebne svakom društvu. Ona je, kako je to kazao papa Benedikt XVI. prigodom petoga svjetskog susreta obitelji u Valenciji, škola humanizma koja omogućuje čovjeku rasti dok ne postane doista čovjek. Poštovani roditelji, Bog vas je odabrao za veliku i odgovornu službu nezamjenjivih odgojitelja naših budućih naraštaja, onih koji će njegovati i čuvati našu kršćansku i nacionalnu baštinu. Dao Bog da plod vašega truda budu blagoslovljena i sretna djeca.

Od ove školske godine u sve naše osnovne škole ulazi novi sustav odgoja i izobrazbe  nazvan Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), koji bi trebao pridonijeti sustavnom i trajnom unaprjeđivanju našega školstva, poštujući pritom hrvatsku odgojno-izobrazovnu tradiciju. Njegov razvitak usmjeren je na postupno i prilagodljivo podizanje kakvoće poučavanja, znanja i sposobnosti učenja. Cilj škole nije gomilanje podataka, nego racionalizacija rada i promicanje odgoja. Škola mora u ovom otvorenom svijetu sve više postajati mjesto koje će pripremati mlade naraštaje za snalaženje u nepredvidljivim okolnostima koje se stalno mijenjaju. Time HNOS sve više ističe odgojnu ulogu škole, a odgoj pretpostavlja vrijednosti za koje će se odgajati. Međutim, poznato je da naše suvremeno društvo oko mnogih vrijednosti nema suglasja. Tako neki smatraju da bi škola trebala biti neutralna u odgojnom i vrijednosnom smislu. To je neprihvatljivo. U odgoju i izobrazbi, nezavisnom o svjetonazoru i vjeroispovijesti, zapravo i ne postoje norme jer se ne bi mogle utvrditi vrjednote koje bi trebalo usvojiti i ostvariti. A u nedostatku jasno definiranih vrjednota postoji realna opasnost da škola postane poligon za provođenje (ne)skrivenih vrijednosti promoviranih od strane različitih političkih, gospodarskih ili drugih interesnih skupina kojima neće na prvome mjestu biti dobro učenika.

Poštovani ravnatelji, svjestan sam vaše velike odgovornosti i brige za dobro svakoga učenika, učitelja odnosno nastavnika bez razlike. To podrazumijeva svakodnevno promišljanje nad novonastalim promjenama, osobno poznavanje svakoga učenika i učitelja odnosno nastavnika, nadgledanje njihove stručnosti i poticanje kolegijalnosti. Zahvaljujem i pozdravljam to što u vjeronauku prepoznajete sredstvo kojim se odgaja za temeljne vrjednote i etičko-moralnu izgradnju osoba bez kojih svi pothvati gube smisao. Vjeronauk odgaja odgovorne i savjesne osobe koje pridonose izgradnji zdravoga društva.

Poštovani učitelji i nastavnici, povjerena vam je divna služba odgoja mladeži u kojima mladi žele vidjeti svoje uzore. Vaše zvanje zahtijeva uzvišene vrline duha i srca, brižnu pripravu i trajnu spremnost na obnovu i prilagođavanje. Vi ste dobrim dijelom ključ svakoga uspjeha u izobrazbi. Poznato vam je da svaki odgojni nacrt, da bi mogao postignuti svoju vlastitu svrhu, mora biti prožet duhovnim i kulturnim vrijednostima. Sada s novom paradigmom nastavnoga odgoja i školstva otvara se više prostora za upućivanje mladeži na ispravan put u traženju i nalaženju smisla života. Njima je potrebno svjedočanstvo ljubavi koja se zna žrtvovati i strpljivosti koja zna s pouzdanjem čekati. Zasigurno vas pogađa neprikladno vrjednovanje vašega poziva i rada. Međutim, vjerujem da se ne ćete obeshrabriti i da ćete, nadahnjujući se na božanskoj pedagogiji Isusa Krista, koji je u Evanđelju postao naš Učitelj, i dalje svojom ljubavlju i svjedočenjem među učenicima različitih sposobnosti i društvenoga stanja uspostavljati prijateljski odnos i stvarati raspoloženje za bolje međusobno razumijevanje. Želja mi je da se neprestano zalažete da naša djeca i mladež budu pravilno poučena kako bi mogli ispravnom savješću prosuditi moralne vrjednote i prihvatiti ih osobnom odlukom te se otvoriti dijalogu s drugima i promicati zajedničko dobro.

Od srca zahvaljujem svima vama braćo svećenici i vjeroučitelji, koji se evanđeoskim samoprijegorom posvećujete uzvišenoj službi odgoja i rada u župama i školama bilo koje vrste ili stupnja. Pozvani ste da mladim naraštajima pomažete upoznati Krista kako bi ga mogli slijediti i za nj svjedočiti. Redovita katehizacija u župi i sustavna vjeronaučna pouka u školi prosvjetljuje i učvršćuje vjeru, hrani život Kristovim duhom, vodi k svjesnom i aktivnom sudjelovanju u bogoslužnoj tajni te potiče na apostolsko djelovanje (usp. GE 4). Pomozite našoj mladeži da u svjetlu Evanđelja svlada sve poteškoće na koje nailazi u svojemu ljudskom i duhovnom sazrijevanju te da se uključi u Crkvu i društvo. Stoga, velikodušno ustrajte u preuzetoj službi, u odgojnom umijeću i trajnoj pouci, ističite se u oblikovanju učenika Kristovim duhom, da bi i oni promicali ne samo unutarnju obnovu Crkve, nego i očuvali i proširili njezinu blagotvornu nazočnost u suvremenom svijetu, napose među intelektualcima. Kao misao vodilju stavio bih vam na um i srce riječi sv. Augustina: „U nužnome jedinstvo, u nesigurnome sloboda, a u svemu ljubav.“

Draga djeco i mladeži, vi ste srce naše Crkve i budućnost našega društva i domovine. Stavio bih pred vas riječi pape Ivana Pavla II. kojima vam se obratio u Solinu: Isus Krist je put, istina i život. On ne će nikoga iznevjeriti i najbolji je prijatelj mladeži. Dopustite da vas on zahvati kako biste mogli postati nositelji glavne uloge divne pustolovine ispletene ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Radujem se s vama i nadam se da će novi pristup odgoju i izobrazbi, kojemu je svrha „škola po mjeri učenika“, otvoriti više prostora za vaše mladenačko stvaranje te vas činiti važnim sudionicima nastavnoga procesa. Vjerujem da će aktivno zajedničko učenje razvijati u vama duh zajedništva i solidarnosti, a istraživačko-iskustvena nastava buditi prosudbeni osjećaj i jačati volju za istinom.

Draga mladeži, nađite svoje mjesto u Crkvi i društvu! Prihvatite velikodušno zadaće koje vam se sada povjeravaju u obitelji i izvan nje. Znajte da niste ostavljeni i osamljeni. Krist vas uvijek traži, zove i prima u zagrljaj. Znam da je u vama mnoštvo briga i pitanja te da ste okruženi različitim kušnjama, ali ja, kao vaš duhovni pastir, vjerujem u vas. Slijedite Krista, tražite istinu i njegujte život. U prijateljskom i očinskom zagrljaju svojega srca upućujem vam molbu: Ne dopustite da vam itko ukrade radost s vašega lica i ljepotu duše i tijela. I živite cijelim svojim bićem otajstva naše vjere. Ovih dana naš papa Benedikt XVI. klečeći pred relikvijom Veronikina rupca na kojem je ostao utisnut Spasiteljev lik pozvao nas je da ''zajedno tragamo da upoznamo lice Gospodina našega i u njemu pronađemo put našim životima!'' Vaše doba je doba traganja za uzvišenim. Otkrijte i otkrivajte to uzvišeno u otajstvu naše vjere i živite ga cijelim svojim bićem. Na taj uzvišeni put, na put svetosti, svi smo pozvani.

Danas kada znanje ponovno postaje glavni čimbenik uspješnosti i suparništva te se o njemu govori kao o presudnoj „šansi“ Hrvatske u globaliziranom svijetu, u kojemu za slabe sve manje ima mjesta, nadam se da je hrvatska škola napravila ili će napraviti zaokret od znanja prema mudrosti. Jer znanje može biti ideologizirano, a mudrost stvara ne samo vrsne stručnjake, nego prvenstveno zrele i odgovorne osobe. Škola snagom svoga poslanja neumorno ide za izgrađivanjem intelektualnih sposobnosti, razvija pravilno rasuđivanje, uvodi u kulturnu baštinu koja je primljena od prošlih naraštaja, razvija smisao za vrjednote i sprema za stručno životno zvanje.  Predstavlja na neki način središte u čijem naporu i uspjehu trebaju sudjelovati svi: obitelj, Crkva, učitelji, svakovrsne ustanove koje promiču kulturni, građanski i vjerski život, te država i cijelo ljudsko društvo.

Budući da se ove godine, 14. listopada u Solinu, slavi trideseta obljetnica nacionalne proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata, ova je godina posvećena posvješćivanju važnosti i uloge sakramenta krštenja u životu vjernika jer se po krštenju ostvaruje evanđeoska poruka, ne samo riječima ili službama, niti samo bogoštovnim činima, nego životnim svjedočenjem i praktičnim djelima. U tom duhu vas potičem da posvijestite sebi značenje sakramenta krštenja u crkvenom i nacionalnom, osobnom i obiteljskom životu i da budete prepoznatljivi kao Kristovi učenici.

Povezan s vama u molitvi i duhu, na sve vas, draga djeco i mladi, poštovani roditelji, ravnatelji, učitelji i nastavnici, braćo svećenici i vjeroučitelji, zazivam obilje Božjega blagoslova sa željom da vaš rad, odgoj i izobrazba donese obilne plodove u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini.

U Splitu, 4. rujna 2006.

Vaš nadbiskup:
Mons. Marin Barišić