potres 2d

IBAN: HR29 2340 0091 1000 9261 5
Poziv na broj: HR00 29122020
Opis plaćanja: Za stradale u potresu

Skeniranjem koda možete uplatiti 50 kuna (ili iznos po svom izboru) na IBAN Caritasa SMN.

 

Župa sv. Ivana Krstitelja - Mravincemravince sv ivan krstitelj

Adresa:
Gajeva 8, 21209 Mravince

Telefon: (021) 219-026

Župnik: don Mirko Bitunjac

Raspored sv. misa

Nedjeljom: u 7.30 i u 10.30 sati.

Radnim danom: u 8.00 sati.

Povijest

Na području današnje župe Mravince život je neprekidno postojao od prapovijesti pa do danas. Na zapadnoj strani brežuljka Sutikve pronađena je keramika iz predpovijesnog doba. U nedalekoj Saloni ilirski Delmati imali su svoju luku, grčki kolonisti svoju naseobinu, Rimljani glavni grad svoje pokrajine Dalmacije. U taj pitomi i plodni kraj doselili su se Hrvati u prvoj polovici 7. stoljeća i formirali dosta veliko naselje, što se dade zaključiti po velikom starohrvatskom groblju otkrivenom 1937. godine na Glavičinama na kojemu je pronađeno oko 130 grobova iz 9. i 10. stoljeća. Ti grobovi pripadaju pokrštenim Hrvatima, koji su živjeli u srednjovjekovnom selu Prosik, koje se nalazilo na sjeverozapadnoj strani današnjih Mravinaca. Prosik je bio naseljen sve do tridesetih godina 16. stoljeća i u njemu se 1495. godine spominje župa Svetog Jakova. Ostataka crkve Sv. Jakova danas nema, a vjerojatno se nalazila na tromeđi današnjih župa: Vranjica, Solina i Mravinaca. Na području ove župa bila je i crkvica Svete Tekle i Sv. Ivana podno brežuljka Sutikva, koji je po toj crkvi dobio ime. Prije 12. stoljeća taj se brežuljak zvao Hum ili Hlm, a u 12. stoljeću počinje se zvati Sutikva. Spomenuta crkva prvi put se spominje 1208. pod imenom sv. Tekle, a 1215. godine navodi se pod imenom sv. Ivana. Na temelju dokumenta iz 1350. godine očito je da je riječ o istoj crkvi. Tridesetih godina 16. stoljeća, uslijed učestalih turskih pustošenja, dolazi do velikog stradanja stanovništva Prosika, koje napušta selo i naseljava se istočnije i dalje od ondašnje turske granice, na uzvisinu zvanu Mravince, koja je dala ime novom naselju. Ljudi su u novo naselje prenijeli i kult sv. Ivana Krstitelja i njemu u čast, između 1537. i 1571. godine, podigli crkvu. Poslije Ciparskog rata 1571. godine splitska okolica, pa tako i Mravince, došla je pod tursku vlast, što je dovelo do iseljavanja hrvatskog stanovništva s tog područja. Tek poslije Kandijskog rata (1645.-1669.), dakle stotinu godina poslije, kada je taj kraj bio oslobođen od Turaka i 1671. godine povučena nova granica, Mravince su službeno došle pod mletačku vlast, koja je na oslobođeni i rijetko naseljeni prostor naselila novo stanovništvo koje je došlo iz zagorskih sela pod turskom vlašću. Te je doseljenike mletačka vlast naselila uz tursku granicu, da bi na taj način pojačala obrambenu moć svoga teritorija. Godine 1681. mletački generalni providur Jeronim Corner izdao je naredbu da stanovnici Mravinaca trebaju živjeti okupljeni i podignuti svoje kuće na brežuljku Mravince, kako bi kao pogranični vojnici bili pod nadzorom svojega harambaše i u slučaju potrebe lakše mogli organizirati obranu granice. Na temelju toga možemo zaključiti da selo Mravince na današnjem položaju datira od 1681. godine. Pošto nam je poznato da je na gravuri Kolunić-Rotte iz 1650. godine ucrtana crkva, bez imena sveca kojemu je posvećena, na mjestu mravinačkog groblja, onda možemo reći da su Mravince postojale i prije te godine, ali ne gusto naseljene na brežuljku Mravince kao poslije 1681. godine, nego rasute po brežuljku i po okolnom polju.  

Poslije nestanka turske opasnosti selo se povećavalo isključivo prirodnim porastom stanovništva. Tijekom druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća u Mravince se, uz devet starosjedilačkih rodova, doselilo sa strane samo deset novih obitelji, koje su uglavnom došle na ženinstvo ili na materinstvo. Poslije Drugog svjetskog rata došlo je do doseljavanja stanovnika iz raznih krajeva, koji su kupovali nekretnine, dok su mnogi domaći ljudi napuštali selo i odlazili u Split ili u druge gradove. Tako je poslije Drugog svjetskog rata u selu zabilježeno 90 novih prezimena.

Treba istaknuti da je selo teško stradalo u Drugom svjetskom ratu. Mještana poginulih u partizanskim jedinicama bilo je 42, strijeljano od Nijemaca 38, poginulo od bombardiranja 7 i ubiveno od partizana 5.  

Župa je u Mravincima osnovana nedugo poslije oslobođenja od Turaka. Već 1687. godine nadbiskup Cosmi u svojem izvještaju među župama koje nisu pod turskom vlašću navodi i Mravince. Župa je malo vremena bila samostalna, naime, već 1. svibnja 1711. godine nadbiskup Cupilli crkvu Sv. Ivana u Mravincama navodi kao područnu crkvu župe Kamen. Takvo je stanje ostalo do 1715. godine, kada je osamostaljena župa Svetog Ivana u Mravincima i njoj pridružena župa Kučine. Godine 1849. Mravince i Kučine, Organskim dekretom austrijske vlade postale su ujedinjene izložene kapelanije ovisne od župe Vranjic-Solin. Godine 1914. Mravince i Kučine ponovno su odijeljene, postavši samostalne kapelanije sa rezidencijom svećenika u Mravincima.  

Župna kuća sagrađena je za župnikovanja don Ante Klarića 1963. godine. Stara i neugledna župna kuća iz 19. stoljeća stradala je za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za župnikovanja don Krste Tomića 1981. godine do župne kuće iz 1963. godine sagrađena je nova u koju se nešto poslije smjestio župnik, a stara je kuća ustupljena za stan časnim sestrama Služavkama Malog Isusa, koje u župi borave od 1983. godine i pomažu u vođenju crkvenog pjevanja, katehizaciji i vrše sakristansku službu.

Matične knjige R od 1880. do 1946., dva sveska; V od 1859. do 1946.; U od 1908. do 1946. nalaze se u MU Solin. Knjige R od 1715. do 1776.; V od 1715. do 1816. i U od 1715. do 1834., u jednom svesku, nalaze se u DAS. Stanje duša od 1827. godine nalazi se u ŽU.

Župa je 1938. godine imala 660 duša, a 2001. godine bilo ih je 1.231.

Crkve

mravince sv ivan krstitelj1. Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja nalazi se u središtu sela. Sagrađena je 1873. godine od domaćeg modrog kamena. Njezini prvotni drveni oltari 1912. godine zamijenjeni su mramornim neoklasicističkim oltarima. Veliki oltar u svetištu napravljen je od tamnog i crvenog mramora. Na njemu je veliko mramorno svetohranište s tronom za izlaganje Presvetog sakramenta. Pokrajni oltari od kararskog mramora posvećeni su Gospi od Zdravlja i sv. Ivanu Krstitelju. Na njima su slike i kipovi njihovih naslovnika. Godine 1912. sa sjeverne strane svetišta sagrađen je zvonik, a s južne strane sakristija. Na katu za zvona sa svake strane nalaze se po dva prozora na luk. Na zvonik je naknadno postavljen javni sat. Za župnikovanja don Ante Čulića (1982.-2002.) crkva je temeljito obnovljena i sagrađen betonski pjevački kor, a menza velikog oltara je odvojena i upotrijebljena za oltar prema puku.

mravince sv ivan krstitelj groblje2. Grobljanska kapela Svetog Ivana Krstitelja. Današnja je kapela sagrađena za župnikovanja don Ante Klarića (1953.-1963.) 1960. godine na mjestu starije crkve. Prva crkva na ovom mjestu sigurno je postojala 1650. godine, a vjerojatno je bila podignuta i prije toga vremena. Sagradili su je prvi doseljenici iz napuštenog sela Prosika.Tu su crkvu sagradili prvi doseljenici iz sela Prosika. Kasnije su je srušili Turci pa je na njezinom mjestu, vjerojatno u prvoj polovici 17. stoljeća, podignuta nova. Geodet Calerghi 1672. godine tu crkvu navodi pod imenom «Sv. Ivan od Sutikve» («S. Giovanni di Sutique»). Ta je crkva nakon oslobođenja od Turaka u drugoj polovici 17. stoljeća bila župna crkva. Crkvu spominje 1711. godine nadbiskup Cupilli kao područnu crkvu župe Kamen. Ta je crkva posljednji put obnovljena 1856. godine. Crkva je u Drugom svjetskom ratu, kao i župna crkva, bila teško oštećena za vrijeme bombardiranja sela 1943. godine. To je bio razlog da je 1959. bila srušena i na njezinom je mjestu sagrađena nova, današnja grobljanska kapela u koju je ugrađena bifora iz stare crkve kao prozor u južnom zidu, a okrugli prozor s pročelja stare crkve ugrađen je u zid začelja. 

Statistika

2015. godina

 Krštenja 14
 Prvopričesnici 18
 Krizmanici (obje župe) 19
 Ženidbe 3
 Sprovodi 10