Raspored sv. misa

Crkva sv. Stjepana:

Radnim danom: Od ponedjeljka do četvrtka i subotom u 8.00 sati; petkom klanjanje u 19.00 sati;

Nedjeljom: u 11.00 sati

Gospa od Slavodobića:

Radnim danom: klanjanje četvrtkom u 19 sati

Nedjeljom: u 9.00 i 19.00 sati

Povijest

Župa Brela spominje se prvi put u 15. stoljeću. Sve do godine 1963. u sastavu župe Brela bila su Brela Donja i Brela Gornja. Naime, te su godine Brela Gornja postala samostalnom župom.

Tijekom cijele svoje prošlosti župa je pripadala nekadašnjoj makarskoj biskupiji i makarskom dekanatu. Samo u razdoblju od ukinuća rezidencijalnog biskupa u Makarskoj 1828. godine i uspostave Omiškog dekanata 1834. godine Brela su do 1854. godine pripadala omiškom dekanatu. Stara župa Brela duže je sačuvala jedinstvenost u crkvenom pogledu, nego u administrativnom. Kako smo rekli, sve do 1963. godine Brela Donja i Gornja sačinjavala su jedinstvenu župu, dok su se administrativno razdijelila znatno prije. Naime, sve do 1919. godine župa je imala jednoga glavara, a od te godine imaju dva, jedan za Brela Donja, a drugi za Brela Gornja.

Područje župe bilo je naseljeno još u pretpovijesnom razdoblju, o čemu govore stare ilirske gomile i gradine. Na području župe pronađeni su ostaci raznog oruđa i oružja iz mlađeg kamenog doba, što govori o naseljenosti ovoga kraja znatno prije Ilira. U Solinama, iznad Filipovića kuća, nalazila se nekropola iz rimskoga vremena, a u Jakiruši je otkriveno nalazište amfora, što govori o rimskoj naseljenosti ovoga mjesta.

Brela se prvi put spominju od cara Konstantina Porfirogeneta u djelu O upravljanju carstvom, oko 950. godine, kao jedno od četiri utvrđenja kneževine Paganije, pod imenom Beroyllia (Berulija). Iz toga možemo zaključiti da su Brela Hrvati naselili prije toga vremena. Neki drže da bi naziv Brela dolazio od riječi brelo - vrelo = izvor. Činjenica je da i danas u Brelima Gornjim, u većoj ili manjoj udaljenosti od crkve sv. Nikole, postoji nekoliko izvora.

Godine 1315. u povelji Jurja Šubića, kliškoga kneza, navode se Breljani u latiniziranom obliku Brolanenses, kojima daje iste povlastice kao i drugim stanovnicima tadašnje omiške općine. Među selima Makarskog primorja koja mletački dužd Alvise Mocenigo 1571. godine, nakon poraza turske mornarice kod Lepanta, prima pod okrilje Mletačke Republike navode se i dva breljanska sela: Brela Mala i Brela Velika (Breglie Piccolo e Breglie Grande. U istom stoljeću razlikuju se Breghlia superior et inferior (Brela Gornja i Donja). Hrvatski naziv za ta dva sela prvi put se susreće 1687. godine kao Breghlie Dolgni i Breghlie Gorgni. Turski dokumenti nazivaju ih Brehla. Tijekom 17. stoljeća Brela Donja nazivaju se i Podbrehalje.

Ne znamo točno kada su Brela došla pod tursku vlast. Na temelju jednog turskog popisa poreznih obveznika iz 1477. godine navodi se 18 breljanskih obitelji. Prema tome, možemo zaključiti da su Brela došla pod Turke najkasnije te godine ili nešto prije, ukoliko to nije bila trajna nego samo privremena okupacija. Svakako, od kraja 15. stoljeća Brela su trajno ostala pod Turcima do 1684. godine, izuzevši kratkotrajno oslobođenje 1571. do 1573. godine i na početku Kandijskog rata od 14. kolovoza do 22. studenoga 1646. godine.

Stanovništvo Brela počelo se znatnije povećavati poslije oslobođenja od Turaka Makarskog primorja 1684. godine. Župom su od upravljali svjetovni svećenici. Do godine 1735. uz župnika je bio i kapelan, a od te godine bila su dva kapelana. Župnik i «podžupnik» stanovali su u Brelima Donjim, a drugi pomoćnik u Brelima Gornjim. Organski dekret austrijske vlade iz 1849. godine sjedište župnika iz Brela Gornjih premjestio je u Brela Donja i Brela Gornja proglasio izloženom kapelanijom Brela Donjih.

Godine 1963. otvorile su samostan redovnice Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u crkvenoj kući, koju im je ustupila župa. One su kuću preuredile i u njoj su otvorile dječji vrtić i ujedno pomažu u župi kao sakristanke i voditeljice pjevanja.

Župna kuća sagrađena je oko 1860. godine. Kuća je više puta bila obnavljana. Posljednju je obnovu kuće izvršio župnik Vuletić 1991. godine. Godine 2003. župnik Marin Barišić izmijneio je krov. Prije izgradnje ove kuće župnik je stanovao u istočnom dijelu stare crkvene kuće u kojoj se od 1963. godine nalazi samostan redovnica Služavki Malog Isusa.  

Matične knjige R od 1835. do 1947., pet svezaka; V od 1857. do 1947., dva sveska, nalaze se u MU Makarska; Knjiga U od 1841. do 1889., nalazi se u DAS; a knjige U od 1889. do 1947., dva sveska, nalaze se u MU Makarska. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1817. do 1940. nalaze se u NAS. Dva stara Stanja duša, od 1770. do 1800. i od 1800. do 1890., nalaze se u ŽU.

Godine 1938. u župi je bilo 1.338 duša, a 2001. godine bilo ih je 1.591.

Crkve

1. Župna crkva Svetog Stjepana Prvomučenika sagrađena je 1891.gdine na mjestu do groblja. Ovoj su crkvi prethodile dvije starije. Prva je crkva bila iz predturskog vremena. Ona se prvi put spominje 1626. godine u izvještaju biskupa Bartula Kačića Svetoj Stolici. Poslije oslobođenja od Turaka ta je mala crkva srušena i na njezinom je mjestu 1705. godine sagrađena veća crkva, koja je imala 137 četvornih metara. Tijekom vremena broj stanovnika se povećavao pa je i ova crkva postala tijesna i 1770. godine biskup Stjepan Blašković daje naredbu da se produži. Ova je crkva srušena 1887. godine, kada se počela graditi današnja crkva. Crkva je sagrađena od klesanog kamena. Na pročelju je bio zvonik na preslicu za dva zvona. Oltar Gospe od Ružarja je iz stare crkve, a Gospin kip je 1825. godine kupljen u Mlecima. Godine 1890. nabavljeni su oltari sv. Stjepana, s drvenim Svečevim kipom, i sv. Ivana i Pavla sa slikom na platnu, rad Antonia Zuccara. Na slici su likovi sv. Jurja, te svetih Ivana i Pavla.

Godine 1897. bio je završen glavni oltar od kararskog mramora, rad Josipa Bariškovića iz Splita i te je godine crkva posvećena od biskupa Nakića. Godine 1966. za župnikovanja don Josipa Bebića završena je izgradnja novog zvonika, koga je projektirao Ante Barač. Godine 1973. preuređeno je svetište prema novim liturgijskim propisima. Izgradnjom zvonika crkva je produžena za tri metra. Tako je ukupna dužina 34 i širina 11 metara. Crkva je temeljito obnovljena izvana i iznutra za župnika don Ilije Vuletića 1995. godine.  

2. Crkva Gospe od Pobjede ili Gospe od Slavodobića sagrađena je u baroknom stilu u Solinama 1715. godine. Ovo je zavjetna crkva koju je narod sagradio na poticaj Sluge Božjega biskupa Nikole Bijankovića prigodom opsade Sinja od Turaka i velike sinjske pobjede. Crkva je duga 10,5 i široka 9,5 metara. Nad desnim krakom križa je zvonik visok 9 metara. Poslije nestanka oratorijanaca sv. Filipa Nerija u drugoj polovici 19. stoljeća, koje je osnovao biskup Nikola Bijanković u Splitu 1776. godine, njihovim je dobrima upravljala Splitska biskupija preko posebne uprave filipinskih dobara. Pod tom je upravom bila i ova crkva sve do 1939. godine, kada je predana u vlasništvo župe. U crkvi se osobito slavi blagdan Gospe od Karmela.  

3. Crkva Svetog Jurja sagrađena je na Gornjem Kričku 1906. godine na mjestu starije, srušene crkvice, sagrađene oko 1768. godine. Duga je 12,5 i široka 6 metara. Na pročelju se nalazio mali zvonik na preslicu, koji je 1934. godine srušen i podignut je današnji, nešto veći za jedno zvono. Oltarni antipendij je iz stare crkve Sv. Stjepana. Kip sv. Jurja darovao je Jure Medić pok. Ante 1907. godine.  

4. Kapelica Svetog Roka sagrađena je pored puta u blizini župne kuće 1856. godine, kako stoji na uklesanom natpisu. Na pročelju je zvonik na preslicu za jedno zvono. U kapelici je oltarna menza, a u niši kip sv. Roka. Za župnikovanja don Ilije Vuletića 1993. godine kapelica je u istom obliku premještena na novu lokaciju, nedaleko od prijašnje, što je bilo nužno potrebno radi proširenja ceste. Na blagdan sv. Roka 1993. nadbiskup Jurić blagoslovio je kapelicu i do nje spomen obilježje zaslužnog breljanskog župnika don Ante Soljanića, koji je umro 1963. godine.  

5. Usputne kapelice na području župe postoje tri. Kapelica Svetog Kaja na Nevesti spominje se 1768. godine. U Drugom svjetkom ratu bila je oštećena i poslije toga popravljena. Kapelica Svetog Roka na Gornjem Kričku sagrađena je 1816. godine, kako je uklesano na kamenu. Kapelica je podignuta kao zavjet iz 1815. godine, kada je strašna kuga harala Makarskim primorjem. Gospina kapelica na Dubcima prvi put se spominje 1870. godine. Kada se 1970. godine proširivala današnja cesta, kapelica je bila srušena i ponovno podignuta sljedeće godine, nešto dalje od prijašnjeg mjesta. Tada je u kapelicu postavljen novi Gospin kip.

  

Statistika

2015. godina

Krštenja	22
Prvopričesnici	13
Krizmanici	17
Ženidbe	6
Sprovodi	17

Lokacija