Makarski dekanat

Brela GornjaBrela DonjaBast-Baška VodaPodgoraTučepiDrašniceIgraneŽivogošćeDrvenik MakarskiZaostrogPodacaBristGradacBaćinaMakar-KotišinaVeliko BrdoMakarska - sv. MarkoMakarska - Kraljica Mira

Adresa dekanatskog ureda

Dekanatski ured - Makarska: Zagorska 2, 21300 Makarska
Telefon: (021) 678-501; 611-365

Dekan: mons. Pavao Banić

Popis župa

BaćinaDrašniceMakarska - sv. MarkoVeliko Brdo
Bast-Baška VodaDrvenik Mak.Makarska - Kr. miraZaostrog
Brela DonjaGradacPodacaŽivogošće
Brela GornjaIgranePodgora 
BristMakar-KotišinaTučepi 

O dekanatu

Makarski dekanat obuhvaća područje primorske strane Biokova, od Vrulje i Dubaca na zapadu pa do Baćinskih jezera i predgrađa Ploča na jugoistoku. Samo župa Staševica (Pasičina) nalazi se u zaleđu Rilića i po geografskom smještaju pripada neretvanskoj dolini, kojoj je sve do 1954. godine i u crkvenom pogledu pripadala. Župe Igrane i Živogošće, koje su u središtu ovoga dekanata, jednim svojim dijelom prostiru se po planinskom zaleđu biokovskog masiva. Sjedište dekanata je u Makarskoj, u kojoj se još 533. godine, na II. salonitanskom crkvenom saboru, spominje biskup Stjepan.  

Do završetka Drugog svjetskog rata dekanat je bio razdijeljen na vicedekanate sa sjedištima u Makarskoj, Podgori, Gracu, Kozici i Dusini. 

Dekanat ima 18 župa: Baćina, Bast-Baška Voda, Brela Gornja, Brela Donja, Brist, Drašnice, Drvenik, Gradac, Igrane, Makar-Kotišina, Makarska-sv. Marko, Makarska-Kraljica Mira, Podaca, Podgora, Tučepi, Veliko Brdo, Zaostrog, Živogošće.

Sjedište dekanata je u gradu Makarskoj, u kojoj je do 1830. bilo i sjedište biskupa. Župa Baćina pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a sve ostale župe pripadaju Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Ovo je područje bilo naseljeno i u pretpovijesnom razdoblju, o čemu govore gomile, a i nazivi nekih lokaliteta, koji imaju ilirsko podrijetlo (Tučepi, a neki drže i Muccurum-Makar). Pronađeno je više ostataka iz vremena rimske vladavine. Hrvati su se u ovom kraju naselili u 7. stoljeću i osnovali posebnu kneževinu, koja je u povijesti poznata pod imenom Neretvanska kneževina, a koju Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću naziva i Paganija, što se može dvostruko tumačiti, kao poganska zemlja ili u značenju riječi pagus (selo), što bi značilo seoska pokrajina, naime, u njoj nije bilo gradova. Ovo je područje od 11. stoljeća nazivano i Maronia ili Marianija (Morska zemlja ili Primorje) te Krajina (Continens). Porfirogenet u Paganiji spominje četiri utvrđena grada: Brela, Makar, Ostrog i Lapčanj.  

Stanovništvo je poslije doseljenja Hrvata bilo isključivo hrvatsko. Za vrijeme turskih osvajanja mnogi su napustili ovaj kraj i otišli na obližnje otoke ili pak preko mora u Italiju, poglavito u pokrajinu Molise, gdje se u 16. stoljeću doselila veća skupina Hrvata koji su se očuvali do danas pod nazivom Moliški Hrvati. Iseljavanje se nastavilo i poslije odlaska Turaka, poglavito krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, u daleke prekomorske zemlje na što su ljude tjerale teške gospodarske prilike.  U cijelom dekanatu sva su mjesta hrvatska i katolička u koja su za vrijeme komunističke vladavine doselile pojedinačne obitelji drugih narodnosti, ponajviše pravoslavnih Srba i muslimanskih Bošnjaka.