Raspored sv. misa

Nedjeljom: u 9.00 sati u župnoj crkvi.

Radnim danom: u 8.45 sati (prema dogovoru).

Povijest

Župa Kučine bila je vrlo ugledna srednjovjekovna župa splitske nadbiskupije. Selo se prvi put u dokumentima spominje daleke 1144. godine pod nazivom Pod Kuk («Pot Chilco») u darovnici svećenika Crnote koji samostanu Sv. Benedikta u Splitu ostavlja svoju baštinu «u mjestu, koje se hrvatskim jezikom zove Pod Kukom – Pot Chilco». Na istome se mjestu spominje i jedna kapela, gdje su počivali u grobu njegovi roditelji. Župa se na saboru u Splitu 1185. godine naziva Kuk i njezin župnik arhiprezbiter (nadžupnik) Vukota.Taj se naziv susreće i u narednim stoljećima.  

Poviše sela u srednjem je vijeku bila podignuta tvrđavica zvana Kuk po kojoj je i selo ispod nje dobilo ime Pod Kuk ili samo Kuk. Tako se u popisu župa iz 1495. godine navodi «župa sv. Luke u selu Kuk» («parochia s. Luce de Villa Chuch»).

Tvrđavu Kuk srušili su Turci poslije zauzeća Klisa 1537. godine. Prije zauzeća od Turaka selo je bilo veliko i zauzimalo je prostor na kojemu se danas nalaze Kučine i Mravince. Pod turskom okupacijom selo se smanjilo na današnji teritorij. Poslije 1671. godine, dakle, nakon završetka Kandijskog rata, turska granica povučena je između današnjih Mravinaca i Podkučina, tako da je grobljanska crkva Sv. Luke ostala na turskoj strani granice. Ovo će se područje, kao i cijela solinska prodolina, početi jače naseljavati novim stanovništvom iz unutrašnjosti za vrijeme Morejskog rata (1684.-1699.) nakon što je cijeli kraj bio oslobođen od Turaka. U to vrijeme povećalo se susjedno selo Mravince, a Kučine su ostale malo selo, koje nije imalo ni vlastitu župu. U 18. stoljeću ime starog sela Pod Kuk ili Kuk mijenja se u Podkučine, a tek u 19. stoljeću ustaljuje se današnji naziv Kučine, koji se očuvao sve do danas.

Župa u Kučinama postojala je u 12. stoljeću, kako smo prije spomenuli, kojoj je na čelu bio arhiprezbiter Vukota. Župa je postojala i krajem 15. stoljeća sa župnom crkvom Sv. Luke, kako smo prije rekli. Pošto je u 18. stoljeću naraslo selo Mravince, nadbiskup Cosmi 1687. godine ne navodi samostalnu župu Kučine, nego priključenu Mravincima. Nešto kasnije priključene su Žrnovnici, da bi ih nadbiskup Cupilli 1715. godine ponovno priključio Mravincima. Zajednički župnik imao je sjedište u Mravincima. Poznato je da 1805. godine Kučine imaju vlastitog župnika don Ivana Marinića, dok je u susjednim Mravincima župnik don Ivan Uzinić. Kučine su bile zasebna župa i 1827. godine. Vjerojatno su Kučine zadržale status samostalne župe sve do 1849. godine, kada su Organskim dekretom austrijske vlade Kučine izgubile status samostalne župe i bile ujedinjene s Mravincima, da bi obje dotadašnje župe postale izložene kapelanije župe Vranjic-Solin. Konačno su Kučine 1914. godine dobile status samostalne kapelanije, ali im je i nadalje ostao zajednički župnik iz Mravinaca. Između dva svjetska rata Kučine su dobile naslov samostalne župe, ali nema vlastitog župnika, nego župu poslužuje župnik iz Mravinaca.  

Već smo spomenuli da u Kučinama župnik nije stanovao od vremena turske okupacije, pa u župi nije ni postojala župna kuća, a nema je ni danas. Župa je između dva svjetska rata sagradila kamenu kuću na kat u kojoj je bila škola i stan za učitelja.

Matične knjige R od 1875. do 1946., dva sveska; V od 1859. do 1946.; U od 1831. do 1946.; 1908. do 1946., za Mravince i Kučine, nalaze se u MU Solin. Knjige R od 1880. do 1913., za Mravince i Kučine, i 1875. do 1946. nalaze se u ŽU, gdje se nalazi i Stanje duša iz 1827. godine.

Godine 1938. u župi je bilo 450 duša, a 2001. godine bilo ih je 707.

Crkve

1. Župna crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije nalazi se u sredini sela. Sagrađena je 1871. godine, kako je uklesano na pročelju. Crkva ima jednostavnu lađu s četvrtastom apsidom. Sagrađena je od klesanog kamena. Zvonik je odvojen od crkve i sagrađen je iza apside. Crkva je više puta bila obnavljana, a posljednja je obnova učinjena za župnikovanja don Ante Čulića 1981. godine, kada je postavljen betonski kor i uklonjena dva pobočna oltara da bi se na taj način dobio veći prostor za narod. Ispred glavnog oltara postavljen je oltar prema puku. Portal na pročelju crkve izgrađen je od bijeloga kamena s višestruko profiliranim nadvratnikom s natpisom: «Kuća moja od molitve moje – 22. X. 1871.» Na sredini pročelja je okrugli prozor, a poviše njega na zabatu manji okrugli prozor s kamenim križem, a na samom vrhu nalazi se kameni križ. Crkva je pokrivena kupom kanalicom. Pod je od kamenih ploča. U apsidi je mramorni oltar s četiri stupa od crvenkastog mramora i svetohraništem. Na stranama oltara su kipovi sv. Ćirila i Metoda. Iza oltara je prostor za sakristiju. Oltarna menza od starog oltara je odvojena i ona je upotrebljena za oltar prema puku, koji je podignut na proširenom podnožju. Na sjevernom zidu crkvene lađe bio je oltar posvećen Bezgrešnoj i na njemu Gospin kip. Taj je oltar uklonjen, a Gospin je kip postavljen u zidnu nišu. Nasuprot tom oltaru bio je drugi pobočni oltar s palom, posvećen sv. Špiridionu i sv. Magdaleni, koji je također uklonjen. U zidnim nišama nalaze se kipovi sv. Luke i sv. Josipa. 

2. Crkva Svetog Luke nalazi se na groblju. Prvi put spominje se 1255. godine. Vjerojatno je ta prva crkva obnovljena 1467. godine, jer je ta godina uklesana na nadvratniku današnje crkve. Popis župa iz 1495. godine navodi da je ta crkva bila župna crkva sela Kuk. Kod razgraničenja 1671. godine crkva je ostala na turskom području. Vidljivo je da je crkva produžena. Stara je crkva imala dužinu 10 i širinu 5,50 metara, a produženje za četvrtastu apsidu iznosi 5 metara. Na pročelju je okrugli prozorčić s četverolisnim otvorom, a na vrhu pročelja preslica za jedno zvono. U apsidi se nalazi drveni oltar sa starom palom. Oko crkve je groblje. Crkva je u novije vrijeme obnovljena.  

3. Crkvica Svetog Petra sagrađena je na Kosi nedaleko od stare tvrđave Kuk. Današnja je crkva sagrađena u 17. stoljeću na temeljima stare crkve koju su srušili Turci zajedno s tvrđavom. Crkvica je četvrtastog oblika, bez apside, dužina joj je 6,40, a širina 5,10 metara. Na vrhu pročelja je preslica za jedno zvono. Sa strana vrata nalaze se mali četvrtasti prozori slični puškarnicama. U crkvici je drveni oltar s palom na kojoj je lik Gospe s Djetetom, anđeli, sv. Petar, sv. Roko i sv. Juraj. Talijanski su vojnici u Drugom svjetskom ratu sliku izrešetali metcima, a crkvicu zapalili. Za župnikovanja don Ante Klarića bila je obnovljena. Godine 1990. bratimi sv. Luke crkvicu su do temelja srušili i ponovno je od istog materijala sagradili, a nadbiskup Jurić na blagdan sv. Petra je blagoslovio.

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	4
Prvopričesnici	10
Krizmanici (obje župe)	19
Ženidbe	1
Sprovodi	6

Lokacija