Župa Presv. Srca Isusova - Krstatice
Adresa: Krstatice, 21272 Slivno Imotsko
Telefon: (021) 855-633
Župnik: don Pero Badrov
Povijest
Zaselci župe Krstatice prostiru se na krševitom području zabiokovlja, na padinama brda i prodolini, koja se pruža od granice sa Zagvozdom ispod Golog brda pa do granice sa župom Slivno. Za vrijeme komunističke Jugoslavije neki su zaselci posve opustjeli jer je narod potražio bolje uvjete života u Makarskoj, Splitu i drugim sredinama, a neki su otišli u inozemstvo. Od 1500 duša pred Drugi svjetski rat danas ih u župi ima svega oko 350.
U prošlosti župa je bila u sastavu stare i prostorno velike župe Vrdol, koju su posluživali franjevci iz samostana u Makarskoj. Dana 14. rujna 1734. godine biskup Stjepan Blašković za Krstatice i Slivno odredio je kapelana, koji je stanovao u Slivnu a bio je ovisan od župnika u Župi. Godine 1747. isti je biskup Slivno proglasio samostalnom župom, a Krstatice ostaju kapelanija ovisna o Župi. Te godine Krstatice su dobile za kapelana svjetovnog svećenika i od tada će župom stalno upravljati svjetovni svećenici. Godine 1792. biskup Fabijan Blašković potvrđuje dotadašnje stanje, ističe da je župna crkva za oba sela Svetog Ivana Krstitelja u Župi, a crkva Srca Isusova u Krstaticama ostaje kao područna crkva. Narod se u Krstaticama stano povećavao i 1835. godine splitsko-makarski biskup Anton Kačić Krstatice proglašava samostalnom župom.
Župna kuća sagrađena je 1939. godine, na mjestu stare i neugledne kućice, pod vodstvom župnika iz Zagvozda don Marka Perice, jer u to vrijeme Krstatice nisu imale svoga župnika. Novi župnik don Jure Sokol (1940.-1953.) privremeno se nastanio u privatnoj kući Ante Zeca, te istovremeno uređivao kuću u koju se uselio pred Božić iste godine. Kuća nije sagrađena kod župne crkve, kako je to zamišljao bivši župnik don Frane Vrčić, nego na mjestu stare kućice, kako su to tražili stanovnici Gornjeg Sela i Zabrđa.
Matična knjiga R od 1825. do 1863. nalazi se u DAS. Knjige R od 1863. do 1949., četiri sveska, te knjige V od 1858. do 1948., dva sveska, kao i knjige U od 1825. do 1948., tri sveska, nalaze se u MJU Zagvozd. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1819. do 1940. nalaze se u NAS. U ŽU nalazi se Stanje duša iz 1880. godine.
Godine 1938. u župi je bilo 1.540 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 201.
Crkve
1. Župna crkva Srca Isusova sagrađena je oko 1767. godine, kako to navode Šematizmi iz 1908., 1925. i 1939. godine. Crkva je bila duga 8,30 i široka 3,80 metara. Za župu u kojoj je stanovništvo sve više raslo ta je crkva bila premalena, pa je godine 1876. povećana, što je vidljivo na zidovima crkve. Crkva je od početka bila posvećena Srcu Isusovu. To potvrđuje i biskup Fabijan Blašković 1792. godine. U narodu postoji predaja da je bila posvećena sv. Mihovilu. To potvrđuje i Šematizam biskupije iz 1850. godine, koji navodi da je titular župe sv. Mihovil. Kasnije je opet došlo do promjene naslova u Srce Isusovo. Nije poznato zbog čega je do toga došlo. I poslije povećanja 1876. godine crkva je više puta bila popravljana i dopunjavana potrebnim crkvenim inventarom. Današnja dužina crkve je 18 i širina 6 metara. Na pročelju se nalazi velika rozeta, a ispod zvonika prozorčić u obliku polumjeseca. Zvonik na preslicu je za tri zvona. Crkva je 1903. godine obnovljena, a 1907. nabavljen je lijepi mramorni oltar, rad Pavla Bilinića iz Splita. Poslije Drugog svjetskog rata na obnovi crkve radilo se za župnikovanja don Marka Stanića (1956.-1962.) i don Marina Škarice (1962.-1972.).
2. Crkva Svetog Ante nalazi se na brdu Vitreniku, 739 metara nadmorske visine. Duga je 6, a široka 4 metra. Crkva je presvođena. Na oltaru se nalazi kip sv. Ante Opata, zaštitnika stoke, čiji se blagdan slavi 17. siječnja, kada je velika zima i snijeg, pa se proslava blagdana obavlja 13. lipnja, na blagdan sv. Ante Padovanskoga. Ne zna se točna godina gradnje ove crkve, ali prema jednom dopisu župnika don Joze Žarkovića iz 1894. godine, u kojem se navodi da je sagrađena «od priko 120 godina», možemo zaključiti da je to bilo oko 1770. godine, dakle, nešto poslije gradnje župne crkve. Jer se nalazi na udaru vjetrova i snijega, crkva je bila u opasnosti rušenja. Od toga je spasio uporni župnik don Ilija Ujević, koji je 1900. uspio crkvu popraviti i tako sačuvati.
3. Kapela Gospe od Ružarja nalazi se kod župne kuće. Sagrađena je za župnikovanja don Ante Bućana 1924. godine za svakodnevne potrebe župnika.
Na području župe, ispod Lišnjića kuća, nalaze se ostaci stare crkve. Sačuvana narodna predaja kaže da je bila posvećena sv. Magdaleni. Duga je 9,80 i široka 3,80 metara, kakve su bile u početku i dimenzije crkve Srca Isusova. I danas se mogu vidjeti ostaci oltara, koji je bio dug 1,70 i širok 0,85 metara. Neobično je da se ova crkva u do sada poznatim dokumentima uopće ne spominje.
