Župa sv. Mihovila ark. - Konjskokonjsko sv mihovil

Adresa: Konjsko, 21231 Klis
Telefon: (021) 253-606

 

Župnik: don Jakov Rančić

Raspored sv. misa


Nedjeljom
Rana misa - u 9.30 sati
Kasna misa - u 11.00 sati.

Radnim danom: u 8.00 sati.

Povijest

Područje Konjskoga u dalekoj prošlosti nastavali su stari Iliri, očemu svjedoči gradina na vrhu brda Koštaka. Pored sela prolazile su stare rimske ceste. Konjsko se prvi put spominje u darovnici kralja Zvonimira splitskom nadbiskupu Lovri godine 1083. kojom Zvonimir bezuvjetno dariva nadbiskupu Lovri Konjštinu, današnje Konjsko, u kraju zvanom Smina.  Konjsko (Conschnco) s Broćancem (Brochane) je samo u početku bilo dio župe Smina, dakle, pripadalo Mućkoj krajini, a kasnsije je pripadalo Klisu, kako se to izričito navodi 4. ožujka 1397. godine. 

Nekropola stećaka kod stare župne crkve govori o hrvatskoj naseljenosti Konjskoga u srednjem vijeku. Konjsko je palo u turske ruke nešto prije pada Klisa 1537., a oslobođenje je bilo 1685. godine. Godine 1574. u Konjskome je bilo 11 kršćanskih, stočarskih obitelji i dvije muslimanske. Polje su držali zakupnici iz kliške tvrđave. Turci su u Konjskome imali svoju kulu, sagrađenu 1530. godine. Kula je bila četvrtastog oblika i imala veliko ograđeno dvorište u kojemu se moglo smjestiti do 1000 konja. U kuli je stanovao dizdar, zapovjednik kule. Za vrijeme turske okupacije narod je teško stradavao, pa su mnogi u posljednjim godinama turske vladavine napuštali kraj i bježali na oslobođeno područje, a neki su u okolnim selima podnijeli i mučeništvo. 

Već početkom Morejskog rata 1685. godine hrvatska je vojska pod zapovjedništvom Augustina Tartaglie zauzela tursku kulu u Konjskome i oslobodila kraj od Turaka pa je od Mletačke Republike Tartaglia 1686. godine dobio za nagradu u posjed Konjsko i tursku kulu, koju su Tartaglie nadogradili i proširili i u njoj se nastanili. Kasnije je dolazilo do čestih nesporazuma i sukoba seljaka s njihovim feudalnim gospodarima jer su im nametali obveze koje oni nisu mogli podnositi.  Dolaskom novih vremena Tartaglie su napustili Konjsko, a agrarni zakonima njihova je kula prešla u vlasništvo obitelji Čapkun.

Poslije oslobođenja od Turaka u Konjsko se doselilo, uz odobrenje mletačke vlasti, nešto novog stanovništva. Dušobrižničku službu vodili su franjevci iz Prugova, koji su osim Prugova i Konjskoga još držali Muć Gornji, Gizdavac i Neorić. Konjsko je 1750. godine postalo samostalna župa i tada su je preuzeli svjetovni svećenici.  Organski dekret iz 1849. godine župu je proglasio izloženom kapelanijom ovisnom o kliškom župniku., radi financijskih razloga. Župnike su, na temelju prava patronata, predlagali Tartaglie, a potvrđivao ih je splitski nadbiskup. I poslije toga, zbog nestašice svjetovnih svećenika, župom su ponekad upravljali franjevci, župnici iz Prugova. To je bilo 1912. - 1914. i od 1928. - 1940. godine. Župi pripada i Mali Broćanac.

Župna kuća sagrađena je za vrijeme austrijeke uprave u 19. stoljeću. Već je 1901. godine bila popravljena sredstvima iz Vjerozakonske naklade. Popravci su vršeni i 1907. godine.  Kuća je bila zapaljena za vrijeme Drugog svjetskog rata. Poslije toga dugo je stala kao ruševina. Za župnikovanja don Ivana Bašića (1976.- 1992.) popravljen je samo dio za najnužniji smještaj župnika. Kuća je potpuno obnovljena za župnikovanja don Marina Barišića (1992.-2002.)

Matične knjige R od 1750. do 1802. i 1815. do 1868.; V od 1814. do 1868. i U od 1814. do 1868. nalaze se u NAS. Knjige R od 1825. do 1905., te 1906. do 1946., dva sveska, nalaze se u MJU Klis. Kniga V od 1826. do 1864., jedan svezak,; U od 1826. do 1944. nALze se u ŽU. Stanje duša iz 19. stoljeća, oštećeno, nalazi se u ŽU.

Godine 1938. u župi je bilo 900 duša, a 2001. godine bilo ih je 263.

Crkve

konjsko sv mihovil1. Župna crkva Svetog Mihovila sagrađena je od 23. ožujka do 29. rujna 1935. za upravitelja župe fra Joze Maštrovića, župnika iz Prugova. Crkva je sagrađena od klesanog bijelog kamena. S apsidom je duga 25, široka 10 i visoka 6,40 metara. Na pročelju je zvonik, koji je imao jedan kat. Zvonik je, zbog nedostatka novca, ostao nesrazmjerno nizak, pa je godine 1998., za župnika don Marina Barišića, nadograđen za još jedan kat, čime je crkva znatno dobila na svojoj izvanjskoj ljepoti. Crkva je sagrađena ponajviše doprinosima župljana, koji su osim novčanih priloga dali i 40 dnevnica po svakoj obitelji. Crkva je bila obnovljena 1969. godine za župnikovanja prof. don Srećka Dragoševića, koji je dolazio iz Splita. Tada je podignut kameni oltar prema puku, svetište i pod crkve popločani brušenim kamneim pločama, postavljen novi tabernakul i krstionica, te s lijeve strane glavnih vrata napravljena sakristija.  U crkvi su kipovi sv. Mihovila, sv. Petra i Gospin. Godine 2002. ispred crkve podignuto je brončano poprsje blaženoga kardinala Stepinca, rad ak. kipara Marka Gugića.

konjsko sv mihovil stara groblje2. Stara župna crkva Svetog Mihovila Arkanđela danas je grobljanska crkva. Ima četvrtastu apsidu. Nadbiskup Cupili 1718. godine piše da je duga 9 i široka 6 lakata te da ima polukružnu apsidu. Današnje dimenzije su veće. Duga je 7,70 i široka 5 metara, a četvrtasta apsida je 4,30 X 4,30 metara. Prema tome crkva je naknadno povećana. Zvonik na preslicu za tri zvona postavljen je 1830. godine. U isto je vrijeme crkvi nadodan narteks na kojemu su bila dvoja vrata i pokriven kupom. Narteks je kasnije uklonjen. U svetištu je svod bačvast, a u lađi crkve je prelomljen u gotičkom stilu. Stari je oltar uklonjen, a postavljen novi kameni oltar. Godine 1718. nadbiskup Cupilli kaže da su u crkvi bila i dva pobočna oltara: sv. Ivana Krstitelja i sv. Jure te da je crkva «ponovno izgrađena». Crkva je stradala za vrijeme turske vladavine. Ne zna se kada je ponovno izgrađena i koliko je prethodna crkva bila stara. Isto tako kaže da je u Konjskom bila još jedna crkva. Nadbiskup piše: «Blizu kvartira konjice postojala je crkva koja je ognjem pretvorena u prah i pepeo». O ovoj crkvi ništa se ne zna.

 

Statistika

2015. godina

 Krštenja 3
 Prvopričesnici -
 Krizmanici 16
 Ženidbe 1
 Sprovodi 5