Župa sv. Ante Padovanskog - Kominkomin sv ante

Adresa: Put sv. Ante 1, 20344 Komin
Telefon: (020) 688-033

Web-stranica župe: Župa sv. Ante Padovanskog - Komin

Facebook stranica župe: Župa sv. Ante Padovanskog - Komin

Župnik: don Dražen Dukić

Raspored sv. misa

ZIMSKI RASPORED (od rujna do lipnja)

Nedjeljom u 8.00 i u 10.00 sati.
Radnim danom: u 8.00 sati.


LJETNI RASPORED (od lipnja do rujna)

Nedjeljom u 7.30 i u 9.30 sati.
Radnim danom: u 8.00 sati.

Svibanjska i listopadska pobožnost - poslijepodne
Zornice u došašću u 6.00 sati.

Povijest

Komin je smješten na južnim padinama brda Donje gore, uz desnu obalu rijeke Neretve. Prema povijesnim podacima selo je nastalo 1716. godine, nakon što su Mlečani napustili i zapalili Čitluk (Gabelu), te dio iseljenog narod smjestili u Metković, Opuzen, Komin i Rogotin. O nastanku sela postoje još dvije verzije. Jedna potječe od fra Luke Vladimirovića, koji kaže da se poslije rušenja Čitluka (Gabele) 1716. godine narod naselio na otočiće: Glog, Kozjak, Galičak i Lisnu, te  Komin i Rogotin. Isti je fra Luka navodno nagovorio narod na tim otočićima oko 1742. godine da napuste svoje dotadašnje obitavalište i nasele su na mjestu današnjeg Komina. Te podatke treba primiti s rezervom. Naime, fra Luka je živio od 1718. do 1788. godine i on nije mogao utjecati na preseljenje naroda, jer je tek 1745. godine došao za župnika u Opuzen pod čiju je župu tada spadao Komin s Rogotinom. Prvi popis stanovnika Komina, koji potječe iz 1733. godine donosi sve obitelji, koje su tada  imale stalno prebivalište u Opuzenu, Kominu i Rogotinu. Prema tome, ukoliko je i bilo prvotno obitavalište starih Kominjana na otočićima, njihovo se preseljenje u današnji Komin dogodilo znatno prije nego što je Vladimirović postao svećenik i došao za župnika u Opuzen. Druga varijanta o nastanku Komina govori da je selo bilo naseljeno i prije 1716. godine, na početku Morejskog rata, nakon što je 1684. godine od Turaka bio zauvijek oslobođen Opuzen. Ti prvi stanovnici Komina uslijed turskog uznemirivanja privremeno su napustili Komin i nastanili se na otočićima nasuprot Kominu, u Vrtinama kod Dobruške i na Kozjaku, gdje su ostale zidine kuća i grobovi. Odatle su se oni lakše branili od Turaka, kao što je to bilo 22. svibnja 1687., kada se na vrhuncima poviše Komina pojavilo oko 400 Turaka, koji su namjeravali u Kominu prijeći  Neretvu i udariti na Opuzen. Kominjani su ih svojom vatrom zadržali, dok nije došlo pojačanje iz Opuzena pod zapovjedništvom Ivana Marinovića, te su Turci bili odbijeni. Kada je nestalo turske opasnosti oni su napustili otočiće i preselili se u današnji Komin. Ovu verziju donekle podupiru povijesni dokumenti, a narod prvo obitavalište svojih pređa i danas naziva Stari Komin.  Svakako, poslije napuštanja Čitluka (Gabele) u Komin su 1716. godine došli novi doseljenici. Broj svih doseljenih obitelji nije bio velik, jer gore spomenuto Stanje duša iz 1733. godine govori o 19 obitelji koje su tada živjele u Kominu. Šest obitelji došlo je iz Čitluka, a ostale su bile iz Rujnice, Novih Sela, Ljubuškog, Broćna, Jasenice, Zažablja, Borovaca i Desana. 

Sve do Drugog svjetskog rata Komin se dijelio na Donji i Gornji Komin. Nakon izgradnje željezničke postaje i novih kuća ispod kamenoloma između Donjeg i Gornjeg Komina nestalo je praznine i danas je Komin jedinstveno mjesto, koje se nije moglo razvijati u širinu, jer za to nema potrebne uvjete, nego se razvilo u dužinu oko 2 km. Kominu pripada i usko područje s obje obale Neretve sve do njezina ušća.

Komin je u početku pripadao pod župu Opuzen, koju je vodio vojni dušobrižnik franjevac. Kominjani su bili uporni u svom traženju kod makarskog biskupa Stjepana Blaškovića da se njihovo selo odijeli od župe Opuzen. Tako je već 1739. biskup Blašković odredio da se za Komin, Rogotin i Desne postavi posebni župnik franjevac, ali ta se odredba nije izvršila, jer franjevci tada nisu imali nijednog slobodnog svećenika. Istu je odluku biskup ponovio i 1743. godine, pa je gvardijan u Zaostrogu, radi nestašice svećenika, Komin i Rogotin prepustio biskupu da on postavi za župnika svjetovnog svećenika. To je biskup i učinio, ali zbog nesloge Kominjana, koji su željeli franjevca, svjetovni svećenik nije se uspio održati i biskup ga je povukao. Zbog svega toga biskup Blašković i 1744. godine naređuje gvardijanu franjevačkog samostana u Zaostrogu da pošalje jednog svećenika za župnika u Komin i Rogotin i da se nastani u Kominu. Ni ovoga puta gvardijan nije bio u stanju udovoljiti biskupovu traženju, pa je za župnika bio poslan jedan svjetovni svećenik, koji se u selu nije uspio zadržati zbog nezadovoljstva naroda. Konačno je pitanje osamostaljenja Komina postignuto 1748. godine, kada je ustanovljena samostalna župa Komin s Rogotinom, a za župnika je postavljen jedan franjevac, koji se u Kominu nastanio. Takvo je stanje potrajalo do 1761. godine, kada franjevci ponovno napuštaju Komin, a za župnika dolazi svjetovni svećenik. Godine 1772. ponovno župu napuštaju svjetovni svećenici, a za župnike dolaze franjevci, koji ovog puta na župi ostaju do 1871. godine, kada su ponovno župu napustili te za župnike dolaze svjetovni svećenici, koji je vode sve do sada. U sastavu župe Komin ostao je Rogotin sve do 1919. godine, kada je Rogotin odijeljen od Komina i proglašen samostalnom župom. Organski dekret austrijske vlade 1849. godine pravno je župu Komin podložio Opuzenu kao izloženu kapelaniju, ali ta odluka za djelovanje župe stvarno nije imala nikakvog posebnog značenja, jer je Komin i nadalje imao svoga vlastitog župnika, a kao izloženi kapelan imao je nešto smanjena novčana primanja od države.   

Župna kuća nalazi se ispod župne crkve. Sagrađena je za župnikovanja don Duje Škarice od 1972. do 1974. godine. Stara župna kuća, sagrađena oko 1750. godine, nalazila se pored Neretve, a bila je srušena prigodom izgradnje željezničke pruge pred Drugi svjetski rat. Poslije toga župnici su stanovali u privatnim kućama, dok župnik Jovanović pedesetih godina 20. stoljeća nije kupio dvije stare kućice ispod crkve u kojima su župnici stanovali do izgradnje današnje kuće.

Matične knjige R od 1825. do 1856.; V od 1796. do 1857., dva sveska; U 1796. do 1830. nalaze se u DAZ. Nepotpune parice R od 1817. do 1931.; V od 1819. do 1931; U od 1819. do 1931. nalaze  se u NAS. Stanje duša iz 1882., kao i Kronika župe od 1901. nalaze se u ŽU.

Župa je 1938. godine imala 1.200 duša, a 2001. godine bilo ih je 1.314.

Crkve

komin sv ante1. Župna crkva Svetog Ante Padovanskog nalazi se na lijepom položaju poviše sela. Sagrađena je za župnikovanja don Joze Grabovca od 1909. do 1912. godine, kada je bila pokrivena. Novac za gradnju osiguralo je crkovinarstvo, vjernici i Vjerozakonska zaklada u Zadru. Crkva je zidana bijelim kamenom iz Selaca na Braču. Već od pokrivanja crkve 1912. godine u njoj se održavalo bogoslužje, iako još unutrašnjost nije bila uređena. Crkva je završena za župnika don Mate Čugelja 1924. godine, kada je u svetištu postavljen glavni oltar, a posvetu je obavio biskup Kvirin Klement Bonefačić na blagdan sv. Ante. Na pročelju je kamena ploča s natpisom: «Hrvatski kralj Tomislav 925 – 1925.» Na vrhu pročelja diže se lijep zvonik na jedan kat. Na lađu se nastavlja svetište, koje završava polukružnom apsidom. Na pobočnim zidovima lađe nalaze se po dva okrugla prozora, a između njih po tri bifore. Sa strana svetišta je po jedna bifora, a na apsidi prozor u obliku pačetvorine.

Crkva je duga 32 i široka 12 metara. Više puta bila je obnavljana. Potpuna izmjena starog krova izvršena je 1981. godine za župnika don Pavla Medića, koji je 1988. godine nabavio novo veliko zvono i elektrificirao zvona, te postavio javni sat na zvonik. Na glavnom oltaru u svetištu, koji je izrađen od bijelog mramora od splitskog majstora Tomića, nalaze se mramorni kipovi sv. Ante, sv. Josipa te sv. braće Ćirila i Metodija. Župnik don Petar Perleta 1999. i 2000. godine postavio je novi mramorni oltar prema puku i ambon, te obnovio svetište u kamenu dolitu. Ispod kora, s desne strane lađe, podigao je oltar posvećen Gospi, koju narod zove Gospa od stalne pomoći. Sredstva za nabavu velikog Gospinog kipa s djetetom Isusom i izradu oltara, kao i za ostale potrebe crkve, darovao je pok. Stipe Vlahović, koji je bio sudionik «Križnog puta» 1945. godine, pa se na ovaj način zahvalio Gospi što je ostao živ u toj teškoj životnoj opasnosti. Crkva je imala po sredini lađe dva pobočna oltara, Srca Isusova i Bezgrešnog Začeća Marijina. Oni su kasnije postavljeni na današnje mjesto, na početku lađe uz triumfalni luk. Na pobočnim zidovima lađe nalaze se kipovi sv. Ante i sv. Barbare. 

Treba spomenuti da su današnjoj kominskoj crkvi prethodile dvije crkve. Prva je bila kapela, posvećena sv. Anti, koju su podigli prvi stanovnici Komina, nedugo poslije svojega dolaska. Ta je kapela bila srušena i na njezinom su mjestu Kominjani podigli veću crkvu i posvetili je istom svom zaštitniku. I ova je crkva početkom 20. stoljeća bila srušena, da bi ustupila mjesto ovoj današnjoj, koja    je najljepši ukras Komina, te svojom ljepotom i monumentalnošću dominira ne samo Kominom nego i cijelom donjoneretvanskom dolinom.

komin sv roko i sv liberan2. Kapela Svetog Roka i Liberana nalazi se na groblju. Sagrađena je 1907. godine, malo prije rušenja stare crkve, sa svrhom da se u njoj može obavljati bogoslužje dok se ne izgradi nova župna crkva, a poslije će služiti kao grobljanska kapela. Kapela je duga 9,25 i široka 5,85 metara. Godine 1983. temeljito je obnovljena za župnikovanja don Pavla Medića. U kapeli je kameni oltar, a poviše njega je slika s likovima Gospe, sv. Roka i sv. Liberana, rad Kaje Kaera 1855. godine.

komin sv kriz3. Kapela Sv. Križa podignuta je na Ušću pod Galičakom 2001. godine, za župnikovanja don Petra Perlete.  Naime, Kominjani su se 1901. godine zavjetovali da će na Galičaku, gdje se danas nalazi spomen Križ, podignuti kapelu Sv. Križa, kada to budu mogli. Taj zavjet starih Kominjani ispunili su njihovi potomci poslije stotinu godina i podigli su veću kapelu 10 x 5 metara, prema nacrtu inž. Ivana Madunića. 

 

 

 

Statistika

2015. godina

 Krštenja 16
 Prvopričesnici 14
 Krizmanici 12
 Ženidbe 9
 Sprovodi 14