Župa Svih Svetih - Neorić
Adresa: Neorić 47, 21247 Neorić
Telefon: (021) 666-444
Župnik: don Nikola Golemac
Raspored sv. misa
Nedjeljom je sveta misa u 11 sati u župnoj crkvi Svih Svetih.
Radnim danom sveta misa je prema dogovoru.
Povijest
Župa Neorić sastoji se od dva sela, Neorića i Sutine. Nalazi se na istočnoj strani Mućkoga polja. Kao i u drugim župama Mućke krajine, tako se i u ovoj župi nalaze tragovi ljudskog obitavanja već u prapovijesnom reazdoblju, o čemu svjedoče ilirske utvrde i gomile. Drži se da se na ovom području nalazilo staro ilirsko naselje Setovia, po kojemu je dobila ime današnja Sutina. Setoviju je zauzeo, nakon žestokog otpora Ilira, rimski vojskovođa Oktavijan 33. godine prije Krista. Neorić je bio naseljen i u vrijeme hrvatskog srednjovjekovlja, što potvrđuje stara tvrđava istoga imena, koja se nalazila na brijegu iznad središta sela, čiji se ostaci i danas vide. Neorić je dobio ime po starim hrvatskim plemićkim obiteljima koje susrećemo već u 13. stoljeću s prezimenom Neorić. Neki su Neorići pred Turcima otišli u sjevernu Hrvatsku, pa ih u 16. stoljeću nalazimo u Nedelišću u Međimurju, a neki su se zadržali sve do dolaska Turaka. I tvrđava Neorić po njima dobila ime. Turci su tvrđavu zauzeli godinu dana poslije pada Klisa, 1538. godine, a 22 godine poslije zauzeća Sinja. Njezin zapovjednik bio je u to vrijeme banovac Neorić. Tvrđava je u 16. stoljeću bila jaka utvrda uskoka. Turci su je osvojili više lukavstvom, nego borbom. Naime, nakon što su doznali da je njezin zapovjednik banovac Neorić s pratnjom pošao u Petrovo polje skupljati hranu za posadu, postavili su zasjedu kod izvora u Kadinoj Glavici i pogubili su zapovjednika i svu pratnju. Tada su uskoci tvrđavu predali Turcima i preselili se u Senj. Poslije toga narod je izvor u Kadinoj Glavici prozvao Banovača, na uspomenu banovca Neorića. Poslije pada Neorića u turske ruke, u turskim dokumentima selo Neorić naziva se Donje Zelovo Polje. Prvi put ga turski dokumenti tako navode 1550. godine. O hrvatskom stanovništvu za vrijeme turske vladavine govore prezimena koja su u tom kraju živjela prije nego što se selo naselilo novim stanovništvom krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Tako se spominje prezime Marasović za vrijeme turske vladavine, a i poslije oslobođenja od Turaka, kako donosi matična knjiga prvog župnika fra Bonaventure Biloglava, koji je u ovom kraju bio župnik-misionar od 1679.-1686. godine.
Do dolaska Turaka Neorić i Sutina pripadali su župi Zmini. Za vrijeme turske okupacije narod su duhovno proviđali franjevci iz visovačkog samostana, među kojima se spominje pri kraju turske vladavine, fra Bonaventura Biloglav. Godine 1683. Sutinu i Neorić pohodili su apostolski misionari don Nikola Bijanković, don Ivan Antunović i kapucin o. Frane. Smjestili su u jednoj staji i u njoj držali obrede jer u Sutini tada nije bilo crkve.
Krajem 17. i početkom 18. stoljeća u župu se doselilo novo stanovništvo iz Hercegovine i Zagvozda. Godine 1691. doselio se s narodom harambaša Pavao Šolić. Ne zna se točno odakle se doselio. On se s jednim dijelom naroda nastanio u Sutini, a drugi dio u Brštanovu. Harambaša Mato Veić doselio se iz Zagvozda 1701. godine. Župničku službu u to vrijeme vršili su franjevci iz samostana u Živogošću, što govori da je novodoseljeno stanovništvo većinom bilo iz Hercegovine.
Neorić, sa Sutinom, proglašen je samostalnom župom 1743. godine, kako navode šematizmi. Možda je to bilo i ranije jer je poznato da se 1735. godine navodi župnik don Vice Vujčić.
Župna kuća sagrađena je u 19. stoljeću. Već je 1893. godine bio potreban popravak. Znatniji iznos novca odobren je za uređenje kuće 1908. godine. Kuća je temeljito obnovljena za župnikovanja don Ante Vrbatovića (1968.-1978.). Nekadašnja konjušnica preuređena je u vjeronaučnu dvoranu.
Matična knjiga R od 1825. do 1851. nalazi se u DAZ., a knjige R od 1851. do 1945., tri sveska; V od 1825. do 1945., tri sveska, i U od 1826. do 1945. nalaze se u MJU Sutina. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1818. do 1940. nalaze se u NAS.
Godine 1938. u župi je bilo 1564 stanovnika, a 2001. godine 1213 (Neorić 899, Sutina 314).
Crkve
1. Stara župna crkva Svih Svetih nalazi se na starom groblju. Godine 1709. Neorić je pohodio nadbiskup Cupilli i tom je prilikom pregledao područnu kapelu Svih Svetih u Neoriću, koja je pripadala župi Muć. Kapela je bila nevješto ozidana i slamom pokrivena. Na oltaru je bila mala slika na platnu Bl. Dj. Marije i malog Isusa. Kapela je imala mali kor. Tom je zgodom harambaša Mate Veić u ime cijeloga naroda izrazio želju da se sagradi nova crkva Svih Svetih, što je Cupilli odobrio, ali uz uvjet da se u svemu moraju poštivati prava crkve matice u Muću. U pastirskom pohodu 1718. godine Cupilli selo Neorić naziva Podnehorić i piše da je na groblju bila crkva od dasaka, koju su 1715. zapalili Turci, pa je u groblju namjesto crkve podignuta jedna koliba. Narod je obećao nadbiskupu da će sagraditi dostojnu crkvu «kad Gospodin dade sigurnost na granici». U istom izvješću nadbiskup je zapisao da je već više godina župnik don Bariša, mještanin, koji je bio predlagan od harambaše Mate Veića i od nadbiskupa potvrđivan.
Godine 1828., kako je uklesano na nadvratniku, Neorićani su sagradili novu crkvu od kamena na groblju s četvrtastom apsidom i jednim oltarom, slomljenim svodom, a bila je pokrivena kupom kanalicom. Poslije izgradnje nove župne crkve 1897. godine ova je crkva ostala zapuštena i prijetila joj je opasnost rušenja. Godine 2002. započela je njezina obnova i tako će biti spašena kao spomenik kulture.
2. Nova župna crkva Svih Svetih sagrađena je za župnikovanja don Joze Džakule 1897. godine. Predračunski trošak za gradnju crkve iznosio je 17.204 forinta, od čega je 13.897 forinta trebala podmiriti Vjerozakonska zaklada, a ostalo župljani. Crkva je sagrađena od domaćeg kamena «s mnogo ukusa i elegancije». Izvana je obogaćena kontraforama. Sa zapadne strane pročelja podignut je zvonik s biforama i ogradnim stupićima na katu za zvona te završnom piramidom s križem. Pročelje djeluje elegantno s lijepim portalom i profiliranim pragovima od bijeloga kamena. Na sredini pročelja je okrugli prozor, a u samom zabatu uzdužni prozor s polukružnim završetkom. Na zidovima lađe su po tri visoka prozora na luk. Prezbiterij je nešto uži od lađe, a iza glavnog oltara u polukružnoj apsidi smještena je sakristija. Prigodom temeljite obnove crkve za župnikovanja don Tomislava Ćubelića (1978.-1988.) na krov je postavljena betonska ploča i kupa kanalica, te izmijenjeni svi zatvori na crkvi. Veliki kor je iznad glavnih vrata. U crkvi su tri mramorna oltara. Ispred velikog oltara postavljen je oltar prema puku, a naslovnici dvaju pobočnih oltara su Gospa od Ružarja i sv. Ante. Crkva je duga i široka metara.
3. Crkva Svetog Ilije Proroka nalazi se u Sutini, na predjelu zvanom Milina. Nije poznata godina njezine gradnje. Kada znamo da je u vizitaciji biskupa Pavla Miošića 1832. godine ustanovljeno da u župi nema drugih kapela osim crkve Svih Svetih, a u sljedećoj vizitaciji 1836. godine navodi u Sutini vrlo malu kapelu («piccolissima capela») pod nazivom Svetog Ilije, onda njezinu gradnju možemo staviti u razdoblje od 1833.-1835. godine. Ta je kapela kasnije povećana ili je posve srušena i napravljena današnja kamena crkva s polukružnom apsidom. Vrata imaju polukružni nadvratnik, na sredini pročelja je kamena rozeta sa 16 krakova, a iznad pročelja zvonik na preslicu za jedno zvono. Crkveni prostor je ograđen kamenim zidom, koji sa strane pročelja ima ogradne stupiće. Sa strana glavnog ulaza naleze se kapelice s metalnim vratašcima. U crkvi je jedan oltar s kipom sv. Ilije. Crkva je duga 12 i široka 7 metara. Poslije Drugog svjetskog rata crkva je bila zapaljena i dugo je vremena bila bez krova. Pokrivena je i uređena za župnikovanja don Nikole Bulata (1956.-1962.).
