Župa Uznesenja BDM - Klis
Adresa: Don Ante Petaka 1, 21231 Klis
Telefon: (021) 240-431
Župnik: don Miroslav Šestan
Povijest
Župa Klis dobila je ime po strmoj uzvisini u klancu između planina Mosora i Kozjaka. Na toj klisuri svoje utvrde imali su stari Iliri, a poslije njih Rimljani. Hrvati su, poslije svoga doseljenja u prvoj polovici 7. stoljeća, Klis izabrali za rezidenciju svojih knezova i na njemu zadržali utvrdu. Poznato je da su Mislav i Trpimir na Klisu imali svoj dvor. Klišku utvrdu spominje Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) pod nazivom Kleisa (Ključ), koju su zauzeli Avari i Slaveni 614. godine i time pospješili pad Salone. Klis je dugo bio sjedište srednjovjekovne Primorske ili Kliške županije, koja se zvala i Podmorje (Parathalasia). Klis je pao u turske ruke 12. ožujka 1537. godine i za kratko vrijeme bio je oslobođen 7. travnja 1596. pod vodstvom Ivana Albertija i Nikole Cindra i ponovno zauzet od Turaka 30. svibnja iste godine. U borbi za oslobođenje Klisa 1596. godine poginula su tri splitska kanonika: Mate Gaudencije, Vicko Vitelijev i Duje Škrnić. Konačno oslobođenje Klisa od Turaka bilo je 1648. godine.
U Tvrđavi je bila župa kroz sve vrijeme hrvatskog srednjovjekovlja. Poznato je da je Klis 1185. imao arhiprezbitera, dakle, crkvenog dostojanstvenika Vukotu, koji potpisuje spise crkvenog sabora u Splitu. U Tvrđavi je bila župa sve do dolaska Turaka 1537. godine, koji su župnu crkvu pretvorili u džamiju.
Tijekom vremena nastala je i druga župa, koja se odnosila na područje izvan Tvrđave. Ona je uspostavljena prije dolaska Turaka. Kada je nestalo vojne posade u Tvrđavi, nestalo je i njezine župe, a cijelo područje dviju kliških župa uključeno je u jednu župu, koja se širila na nova naselja: Varoš, Megdan, Rupotinu, Ozrnu, Kosu i Grlo, koje se u 17. stoljeću naziva i Vratović ili Vratnik, jer su u Grlu prirodna vrata od mora prema unutrašnjosti.
Godine 1849. Organski dekret, broj 11, određuje, da župa Klis zbog svoga teškog položaja i broja duša ostaje u svom dosadašnjem stanju, te je uz nju sačuvano jedno mjesto za pomoćnika. Od ove župe bit će ovisno Konjsko, koje se svodi na izloženu kapelaniju. Klis je do danas ostao samostalna župa i po njemu je 1964. godine dobio ime novoosnovani Kliški dekanat.
Župna kuća nalazi se kod župne crkve. Sagrađena je u 19. stoljeću od klesanog kamena, nepravilnog oblika. Godine 1974. za župnikovanja don Ljubomira Mlikotića u župu su došle redovnice Školske sestre sv. Frane, za koje je uređen stan na katu s istočne strane. U istočnom dijelu prizemlja uređena je vjeronaučna dvorana. Sestre su preuzele dio kateheziacije, vodile crkveno pjevanje i obavljale sakristansku službu. Sestre su u župi boravile do 10. rujna 1986. godine, kada su premještene u Split, odakle dolaze u župu i vode crkveno pjevanje.
Matične knjige R od 1701. do 1703., 1759. do 1825., tri sveska; V od 1669. do 1711.; U od 1669. do 1715. nalaze se u NAS. Knjige R od 1880. do 1946., pet svezaka; V od 1902. do 1946., dva sveska; U od 1920. do 1946.., dva sveska, nalaze se u MJU Klis. Nepotpune parice R, V i U od 1818. do 1940. nalaze se u NAS. Stanje duša iz 1860. godine nalazi se u ŽU.
Župa je 1938. godine imala 3.048 stanovnika, a 2001. godine 2.589.
Crkve
1. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se ispod Tvrđave u Varošu. Sagrađena je na mjestu starije crkve, koja je postojala i prije zauzeća Klisa od Turaka. Nadbiskup Stjepan Cupilli u vizitaciji iz 1718. godine kaže, da je crkva bila pretvorena u tursku džamiju, a nakon oslobođenja proširena. Drugi put crkva je bila proširena 1781. godine tako da je za župnikovanja don Jakova Pavletića podignuta današnja kapela s velikim mramornim oltarom. Mramorno nadgrađe oltara naručili su 1792. godine bratimi Presvetog Sakramenta kod majstora Pija i Vicenca Dall'Aqua iz Chioggie, nastanjenih u Splitu, za 200 cekina. Oltarna pala kasnije je postavljena, a prikazuje Uznesenje Marijino. Crkva je od 1900. do 1902. godine proširena na tri lađe prema nacrtu arh. Ivekovića pa je 1905. posvetio pomoćni biskup Vincencije Palunko. S južne strane svetišta je sakristija, a sa sjeverne zvonik na dva kata s biforama, završnom piramidom i javnim satom. Na sredini pročelja je veliki okrugli prozor, na zabatu krasna rozeta. Na pobočnom oltaru nalazi se staro drveno Raspelo, a vrijedan je rad i stari kip sv. Roka.. Godine 1939.-1940. akad. slikar Vjekoslav Parać naslikao je freske s prizorima iz hrvatske i kliške povijesti. Zanimljivo je navesti podatak o kliškoj crkvi: «Inocent VIII (1484. – 1492.) podjeljuje oprost od 25 godina svim vjernim kršćanima koji na dan Uznesenja i Začeća Marijina i na blagdan sv. Jurja pohode u crkvi bl. Marije na Klisu kapelu Sv. Jurja, koju je podigao plemeniti muž Žarko Dražojević (sin pok. Jurja, m. opaska). Oprost će dobiti, ako se tu pokaju, ispovjede i pridonesu za uzdržavanje te kapele i za uzdržavanje tvrđave Nutjaka blizu rijeke Cetine.»
2. Crkva Svetog Vida nalazi se u Tvrđavi. Dok se vojnička posada nalazila u Tvrđavi , ona je bila župna crkva. Sagrađena je prije dolaska Turaka, a za vrijeme turske okupacije pretvorena je u džamiju. Poslije oslobođenja od Turaka 1648. ponovno je postala župna crkva za vojničku posadu. Crkva je imala tri oltara: sv. Vida, Bezgrešnog Začeća Bl. Dj. Marije i sv. Barbare, kojega su podigli kliški časnici 1662. godine. Ove oltare spominje nadbiskup Cupilli u svojoj vizitaciji 1718. godine. Crkva je obnovljena 1743. godine o čemu govori postavljena ploča s natpisom na unutrašnjoj strani iznad vrata: «MDCCXLIII – quod instavravit pietas – pietas tveratur.» (1743 - Što je pobožnost obnovila, pobožnost neka sačuva). Crkva Svetog Vida bila je zatvorena za bogoštovlje za sve vrijeme komunističke vladavine. Dolaskom demokratske vlasti, za župnikovanja don Ante Šipića, crkva je ponovno otvorena za bogoštovlje. Misa se u njoj govori na blagdan sv. Vida 15. lipnja. Obnovljena je za sadašnjeg župnika don Luke Jozića. U ovoj se crkvi nalazila Gospina slika, koja je 1537. godine, nakon pada Klisa u turske ruke, prenešena u crkvu Gospe od Dobrića u Splitu.
3. Kapela Svetog Ivana Krstitelja nalazi se u Kliškom polju. Prvi put u dokumentima se spominje godine 1361. Nadbiskup Cupilli godine 1718. je naredio da se iz župne crkve prenese jedan drveni oltar u ovu crkvu. On navodi njezine dimenzije: duga je 10 i široka 8 lakata., dok je apsida imala 9 lakata uokolo. Nad pročeljem je zvonik na preslicu za jedno zvono. Popravljena je 1993. godine. U njoj se slavi Glavosijek sv. Ivana Krstitelja. Oko crkve pronađeno je dosta ostataka rimskih spomenika, a neki su ugrađeni i u zidove crkve. Ovu crkvu kliška tradicija smatra najstarijom kliškom crkvom. Crkva je popravljena i blagoslovljena od nadbiskupa Jurića 29. kolovoza 1993.
4. Kapela Svetog Jurja nalazi se poviše izvora rijeke Jadra. Prvi put se spominje 1397. godine u Reambulaciji dobara splitske nadbiskupske menze. Turci je nisu srušili jer je navodi nadbiskup Cupilli u vizitaciji 1718. godine. Iznad pročelja je zvonik na preslicu, koji je nesimetrično postavljen iznad vrata. U unutrašnjosti je prelomljeni gotički svod. Duga je 11 i široka 9 lakata. Ima apsidu dugu 8 lakata.
5. Kapela Svete Kate nalazi se na današnjem groblju. Spominje je Šematizam iz 1908. godine.
6. Kapela Svetog Ante nalazi se na Megdanu. Zidovi su ožbukani izvana i iznutra. Na podu su keramičke pločice, a strop je ravan. U kapeli je oltar s nišom u kojoj se nalazi kip sv. Ante. Na zidu se nalazi slika sv. Vida. Kapela je duga 6 i široka 3 i pol metra. Ispred kapele ograđen je crkveni prostor. Spominje je Šematizam iz 1925. godine.
Usputna kapelica sagrađena od bijelog klesanog kamena nalazi se u Varošu. Posvećena je Dušama u čistilištu.
