Raspored sv. misa

ZIMSKI RASPORED (od listopada do svibnja)

Nedjeljom u 8.30, 10.30 i 18.30 sati.
Radnim danom svete mise su u 18.30 sati. Srijedom i subotom je sveta misa u 7.30 sati.

LJETNI RASPORED (od lipnja do rujna)

Nedjeljom u 8.00, 10.00 i 20.00 sati.
Radnim danom svete mise su u 7.30 sati.

Povijest

Župa Kaštel Gomilica zauzima teritorij od morske obale do vrha Kozjaka. Na tom su prostoru nekada živjeli stari Iliri, a već od 1. stoljeća prije Krista dolaze Rimljani, koji su svoje naselje imali uz morsku obalu. Iz njihova vremena ostalo je više spomenika, posebice grobova i nadgrobnih spomenika kod stare župne crkve Svetog Jeronima, te starokršćanskih sarkofaga kod crkve sv. Kuzme i Damjana. Prva hrvatska naselja nalazila su se ispod planine. Kaštel Gomilica, koji je nastao u 16. stoljeću, ponajviše je naseljen stanovništvom iz starog sela Kozice, koje se prvi put u dokumentima spominje 1000. godine.  Tijekom dvadestih godina 16. stoljeća, uslijed turskih provala, stanovništvo se spustilo k moru, a neki su prešli u Slatine na Čiovu ili pak na Šoltu.

Na ovom su području svoje posjede imale benediktinke samostana Svetog Benedikta, kasnije Svete Eufemije i Sv. Arnira, u Splitu, koje su radi zaštite svojih posjeda kao i svojih težaka, radnika na njihovim poljima, sagradile nedaleko od obale, na mjestu zvanom Gomilica, između 1529. i 1545. godine utvrdu ili kaštel, od naroda nazvan Kaštilac, kao što su to već imala i druga kaštelanska sela. Kaštilac je imao dimenzije 35 X 38 metara. U njemu je našlo smještaj 16 obitelji. Ostali su se nastanili u neposrednoj blizini Kaštilca, na kopnu. Kaštilac je s kopnom bio povezan zidanim mostom na lukove, a ispred samog ulaza bio je drveni pomični most. Selo se u početku nazivalo Opatičin Kaštel ili Opatičino Selo, a kasnije je prozvano Kaštel Gomilica. Turci su selo Kozicu oko 1525. godine sravnili sa zemljom i poslije te godine selo se više nije obnavljalo.

Polovicom 12. stoljeća benediktinke su u svom polju podigle crkvu Sv. Kuzme i Damjana, na mjestu starokršćanske crkve, koja se nalazi u blizini današnje župne crkve, kod koje su pronađeni starokršćanski sarkofazi, kako smo prije spomenuli. Dok je narod stanovao u starom selu Kozici ta je crkva bila župna. Godine 1495. prvi put se spominje župa Sv. Kuzme i Damjana u selu Kozica. Ona je bila župna crkva sve do kraja 16. stoljeća.

Poslije spuštanja stanovništva na morsku obalu župa je bila sjedinjena s Kaštel Kambelovcem. Župu je osamostalio 27. veljače 1604. godine nadbiskup Marko Antun de Dominis.  

Župna kuća poslije propasti komunističkog režima nalazi se pored župne crkve u lijepoj kamenoj crkvenoj zgradi na kat u kojoj je poslije Drugog svjetskog rata bila škola. Stara župna kuća nalazila se kod stare crkve Sv. Jeronima na morskoj obali. Tu je zgradu komunistička vlast nacionalizirala pa je za župnika don Ante Vojnovića kupljena skromna prizemna kuća s jednom sobom i konobom od Ante i Vinke Roje. Kuća je potom bila proširena i podignuta te uređena za stanovanje župnika. U njoj su župnici stanovali od 1962. do 2000. godine, kada je sadašnji župnik don Božo Renjić prešao u vraćenu crkvenu kuću kod župne crkve, koju je temeljito preuredio.

Matične knjige R od 1701. do 1825.; V od 1701. do 1825. i U od 1711. do 1825., u lošem su stanju, nalaze se u ŽU. Knjiga V od 1825. do 1857. nalazi se u DAZ. Dva sveska Stanja duša od 1840. do 1910. nalaze se u ŽU.

Župa se počela naseljavati novim mladim obiteljima iz Zagore te Duvanjske i Livanjske krajine poslije Drugog svjetskog rata, što je dovelo do znatnog porasta stanovništva.

Godine 1938. u župi je bilo 1.700. duša, a godine 2001. bilo ih je 4.066.

Crkve

1. Današnja župna crkva Svetog Jeronima sagrađena je 1918. godine pored stare kaštelanske ceste. Sagrađena je od domaćeg modrog kamena, s pilastrima, pragovima, bazama, kapitelima i kornižima od bijeloga kamena. Crkva je jednobrodna građevina sa svetištem koje ima peterokutni završetak. Dužina iznosi 36,85, a širina 14,70 metara. Zidovi su debeli 0,85 metara. Na pročelju je portal s malim rustičnim kipovima sv. Jeronima i sv. Mihovila i veliki okrugli prozor poviše portala. Pročelje je raščlanjeno pilastrima i kornižom. Zvonik na dva kata i sa završnom piramidom nalazi se na zapadnoj strani svetišta, a s istočne strane je sakristija. Pobočni zidovi lađe u središnjem dijelu imaju plitka proširenja, koja su s nutarnje strane raščlanjena arkadama u kojima se nalaze plitke kapele s oltarima i pobočnim vratima. Iznad ulazi, po cijeloj širini lađe smješten je pjevački kor. U velikom svetištu nalazi se barokni mramorni oltar, posvećen sv. Jeronimu. Na pali je prikazana Gospa s djetetom Isusom, sa sv. Jeronimom i sv. Mihovilom. U kapelama na zapadnoj strani lađe nalaze se oltari sv. Benedikta i sv. Križa. Na oltaru sv. Benedikta je pala s likovima sv. Benedikta i drugih poznatih svetaca, rad venecijanskog slikara Gaspara Diziarija iz 18. stoljeća, učenika poznatog mletačkog slikara rokokoa Sebastijana Riccija. Na oltaru se nalazi i mali drveni kip sv. Benedikta. Oltar sv. Križa ima veliko drveno raspelo fra Fulgencija Bakotića, franjevca mještanina (1716.-1797.), koji je iza sebe ostavio 10 takvih umjetničkih djela. I na istočnoj strani lađe nalaze se dva oltara. Na prvom je pala na kojoj je prikazana Gospa s Isusom i anđelima, te svetim Josipom i sv. Antom Padovanskim. Peti oltar posvećen je Gospi, a na njemu se nalazi kip Srca Isusova. U nišama na zidu ispred prezbiterija nalaze se kipovi Gospe od Ružarija i sv. Špira (Spiridiona), biskupa. Za župnikovanja don Bože Renjića 1993. godine uređeno je svetište s kamenim oltarom prema puku, ambonom i uskrsnom svijećom, a sa strana oltara postavljena su dva kamena stupa s kipovima sv. Ante Padovanskog i Srca Isusova. Godine 1977., za župnika don Ćire Burića, postavljena je na krov iznad svetišta betonska ploča s kupom, a godine 1990., za župnika don Bože Renjića, postavljena je nova krovna konstrukcija  s betonskom pločom i kupom iznad crkvene lađe.  

2. Stara župna crkva Svetog Jeronima nalazi se na istočnoj strani starog sela, nedaleko od morske obale. To je barokna građevina, sagrađena od lijepo klesanog kamena, s deseterokrakom kamenom rozetom na pročelju i zvonikom na preslicu za tri zvona. Crkva je jednobrodna građevina s četvrtastom apsidom, sagrađena za župnikovanja don Mate Bakotića 1731. godine, kako je to uklesano iznad glavnih vrata. Vratnice na glavnim vratima umjetnički su obrađene. Na pobočnim zidovima lađe nalaze se po tri ovalna barokna prozora, a u svetištu je po jedan takav prozor. Dimenzije crkve su 17 x 6 x 8 metara. Godine 1768., prema izvješću nadbiskupa Garagnina, u crkvi se navode četiri oltara: veliki oltar sv. Jeronima u svetištu i pokrajni oltari u lađi posvećeni sv. Benediktu, sv. Križu i sv. Anti. Poslije izgradnje nove crkve 1918. godine svi ovi oltari preneseni su u novu crkvu, pa od tada ova crkva ne služi za potrebe bogoštovlja. U ovoj se crkvi nalazilo i nekoliko grobova, među kojima je bio i grob benediktinki ispred oltara sv. Benedikta. Treba reći da je ova crkva bila sagrađena na mjestu manje, starije crkve, također posvećene sv. Jeronimu. Ta prva crkva Sv. Jeronima bila je podignuta oko 1600. godine, a imala je dimenzije 8 X 5 metara.  Godine 2000., za župnika Renjića, na crkvu je postavljen novi krov, a 2002. godine sanirani cu temelji crkve.

3. Crkva Svetog Kuzme i Damjana nalazi se nedaleko od današnje župne crkve. Crkvu su sagradile benediktinke na svom posjedu za vjerske potrebe svojih težaka polovicom 12. stoljeća, na mjestu porušene starokršćanske crkve. Kod crkve je bilo starokršćansko groblje na kojemu je otkriveno nekoliko sarkofaga. Ova se crkva 1495. godine spominje kao župna crkva sela Kozice. Ispred crkve naknadno je dograđen trijem. Uz crkvu su benediktinke imale svoju kuću u kojoj su stanovale za vrijeme poljskih radova. Crkva ima polukružnu apsidu u kojoj je smješten oltar. Dužina s apsidom iznosi 8,60, a širina 4, 70 metara. Na vrhu pročelja je preslica za jedno zvono. Nekada je u crkvi bio drveni kor i barokni oltar, koji su uklonjeni. Sadašnja je oltarna menza postavljena na kameni stup. U crkvi se nalaze kameni rustični kipovi sv. Kuzme i Damjana iz 19. stoljeća. Crkva je obnovljena od Zavoda za zaštitu spomenika kulture poslije 1975. godine i zaštićena je kao spomenik kulture.  

4. Crkvica Gospe od Milosti nalazi se na Miloj gori, a sagrađena je 1878. godine, uz moralnu i materijalnu pomoć tadašnjeg hvarskog biskupa i mještanina fra Fulgencija Careva. U crkvici se časti lijepa Gospina slika, poklon istoga biskupa. Godine 1962. Ante Delin, veliki dobrotvor župe i župnika, darovao je veliku srebrenu filigransku krunu, i metalni okvir za ovu sliku i darovao novo zvono za crkvicu, koja je sagrađena od klesanog kamena. Iznad pročelja nalazi se preslica za dva zvona. Glavna proslava je na blagdan Gospe od Snijega, 5. kolovoza.  Mjesto na kojemu se crkvica nalazi zove se Mila gora. Crkvivica ima četvrtastu apsidu. Dimenzije su 9 x 5 metara. Sa zapadne strane crkvice podignuta je 1999. godine kamena kuća za sakristiju, spremište i sanitarni čvor. Dimenzije kuće su 9 x 5 metara.   

5. Crkvica Svetog Josipa nalazi se na groblju. Sagrađena je 1996. godine. Duga je 7 i široka 6,50 metara. Nacrt je izradio ing. Madunić, a oltar je izradio klesar Župa. Uz istočnu stranu crkvice nalazi se sakristija.

 

 

 

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	60
Prvopričesnici	45
Krizmanici	65
Ženidbe	16
Sprovodi	25

Lokacija