1. Draga braćo i sestre, „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo“, kliče majka Marija u susretu s Elizabetom! U hvalospjevu Marija očituje svoju vjeru hvaleći Gospodina. Ona u riječi stavlja dobro koje joj je Bog učinio. Marija, uznesena Gospa, u svojem životu je potpuno i hrabro okrenuta dobru i nebu, a ne sivilu i zemlji. Kliče o svojem bogatstvu, onom što je najvažnije u njenom životu, o Svesilnom – o dobrom Bogu. Osluškujući Marijin hvalospjev koji izvire iz iskrena srca njene vjerničke duše, srdačno pozdravljam sve vas, draga braćo i sestre, okupljene danas u svetištu naše Gospe Sinjske. Poput Elizabete koja se u čudu pita: „Ta otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega“ i mi, svi zajedno, radosno pozdravljamo dobru Majku Mariju. Pred otajstvom njezine duboke biološke i duhovne povezanosti s Onim kojega nosi u svome krilu, pozdravljamo je molitvenim pozdravom: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus!“

2. U radosti i snazi pozdrava Blaženoj Djevici Mariji koja svijetu donosi Spasitelja, pozdravljam Oce franjevce - čuvare Gospina svetišta, gradonačelnicu grada Sinja, Alkarsko viteško društvo, branitelje i sve nositelje državnih i županijskih vlasti kao i sve hodočasnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Okupljene u svetištu Gospe Sinjske, u zajedništvu s tolikom braćom i sestrama širom domovine i svijeta, Majka Marija, i nas svoju djecu želi usmjeriti prema nebeskoj slavi, prema dobru, našem najvećem dobru - Bogu. Svojim hvalospjevom želi nas ohrabriti kako bi svatko od nas svoj život tkao nitima pouzdanja i vjere. Vjere koja vidi Boga na djelu ne samo u osobnom životu nego i u našoj povijesti. I koliko god nam se činilo da je ova zemaljska stvarnost, život i budućnost svijeta u rukama bogatog i moćnog čovjeka, koji često ide drugačijim putem, ipak Gospodin uzvisuje neznatne i gladne siti dobrima. Uznesenje Blažene Djevice Marije upućuje nas da svoj pogled upravimo prema nebu i Spasitelju svijeta koji je istinsko i najveće dobro svih ljudi.

3. S Majkom Marijom možemo reći: „Velika nam djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!“ Doista, istinite su njezine riječi za sva vremena i za sve generacije. Bog je Svesilni i dobar. Sve što stvori bijaše veoma dobro. (usp. Post 1, 31) A čovjek je božanski velik, pozvan činiti dobro i opažati dobrotu. Božji smo – stvoreni na sliku Božju. No, kakva je slika nas, današnjeg svijeta i društva, obitelji i čovjeka? Jedan složeni mozaik raznobojnih fragmenata kojeg je teško obuhvatiti i opisati. Digitalna komunikacija daje čuti i vidjeti slike ne samo našega društva nego i svijeta. Slike koje vidimo na ekranima najčešće nam govore o sivoj pozadini i tamnoj strani društva i svijeta: skandalima, kriminalu, korupciji, nepotizmu, nepravdi, trgovini ljudima, nasilju nad djecom, mržnji, podjelama, krađama…Jasno, očite su ove pojave. Ima toga u našoj stvarnosti. Ali, je li to potpuna i stvarna slika društva i svijeta ili je riječ o onom: loša vijest – prava vijest; dobra vijest – nikakva vijest? Ne možemo zanijekati da se danas senzacije i skandali bolje prodaju kao ni činjenicu da se o dobru premalo govori, da se često prešućuje vijest o dobru koje kola u venama čovjeka koji je slika Božja, stvoren kao dobar i za dobro.

4. Uz sav vrtlog grijeha i negativnosti u koje smo kao ljudi uvučeni, otvarajući svoje srce zavodljivosti zla, nikada ne prestaje i jedna sigurnost: da se možemo oduprijeti zlu i da nas Gospodin obnavlja svojom milosrdnom ljubavlju. Zato, u svijetu i u našem društvu, ima puno nepoznata dobra i plemenita, lijepa i istinita. Dobro možda ne dolazi uvijek do izražaja, ali po svojoj naravi dobru ni ne treba ocjena i aplauz svijeta. Dobro govori samo od sebe. Ima izvor u Bogu i nikada ne može nestati! I nikad se dobro ne može poistovjetiti samo sa materijalnim dobrima. Našu ljudskost određuje to što smo učinili drugima, a ne to što posjedujemo. Dobrota gradi – otvara put prema drugima, a sebično posjedovanje materijalnih dobara gradi ograđene utvrde. Dobrota, a ne sama materijalna dobra mijenjaju našu stvarnost.

5. Naravno, mi ljudi smo bića koja primaju i uče, potrebna nam je informacija i formacija. Zato, nije razborito i mudro za naše danas i sutra sve dobro koje je humano i svjedočko, ljudsko i evanđeoski – proročko, u mozaiku svijeta i društva, ignorirati! Nije pošteno ni odgojno sve dobro i plemenito zaobilaziti. Nepravda je to prema Nebu koje smisao i puninu dobra očituje u događaju Uznesene Gospe. Nepravda je to i prema stvarateljima dobra – svjedocima punine života, koji često uz velike žrtve i napore brane ljudsko dostojanstvo, promiču duhovne i moralne vrednote, daju smisao i nadu čovjekovu življenju. Ovi dobročinitelji bogatstvo su svijeta i prava duhovna djeca Majke uznesene na nebo. Oni ohrabruju i pozivaju pojedinca i medije, obitelj i kreatore javnog mijenja da se udalje od senzacionalizma i da se izdignu iz rubrike crne kronike, da nadjačaju glas tame i usvoje srce i pogled dobrog i milosrdnog Samarijanca, koji polumrtvom čovjeku postaje bližnji – primjer utjelovljene dobrote. Svetkovina Marijina Uznesenja u nebo pruža nam šansu da nadiđemo skučeno i definirano ponašanje levita i hramskog svećenika i svoj život upravimo putem milosrdnog Samarijanca – Isusa Krista, bogočovjeka, koji svojim sinovskim gestama izvlači svijet iz sivila i čini ga dobrim domom, a čovjeka bližnjemu iskrenim bratom.

6. Anonimni Samarijanac – tuđinac se zaustavlja, sagiba, pomaže, plaća i spašava čovjeka. Ovaj čovjek od koga bi se to najmanje očekivalo otvara put dobra koje se nosi s izazovima društvenog zla i gradi željeni put čovjeka i svijeta. Njegov zadivljujući primjer mijenja stvarnost i odnose unutar društva. Vjerojatno ovaj slučaj o razbojnicima koji opljačkaše čovjeka ostavivši ga polumrtva nije bio jedini. Mogao je Isus navesti mnoge slučajeve razbojstva i toliko drugih zaobilazaka čovjeka u potrebi, ali božansko-ljudski slučaj Samarijanca, osobe dobrih gesta, za Isusa je dovoljan da nas uputi na druge staze i otvori nove horizonte života. Kristovo izvješće o izranjenom čovjeku je poziv i vijest koja nas već dvadeset stoljeća ne ostavlja na miru. Isus je primjer posrednika, „medijskog djelatnika“ koji najprije traži i gleda dobro, ali ništa ne ispušta i sve vrednuje. „Emitirajući“ ovaj događaj onima koji su ga slušali na kraju je odaslana poruka koja odjekuje: idi, pa i ti čini tako!

7. Prva koja koracima i djelima slijedi put svoga Sina i primjer milosrdnog Samarijanca je majka Marija. Evanđelist Luka donosi nam vijest o događaju Marijina pohoda Elizabeti. Dobrota i ljubav je pokreću i čine bližnjom u potrebi. I sama je nošena božanskom ljubavlju koju nosi u sebi. Marija ljubi jer je ljubljena. Za razliku od onih vremena, danas nam sredstva komunikacije daju velike mogućnosti, ostavljaju nas u kontaktu, pružaju neku vrstu daleke blizine, ali osobna prisutnost uvijek je poželjnija od tipkanja, ukucavanja i biranje broja. Bolje od „halo“ je pokucati na vrata. Lukin „medijski“ izvještaj Marijina pohoda, okrenutost prema dobru i dan danas, nakon dvije tisuće godina ostaju čvrst temelj i trajni izvor nadahnuća humanijeg života koji ima snagu mijenjati osobu i obitelj, Crkvu i društvo.

8. Dakako, potrebna su veća primanja, investicije, povećana proizvodnja, šire tržište ali bez promjene srca – bez dobra - bit ćemo uvijek na istom mjestu – u krizi! Važno je život sagledati cjelovito u svojoj materijalnoj i duhovnoj dimenziji. Naša kuća može biti velika i lijepa, možemo imati dobar posao i velika primanja, ali ako su nam u braku, obitelji, među rodbinom i u društvu odnosi poremećeni, to nije dom nego građevina bez duše. Društvo bez radosti. Zemlja bez neba. Još ako nas svakodnevno hrane samo vijesti o krađama, pljačkama, korupciji, svakovrsnom nasilju i zaobilasku čovjeka u potrebi; ako samo slušamo da je u drugoj zemlji i u drugoj sredini bolje, sve će nas to u našoj životnoj školi učiniti učenicima letargije i ogorčenosti, sinovima i kćerima beznađa, rezultatom slučajnog kaosa, koji u obrani egoizma i osobne koristi postaju hladni i neosjetljivi za druge, pojedinci koji traže i brinu samo za vlastite interese.

9. Dragi vjernici, slika smo Božja i sinovi dobre Majke Marije. Jesmo li prepoznatljivi po svom identitetu? Što je s nama danas? Koliko nam je blizak i prihvatljiv put Djevice Marije? Razumijemo li i slijedimo li put Isusa Krista – dobrog Samarijanca? Znamo li razlikovati dobro od zla? Jesmo li svjesni da i male geste dobrote imaju snagu promjene – pretvorbe, nas i naše stvarnosti? Samarijanac i Majka Marija nose u sebi snagu i sliku novoga čovjeka društva i svijeta. Dobro je prisutno među nama. Vjerujem da nam dobro nije nepoznato i da smo dobrotu puno puta i sami doživjeli. Male, ali snažne geste dobrote, plemenitosti, pažnje, solidarnosti, nježnosti izvlače nas iz samodostatnosti, individualizma i egoizma. Ne dopuštaju da postanemo hladni, ravnodušni, zarobljeni sivilom u našoj sredini. Dobrota srca koje hvali Boga i postavlja se bližnjim u potrebi, mijenja stvarnost ne samo naših odnosa, čineći nas sretnima i radosnima, već utječe i na ljepotu prostora Lijepe naše, zajedničke nam Domovine. I mali gest dobrote ima u sebi snagu poput gorušičinog zrna postati stablo. Dobro mijenja, oživljava i uskrisava jer u sebi ima snagu i zaštitu djeteta i žene, Kristova uskrsnuća i Marijina uznesenja. Potrebno je dati mjesta ovom dobru, kako u svojem životu tako i u javnom prostoru. Iz vlastitog iskustva znamo da doživljene geste dobrote od strane drugih, pa i malih, utječu i mijenjaju naš život. Primljena i uočena dobra i nas čine boljima. Osposobljavaju nas ne samo vidjeti dobro kod drugih nego i nas same potiču da slijedimo put Krista i Marije.

10. Draga braćo i sestre, svetkovina Uznesenje Blažene Djevice Marije uvodi nas u otajstvo vjerničkog pogleda prema nebeskoj domovini koja pokazuje svu snagu Gospodinova Uskrsnuća. Dobro ima budućnost i vječnost. Ne može biti pobijeđeno. Crna kronika nije kraj niti obuhvaća sve već je samo izazov i prilika da promijenimo perspektivu, da vapijemo za obraćenjem koje će nas dovesti do izvora života i ozdraviti nas, učiniti nas same posrednicima i činiteljima ljudskih i božanskih gesta. Marijin pohod Elizabeti, dolazak Gospodina po Njoj u Elizabetinu obitelj, Samarijančevo zaustavljanje i suosjećanje, sagibanje i povijanje, uzimanje na ramena i plaćanje, objava je gdje se nalazi pravi život i istinita vijest: sami smo kao djeca potrebni Boga Oca i Marije Majke! Zapaljeni tom nebeskom ljubavlju, možemo postati dobri bližnji, „medijski djelatnici“ u službi evanđelja, braća i sestre drugom u potrebi.

11. Majko Marijo, svojim pohodom na našem zemaljskom putu i svojim zagovorom uznesene u nebesa, blagoslovi svakoga od nas, sve naše obitelji i društvo, sve svjedoke i posrednike dobra, lijepa i istinita. Dobra Majko, naša Gospe Sinjska svojom majčinskom nježnošću prati sve majke i očeve, mladiće i djevojke, djedove i bake, da život nas tvoje duhovne djece ovdje na zemlji, bude na hvalu i slavu Bogu. Bezgrešna Majko učini nas svjedocima dobra, da i mi u svijetlu Radosne vijesti spasenja budemo dobra vijest bližnjima te tako doživimo puninu Kristova uskrsnuća i tvoga uznesenja dušom i tijelom u Nebo. Amen

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je obrede Vazmenoga bdjenja, 30. ožujka, u ...
U jutro Velikog četvrtka, 28. ožujka, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je misu ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 28. ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je euharistijsko slavlje na Veliku srijedu, 27. ...
Čestitku za Uskrs 2024. splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića prenosimo u cijelosti.
Župa sv. Luke u Otoku obilježila je 80. obljetnicu krvavog pokolja u Otoku i podkamešničkim selima, iz tragičnih dana ...
Na Cvjetnicu - Nedjelju Muke Gospodnje 24. ožujka, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan ...
Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, u nedjelju 17. ožujka, tijekom svečanog misnoga slavlja blagoslovio je novi ...