Splitsko-makarski nadbiskupi
Uvod: Braćo i sestre, svetkovina Svih Svetih uvodi nas u otajstvo naše nade, radost uskrslog ozračja, povezanosti s Gospodinom i nebesnicima. Danas se zahvalno sjećamo i molimo za sve pokojne iz naših obitelji, rodbine, poznanika, prijatelja, branitelja i svih ljudi koji su dijelili i živjeli naš zemaljski život. Na osobit način izražavamo zahvalnost Bogu i velikom mnoštvu svjedoka iz svih vremenâ i sredinâ koji su uz sve poteškoće usklađivali svoj život s evanđeoskim blaženstvima. Svi oni, među kojima vjerujemo da su i naši mili, ohrabrenje su nama na putu vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku.
Gospodin ih je u svojoj milosrdnoj ljubavi uveo u otajstvo punine života. Stojeći na ovom svetom tlu, da bismo dostojno sudjelovali na slavlju neba i zemlje, u zajedništvu sa svima Svetima, braćo i sestre, priznajmo svoje grijehe i zamolimo Milosrdnog Oca za oproštenje.
1. Braćo i sestre, svetkovina Svih Svetih uvodi nas u radost koja osvjetljava tamu smrti i daje nadu i utjehu u našim bolima pri zemaljskom rastanku s našim dragim i milima. Današnja svetkovina je radost pobjede i slavlja punine života, ostvarena na tragu blaženstava, tog čudesnog „evanđeoskog statuta“ i puta života. Oni koji slijede Krista Gospodina postaju blaženi iako se u logici svijeta čini da su gubitnici. Gospodin Isus Krist, koji radi nas i našega spasenja čovjekom posta, ostaje vjeran svojim obećanjima naviještenim u blaženstvima. U strahu za sebe, želeći sami osigurati i zaštiti svoj život, nažalost, mi blaženstva često otklanjamo i ignoriramo, stavljajući ih u arhiv prošlosti. Slijedimo trenutačne domete osobnih interesa, koji su obilježeni sebičnošću i trenutačnom ugodom.
2. Mnoštvo svetih i blaženih, u Kristovim riječima pronalazili su svijetlo i snagu, čvrst temelj i dublje horizonte života. Ovaj „statut“ života pozvani smo živjeti u sadašnjosti. Krist nas poziva, a primjeri svetih ohrabruju da budemo proroci budućnosti u našoj sadašnjosti. A svetci su to doista i bili.
Blaženstva povezuju dvije suprotne, ali povezane, strane našega života: upućuju nas na okolnosti nepravde, siromaštva, patnje, nasilja, ali i na radost pobjede Života u koju nas uvode blaženstva. U životu svetih očituje se Kristova pobjeda, pobjeda uskrsnuća. Svetci su svojevrsna ikona Krista raspetoga i uskrsloga. U svojoj milosrdnoj ljubavi raspeti i uskrsli Krist čini nas dionicima svoga božanskog života. Na to nas podsjeća i predslovlje o slavlju svetaca: „Tebe slavi zbor svetih. Njihova zaslužena nagrada proslava je tvoje milosti. Njihov život nam je primjer, njihov zagovor pomoć, zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva. Mnogovrsno nam svjedočenje svetih pomaže u životnoj borbi dok s njima ne postignemo neuveli vijenac slave.“
3. Braćo i sestre, kako postižemo ovaj neuveli vijenac slave? Po Kristu našem Gospodinu! To nam u današnjoj svetkovini i sveti u glas kliču – „Spasenje Bogu našemu – i Jaganjcu!“ (Otk 7, 10) I oni u bijelim haljinama sami kažu tko su i odakle dolaze. Njihove su bijele haljine oprane u Jaganjčevoj krvi. Govore kroz koje su sve poteškoće na zemlji prolazili, ali i o svojoj povezanosti s Jaganjcem Božjim – Isusom Kristom - koji nas je ljubio do kraja, ljubio do smrti na križu.
4. Poštovani vjernici, na grobu naših pokojnika obično stoji ime te godina rođenja i smrti. Ime ponekada označava čiji smo i kome pripadamo. Čitamo na grobovima: Ivan pokojnog Duje ili Marija udova Ante. A godina rođenja i smrti govori o pripadnosti zemlji – vremenu u kojem smo živjeli. Stojeći uz grob svojih milih i dragih čitamo te podatke i u svojim sjećanjima prebiremo uspomene na naše pokojne. Ali oni nisu samo naši. I dobro je da nisu samo naši. Da su samo naši, da ovise samo o nama, bio bi to poraz za njih i za nas. Smrtan, umrle ne spašava. Doista, svi smo potrebni spasenja. Stoga uz sjećanje na naše pokojne upućujemo molitve Onomu čiji smo, mi i oni. Zato, ovdje na ovom svetom tlu, na svetkovinu Svih Svetih najprije slavimo euharistiju, zahvalnu molitvu, izvoru svakog roditeljstva, očinstva i majčinstva, Gospodaru vremena i vječnosti, našem Bogu Ocu.
5. Ova temeljna istina da su naši mili i dragi naši i Božji, da je Bog izvor i temelj naše nade i ostvarenja našega života čuli smo i u Prvoj Ivanovoj poslanici: „Gledajte koliku nam je ljubav pokazao Otac, djeca se Božja zovemo, i jesmo.“ (1 Iv 3, 1) Bez Krista Gospodina ne možemo imati nadu spasenja za sebe niti za drage pokojne. Božji smo! Jer po Sinu postali smo i mi sinovi i kćeri – djeca Božja. Njemu, nebeskom Ocu, već ovdje i sada, u svojoj obitelji, sa svojim ocem i majkom, kao i na grobu svojih roditelja, možemo i smijemo reći Oče naš. Već sada smo djeca Božja, i još se ne očitova što ćemo biti. Očeva milosrdna ljubav osvijetlit će tamu groba i vidjet ćemo kao što jest. Bog je Bog živih, on daruje i ostvaruje naš život.
6. Blaženstva izražavaju povjerenje u Boga Oca, hrabre nas u našim poteškoćama, krizama, izazovima strahovima i patnjama. Ako Bogu damo mjesta u svojim radostima i žalostima, porazu i uspjehu, bolesti i zdravlju, obitelji i društvu razumjeti ćemo logiku blaženstava. Svetost ne ovisi toliko o okolnostima jer sveti i blaženi prođoše kroz nevolje velike. Po blaženstvima unosimo budućnost u našu zemaljsku stvarnost. Možda nam se na prvi pogled Govor na Gori čini stran i nemoguć, ali u logici Kristove ljubavi postaje moguć i nužan. Blaženstva nam ocrtavaju stvarnost u kojoj su sveti i blaženi živjeli i svjedočili. U svojoj sredini bili su kvasac pravednosti, solidarnosti, mira i pomirenja…njihova svetost nije se povlačila ni udaljavala od svijeta, već je življena i svjedočena na ulicama i trgovima, u radnom tjednu i slavljeničkoj nedjelje, u molitvi i radu, u obitelji i društvu. Svetost i život blaženstava koji ni smrt ne može razoriti, započinje i gradi se ovdje na zemlji. Dakako ne gradi se u sebičnom, autonomnom, zatvorenom životu tražeći svoju korist, interes, karijeru, titule i nagrade. To nam svjedoče naši pokojni sa svima svetima.
7. Jedan suvremeni prorok i svjedok blaženstava koji je bio progonjen i na kraju ubijen, a bio je mirotvorac, gladan i žedan pravde za svoju poniženu braću i sestre, pred svoju smrt iz zatvora, piše: „Ako znate tko će o meni govoriti na sprovodu, recite mu da bude kratak; neka ne spominje da sam primio Nobelovu nagradu za mir. To je nevažno. Recite mu da ne spominje ostala priznanja i nagrade. Ali želio bih da kaže da se Martin Luther King trudio živjeti za druge. Želio bih da kaže da sam nastojao ljubiti bližnjega, da sam se trudio biti pošten, da sam želio nahraniti gladne…“ Da, braćo i sestre, važne su nagrade, priznanja, titule…ali na kraju život se vrednuje u svijetlu blaženstava: ludosti za mentalitet svijeta, ali mudrosti i snage Božje za spasenje svijeta! A Onaj koji je blaženstva proglasio, svojim životom ih je do kraja i živio. Štoviše, blaženstva su Kristova autobiografija!
8. Draga braćo i sestre, slaveći svetkovinu Svih Svetih i zahvalno se sjećajući naših milih i dragih, otvorimo se još više blaženstvima; uključimo ih u program svoga života. Živeći po blaženstvima nadilazimo zatvoreni i oskudni humanizam, ulazimo u dimenzije Krista, Sina Božjega. Dajmo mjesta Kristu! Budimo kristoliki! Ako Krist boravi u nama i među nama već smo sveti, jer On je Svet.
Gospodine, posveti nas u svojoj milosrdnoj ljubavi! Daruj nama snage da odvažnije krenemo putem blaženstava, a naše drage i mile pridruži zajedništvu svetih i blaženih u Nebu. Amen!
