Splitsko-makarski nadbiskupi

1. "Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje, (…) o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, po kome primismo milost i apostolstvo, (…) svima u Rimu (…) milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista" (Usp. Rim 1, 1-7). Vjerujem, dragi don Mate, da su ove riječi svetoga Pavla, kojima se on na početku svoje Poslanice, dolazeći u Rim, predstavlja zajednici vjernika, danas i tvoje riječi. Riječi tvojih osjećaja, tvoga srca. I sam u njima prepoznaješ milosni dar svoga poziva i poslanja. One te na dan tvoga biskupskog ređenja na najbolji način predstavljaju gradu Dubrovniku i svojoj Dubrovačkoj biskupiji.

Dubrovnik te danas svečano prima i radosno otvara vrata grada tvome blagoslovljenome dolasku. Raduje se njegov stoljetni čuvar i trajni nebeski zaštitnik, naš sveti Vlaho sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim. Po imenovanju pape Benedikta XVI. u tebi prepoznaju dar kog' višnji nam Bog je d'o.
2. "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju; što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga" (Mt 1, 20). Tako Anđeo Gospodnji prilazi zbunjenom i preplašenom Josipu. Pozvan je uzeti svoju zaručnicu Mariju i blagoslovljeni plod koji u sebi nosi. No, Josip smišlja planove kako izbjeći pozivu zaručnika i odgovornoj ulozi oca pred drugima. Život nas smrtnika, ali Božjih izabranika, povezan je s nesigurnošću, pitanjima, ali na svoj način uvodi nas i u snove, koji nas otvaraju i vode sve do praga, i preko praga do Otajstva, izvora života i svega stvorenoga.
U Svetome pismu dimenzija sna otkriva dublje značenje i nove poglede na život, događaje i cjelokupnu povijest. No, pravi je san onaj kojega budni sanjamo. Opasno je povjerovati snovima koji su rezultat naših želja i očekivanja. Ali, kad riječ Božja uđe u ljudsko srce, budi i osvjetljava u dubini onaj tajanstveni san koji je na razini Božje promisli. Josip je pravedan, a čije je srce čisto, može imati snove otvorene Božjem planu. Onaj koji je utemeljen na "pravednosti vjere", sposoban je povjerovati Onomu "koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije" (Rim 4, 17). Josipovi snovi dodiruju ona najdublja stvarna i trajna pitanja. Odraz su svih naših hrvanja s Gospodinom, slika neizbježne borbe koja zahvaća um i srce, ali i radosnog takozvanog "poraza", kad pored svih naših strahova uspijemo Bogu reći "evo me!". U pozadini Josipovih budnih snova i djelovanja prisutan je isti Duh Sveti po kojemu je utjelovljena Riječ Božja u krilu Marijinu i po kojemu je sama Marija Bogu rekla "evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1, 38). Otvoren, ohrabren i prosvijetljen u svojim snovima, Josip "učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju zaručnicu Mariju" (Usp. Mt 1, 24). Zar u slučaju zaručnika Josipa, dragi don Mate, ne prepoznaješ sebe: iskustvo svoga pristanka?
3. U Josipovu iskustvu sumnji, pitanja i konačnog odgovora u svjetlu vjere i ti si pozvan biti jedan zaručnik. Za onoga koji je pozvan biti vidljivim znakom Dobroga Pastira, možda bi bilo bolje reći da je poput Ivana Krstitelja, prijatelj zaručnika. Međutim, po sakramentu svetoga reda, Dobri nas Pastir pridružuje k sebi, osposobljava nas da djelujemo ne samo u njegovo ime, već po sakramentalnom posvećenju postajemo prisutnost njegove osobe. Premda je samo Krist zaručnik Crkve, po njegovoj prisutnosti u nama, on jedini veliki svećenik i zaručnik poziva nas, svoje biskupe, da vjerno prihvatimo svoju zaručnicu, Crkvu. Na to nas podsjeća u svojoj apostolskoj pobudnici Pastiri stada i uskoro blaženi papa Ivan Pavao II., riječima: Biskup, djelujući u osobi samoga Krista i u njegovo ime, u Crkvi što mu je povjerena ostaje živim znakom Gospodina Isusa, pastira i zaručnika, učitelja i vrhovnog svećenika Crkve (Ivan Pavao II., Pastores gregis, 7). Poput Josipa, i ti danas uzimaš k sebi svoju zaručnicu, dubrovačku Crkvu.
Zaručnik je pozvan do kraja života ljubiti i žrtvovati se za svoju zaručnicu. Sam Krist Gospodin dao nam je primjer vjerne zaručničke ljubavi prema svojoj Crkvi. On nije došao da bude služen, već da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Zato, u duhu Kristova poslanja i služenja, apostoli i njihovi nasljednici svoju pastirsku ulogu trebaju vršiti kao amoris officium, služenje u ljubavi. Na vjernu ljubav i služenje podsjeća nas i molitva predslovlja apostola: "Ti, pastiru vječni, ne napuštaš svoga stada, već ga po svetim apostolima trajno štitiš i čuvaš; ti i danas upravljaš Crkvom po onim pastirima koji je predvode u ime tvoga Sina (Rimski misal, Predslovlje apostola I).
U svjetlu Kristove ljubavi, biskup u svojoj pastirskoj službi u obiteljskom zajedništvu sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim, pozvan je biti ne samo vjerni zaručnik, već i dobri otac. Zato je ređenik i pitan: "Hoćeš li se kao dobri otac brinuti za sveti Božji narod, zajedno sa svojim suradnicima u službi, prezbiterima i đakonima, i upravljati ga na put spasenja?" (Rimski pontifikal, Ređenje biskupa). Pozvan je naviještati radosnu vijest Evanđelja te pomoći i odgajati u vjeri svoju braću i sestre, jer kako reče sv. Pavao, ta mi nismo gospodari vaše vjere nego suradnici vaše radosti (2 Kor 1, 24). Biskup je pozvan sa svojim prvim suradnicima - svećenicima, i svim članovima Crkve živjeti i svjedočiti trostruku dimenziju svoje pastirske službe: službu naučavanja i naviještanja Riječi Božje, ali tako da i sam bude slušatelj i učenik Učiteljev; službu posvećivanja - prije svega slavljem izvora i vrhunca milosnog života - euharistije, na način da osobno raste u svetosti života; službu upravljanja - koja očituje da je i pastir vođen Duhom Svetim i voljom Božjom.

4. Dragi don Mate, Gospodin ti po sakramentu punine svetoga reda, po polaganju ruku i posvetnoj molitvi povjerava svoje poslanje, koje je prisutno u apostolima i njihovim nasljednicima. Gospodnje je to djelo! Polaganje ruku se događa u tišini. Ljudska riječ zamukne. Ispružena ruka Božja u tišini te prihvaća i štiti da bi se potpuno predao u njegove ruke. Nakon toga slijedi molitva Crkve. Doista, biskupsko je ređenje događaj molitve! "Nijedan čovjek ne može zarediti drugoga čovjeka za službu svećenika ili biskupa". (Benedikt XVI. Homilija, 12. IX. 2009.) Sam Gospodin po gesti polaganja ruku i po riječima molitve zareditelja, snagom Duha Svetoga osposobljava čovjeka za ulogu poslužitelja. Čini ga darom svoje milosti i dionikom svoga svećeništva, kako bi Kristova riječ i djelo spasenja bilo prisutno dovijeka.
U liturgiji ređenja vidljivi znakovi tumače dar neba kog' višnji Bog daruje svojoj Crkvi. O povezanosti molitve i Kristova zahvata u život ređenika, znakovito govori i otvorena knjiga Evanđelja, knjiga Riječi Božje nad glavom izabranika. Evanđelje treba biti prisutno i vidljivo u njegovom životu. Evanđelje nije samo riječ. Sam Krist je evanđelje. Biskup je pozvan postati jedno s Kristom, da Krist živi u njemu. Pozvan je svoj život suobličiti jedinom i jedincatom svećeniku - Kristu, Gospodinu.
Svi krštenici, a osobito biskup, pozvan je na svetost. Na to ga podsjeća simbol svetosti, mitra koju prima s ovim riječima: Primi mitru i neka u tebi blista sjaj svetosti, te, kad se pojavi Prvak pastira, mogneš primiti neuveli vijenac slave (Rimski pontifikal, Ređenje biskupa). Na učiteljsku i navjestiteljsku službu biskupa, zaručnika Crkve, koja se vrši uvijek u apostolskom zboru zajedno s Petrom - Papom, podsjeća prsten vjerne ljubavi, dok upraviteljsku službu simbolizira biskupski štap, kao znak oslonjenosti na Dobroga Pastira i brige za svakog čovjeka.
5. "Ako me straši biti za vas, tješi me biti s vama. Za vas sam biskup, s vama sam kršćanin" (Sv. Augustin, Govori, 340, 1). Divno je izrazio veličinu dara i odgovornosti svoje pastirske službe, sveti biskup Augustin. Dragi biskupe Mate, mi tvoja starija braća koja te danas radosno primamo u biskupski zbor, priznat ćemo da se svi mi trajno prepoznajemo u ovim Augustinovim riječima među svojom braćom i sestrama: Za vas sam biskup, s vama sam kršćanin.
Razmišljajući o svome pozivu u pozivu, prepoznao si ove Augustinove riječi u svome biskupskom geslu: Od ljudi za ljude (Heb 5, 1). Citat je to iz Poslanice Hebrejima gdje se govori o Kristovu svećeništvu. Tvoje geslo izražava dvostruku povezanost: s bližnjima i s Gospodinom. Od ljudi - za ljude u odnosu prema Gospodinu.
Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, vjerni puče Božji! Uz događaj ređenja vašega novoga biskupa Mata, pozvani smo obnoviti svoja krsna, ženidbena, redovnička, svećenička, pa i biskupska obećanja vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku. Biskupsko geslo Od ljudi za ljude zahvaća sve naše osobne pozive i poslanja. Pozivam tebe, Crkvo dubrovačka, osobito vas, braćo svećenici, da u novosti dara svoga pastira, zajedno s njime budete radosni navjestitelji i svjedoci nade utemeljene u Kristu raspetom i uskrslom, kako bi ova nada našla put do uma i srca svih ljudi.
6. Pred svima nama su izazovi i pozivi za novu evangelizaciju. Evangelizacija kulture i inkulturacija evanđelja odrednice su novog navještaja Radosne vijesti. Jer, kako reče papa Pavao VI.: "Vjera koja ne postaje kulturom, nije vjera koja je potpuno prihvaćena, posve mišljena, vjerno življena". Poštovani biskupe, ulaziš u grad duge tradicije i bogate kulture, rođene iz kršćanskih korijena. Dubrovnik je otvoren i spreman razumjeti poticaje duha i čuti jezik evanđelja u svim generacijama i na svim razinama kulturnog i društvenog života. Uza sve izazove, poteškoće i zbunjenosti koje osjećamo, raduje nas što mlade generacije, nalaze život i otkrivaju svoju budućnost u nadi Krista, raspetoga i uskrsnuloga. Samo od Boga dolazi istinska revolucija srca i prava preobrazba čovjeka, društva i svijeta. Dubrovniče, uz bogatu kulturnu i duhovnu ponudu tolikim jezicima i kulturama, svjedoči i obogati sve koji ti dođu u pohode ovom radosnom nadom Evanđelja.
Neka, brate, u duhu tvoga biskupskog gesla Od ljudi za ljude budu uvijek uvaženi siromasi, bolesni, osamljeni, napušteni, poniženi te u svome biskupu prepoznaju oca, brata i prijatelja svi oni koji se, poput onog bolesnika u Jeruzalemu, potuže Isusu: nema čovjeka! (Usp. Iv 5, 1-9). Neka tvoje geslo bude znak ohrabrenja i poruka svima nama u Crkvi i hrvatskom društvu: ima čovjeka! Krist je postao čovjekom da bismo mi postali ljudima. Ima čovjeka, jer ima kršćana! Ima čovjeka, jer ima ljudi dobre volje! Geslo Od ljudi za ljude trajni je poziv i cjelovit program čovjeka i ljudskosti. Budi biskup, svojim svećenicima i vjernicima dobri pastir, vjerni zaručnik, brižni otac i iskreni prijatelj. Budi čovjek Božji!
Neka tvoje biskupsko ređenje u domu Marijina Uznesenja bude blagoslov Gradu i Dubrovačkoj biskupiji, ovome najjužnijem dijelu Lijepe naše koja je pod zaštitom svetoga Josipa. Na njegovu svetkovinu i ti si pozvan uzeti Mariju, ali za svoju majku. Krist - veliki svećenik, Majci Mariji pod križem je povjerio ljubljenoga učenika, sve nas, a osobito svoje apostole. "I od toga časa uze je učenik k sebi" (Iv 19, 27), govori Evanđelje za učenika apostolskog zbora čiji su nasljednici biskupi.
A ti, naš sveti Vlaho, koji si kao vjeran zaručnik položio život za Crkvu u Miri, budi uza svoga brata biskupa Mata, da bude vjeran zaručnik dubrovačkoj Crkvi. Za njega danas upućuju molitve vjernici ove Crkve i splitsko-makarske nadbiskupije, kao i ponosni Poljičani, zajedno s ocem, majkom i braćom da njegovo služenje bude na slavu Božju i na spasenje ljudi. Daj da zajedno s tobom, sveti Vlaho, čuva i predvodi Grad i Crkvu ususret jedinom zaručniku i biskupu - Bogočovjeku - Kristu Gospodinu. Amen.