Splitsko-makarski nadbiskupi

1. Draga braćo i sestre, naš grad Trogir, baštini bogato kulturno i duhovno naslijeđe: mnoštvo događaja, vrijednih umjetnina i tolike osobe koje su trajno zadužile grad Trogir i šire. Među njima, osobito se ističe sveti Ivan Trogirski biskup, čije su značenje i važnost prepoznali ne samo njegovi suvremenici nego i stoljeća tolikih generacija, a s njima i mi danas. Zato, nikakvo čudo, da su Trogirani izabrali svetog Ivana, ne samo za svoga nebeskog zaštitnika, nego i za Dan grada. Čestitam Svetkovinu svim Trogiranima; građanima i vjernicima; prije svega župniku, gradonačelniku, sestrama benediktinkama, i svima vama domaćima, a srdačno pozdravljam sve hodočasnike i goste, koji su došli zajedno s vama zahvaliti svetom zaštitniku za njegov primjer ljudskosti i vjere, za uzor sveta života. Dakako, svetog Ivana i nas dijele stoljeća a trajna poveznica su svakodnevna stvarnost i duhovno-moralne vrednote iste Radosne vijesti života. Sveti Ivan nije po rođenju Trogiranin, ali svojom ulogom pastira uzorna života i svojom ljubavlju prema Trogiru zavrijedio je biti najčasniji građanin u kojemu žitelji Trogira prepoznaju svoj Dan grada i svetog zaštitnika svih svojih dana.

2. Ivan se rodio oko 1031., postao je monah benediktinac u Osoru na Cresu, bio je u pratnji papinskog legata na ovim stranama i tako ga je Providnost dovela u Trogir. Budući da je Trogir u to vrijeme ostao bez biskupa; mladog, učenog i pobožnog benediktinca Ivana, nagovoriše i izabraše za svoga biskupa. Zaredio ga je splitski nadbiskup Lovre koji i sam potječe iz istog benediktinskog samostana u Osoru. Nadbiskup Lovre i biskup Ivan zadužili su nas i našu hrvatsku povijest. Spominju se u ispravama hrvatskih kraljeva Krešimira, Zvonimira, Stjepana, a u političkim nadmetanjima toga vremena, branili su hrvatske interese. I sam grad Trogir, biskup Ivan spasio je od Kolomanova napada. Osnovao je samostan benediktinki 1064. koje su vidljivi - živi kontinuitet života i djela svetog Ivana i trajni znak njegove svakodnevne nebeske prisutnosti u svome gradu. Zauzimao se za duhovnu i moralnu obnovu Crkve, za pravdu i mir. Bio je uvaženi mirotvorac koji je unosio mir i pomirenje među zavađene i sukobljene strane.

3. Današnja liturgijska čitanja dobro oslikavaju lik biskupa Ivana. U riječi Božjoj prepoznajemo njega, ali i svoj osobni poziv mira i pomirenja. Mir i pomirenje zahvaća ne samo naše društvene odnose nego i naše svakodnevlje, u obiteljskom i bračnom zajedništvu, dubine duše i srca svakoga od nas. Središnja i zajednička riječ u današnjim čitanjima jest mir – temelj života i izvor nadahnuća i vjerovanja svetog Ivana. Prorok Izaija podsjeća nas: „Mir će biti djelo pravde“ (Iz, 32, 17). Psalmist poetski izražava istinu: „Gospodin obećava mir narodu svome… Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti… Pravda će stupati pred njim, a mir tragom stopa njegovih“ (Ps 85, 9-14). A sveti Pavao svjestan složenosti odnosa života, hrabri nas: „Ako je moguće – koliko je do vas – budite u miru sa svima“ (Rim 12, 18). U evanđelju sam Isus svojim navjestiteljima preporuča: „U koju god kuću uđete, najprije recite: mir ovoj kući“ (Lk 10, 5).

4. Braćo i sestre, žurna je potreba mira svima nama. Gladni i žedni smo mira. Koliko je mir svima nama potrebit ukazuju nam prigodna čestitanja uz Božić, Novu godinu, Uskrs… Što jedni drugima čestitamo i želimo? Ono što i Isus reče: „najprije recite mir kući ovoj“ (Lk 10, 5). Mir je šalom! Šalom je punina mira koji uključuje zdravlje i spasenje. Isus Krist koji najbolje poznaje naše potrebe, u najradosnijem trenutku svoje pobjede života nad smrću, prvu riječ koju upućuje svojim učenicima jest šalom – mir vama.

5. Ali za kojim i kakvim mirom mi čeznemo? Krist nam govori da postoji mir svijeta i njegov mir: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 22, 27). Kristov mir nije primirje i odsutnost rata; nije mir koji se odlučuje za stolom; nije rezultat diktata pobjednika niti dogovor interesnih strana, što u sukobima često nije mala stvar. Njegov mir je daleko iznad logike starih Rimljana: „Ako želiš mir, spremaj rat“ ili prevedeno u današnji mentalitet: „Ako hoćemo sigurnost i mir potrebno se još više naoružavati“. Isto tako, Kristov mir ne dolazi od količine novca, police osiguranja, karijere, uspjeha, pohvala, pa ni od dobrog zdravlja. Ne ovisi samo o izvanjskim okolnostima, već prije svega o dubini i širini našega srca, o čistoći naše savjesti. Mir nikada ne može biti djelo zlodjela, kriminala, nepravde, nepoštenog bogaćenja, prijevare, laži, iskorištavanje drugoga… Kristov mir uvijek je plod Duha i djelo pravde, poštenja, iskrenosti, odgovornosti, solidarnosti… Svjedok i uzor ostvarenja takvog mira, ploda Duha i djela pravde, bio je i sveti Ivan koji se osobito zauzimao za siromašne i zavađene.

6. Iskustvo nam svjedoči da je grijeh, u svojim raznim oblicima sebičnosti, samodostatnosti, mržnje i nasilja, udaljenosti od Boga i čovjeka, uzrok našega dubinskog nemira koji narušava i odnosi mir srca, duše i savjesti. Na taj poremećaj ukazuje nam Isus kada u evanđelju kaže: „Oprošteni su ti grijesi, idi u miru“ (usp. Lk 7, 48-50). I nama Gospodin u sakramentu pomirenja daruje zdravlje i mir kada nam Krist po svećeniku kaže: „Oprošteni su ti grijesi, idi u miru“. Uzrok pravog mira nije nešto u našem životu - bogatstvo, moć, uspjeh, nego Netko! Osoba Isusa Krista po kojemu nas je Bog pomirio sa sobom. Zato s pravom sveti Pavao naziva Krista: „Doista, on je mir naš“ (Ef 2, 14).

7. Braćo i sestre, istinite su Isusove riječi: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 22, 27). On daje nama samoga sebe, jer on stoji iza onoga što reče: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“ (Iv 14, 23). On od našeg srca želi učiniti dom u gdje će boraviti s nama. Kad nam se ta radost dogodi, usklađenost našega života s ljubavlju Božjom, iz takvog srca, kao što sam Isus reče, više ne mogu izvirati: „zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje (Mk 7, 21-22). Već samo šalom - zdravlje, mir, spasenje. U tom duhu sveti Pavao iskustveno reče: „I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu (Fil 4, 7). Tako, naše srce može biti vrt – voćnjak, za razliku od srca pustinje i šikare kako reče Prorok u prvom čitanju. U svome srcu potrebno je sijati i zalijevati mir da bi on mogao rasti i da bi ga mi mogli ubrati u srcima drugih svoje sredine. Potrebno nam je svima sijati i zalijevati Kristov mir u našim srcima, u našim odnosima, braka i obitelji, društva i svijeta.

8. Nedjelja je osobiti dan mira. Mira i pomirenja. Dan sijanja i zalijevanja mira u vrtu našega doma i društva. Nedjelja nije samo neradni dan, već slavljenički dan mira i pomirenja, susreta i zajedništva, nas međusobno i Uskrsloga Krista s nama. Na početku nedjeljnog euharistijskog slavlja Uskrsli Krist nas po riječima svećenika pozdravlja i daruje nam ono najpotrebnije: „Mir vama“ ili „Gospodin s vama“! Da, Krist je naš mir! Ozračje mira prati nas od početka do kraja. U pokorničkom činu otpušta nam naše grijehe, ono što narušava i ugrožava temelje našega mira. I sami smo toga svjesni, dok ga molimo, da ne gleda na naše grijehe i da nam daruje jedinstvo i mir. Primajući dar Kristova mira, pozvani smo biti mirotvorci, pružiti Kristov mir jedni drugima. I ne samo za vrijeme nedjeljnog slavlja u crkvi, nego i u svakodnevlju našega života u obitelji i na radnom mjestu. Na kraju nedjeljnog euharistijskog slavlja, s Kristom u srcu, poslani smo unositi mir u osobni i društveni prostor naše sredine.

9. „Plakali smo od sreće kad smo čuli da više nećemo raditi nedjeljom“ rekoše ovih dana majke i žene zaposlene u jednom trgovačkom lancu. Ali, koje li tek sreće i suza radosnica kad mi zapravo otkrijemo nedjelju, naše bogatstvo, izvora mira i snagu pomirenja! Koje li sreće i radosti za tolika bračna i obiteljska zajedništva, kao i za naše društvu u cjelini! Bit će to radost i našeg svetog Ivana, koji je svojim mirotvorstvom bio graditelj kršćanske kulture i civilizacije koja nije samo kultura razuma, nego i kultura srca oplemenjena evanđeoskim vrednotama, mira i pomirenja. Uskrsli Gospodin svake nedjelje želi utažiti i nahraniti našu glad za mirom, jer nemirno je srce naše dok se ne smiri u Bogu. Nedjelja je dan slave Bogu i izvor mira ljudima na zemlji. Sveti naš zaštitniče Ivane Trogirski, pomozi nam da otkrijemo izvor i bogatstvo svoga mira: Krista Gospodina! Jer Njegov mir i pomirenje rasvjetljuje sve tame naših podjela i sukoba, zahvaća i ozdravlja sve naše mržnje i neprijateljstva… S njegovim mirom možemo nadvladati sve ideološke, političke i vrijednosne podjele u našem društvu i svijetu. Pustinja može voćnjak postati! Braćo i sestre, mir Kristov bio vazda s vama! Amen!