Splitsko-makarski nadbiskupi

1. Marijanska svetišta mjesta su duhovnog i povijesnog sjećanja, naše memorije kao i naše otvorenosti budućnosti. Mjesta generacijske pobožnosti, izljeva duše i srca, zahvale i molitve. Svetišta svjedoče susret Neba i zemlje, govore o zlatnoj niti biblijskog i našeg rodoslovlja koje danas slavi Marijino rođenje – Malu Gospu, od koje se rodio Krist Gospodin. U Lourdeskom svetištu Vepric radosno slavimo rođendan Gospodinove Majke i naše duhovne majke. Slavimo najuzvišeniju, „blagoslovljenu među ženama“. Svakodnevno ovdje k Majci Mariji navraćaju toliki pojedinci i skupine. Oni žele je pozdraviti i izreći zahvale i molitve za sebe i svoje, otkriti joj svoje tjeskobe, izazove, križeve, ali i svoje radosti. Jednostavno dolazimo joj poput djeteta koje najprije traži Majku, bilo da se radi o padu i suzama, bilo o uspjehu i radosti. Doista, ovdje stvarnost života svakodnevno progovara u tolikim radosnim i umornim licima u najrazličitijim oblicima. Progovara u svemu što čovjeka može snaći, a štošta nam se grješnima i ograničenima može dogoditi. Nešto od toga je vidljivo i primjetljivo. Ali čuti šapate i tišinu srca, to može potpuno samo Majka Marija.

2. U svetištu, mjestu tišine riječi i govora srca, pjesme i molitve, život progovara na svome putu umora, praznine i ponora, s ruba i dna stvarnosti, progovara sa svojim radostima i tjeskobama, žalostima i nadama. Sve ovo primijetio sam i doživio u Vepricu ovih dana. Spomenut ću samo dio složenog ljudskog mozaika s kojim večeras i mi dolazimo k Majci Mariji. Tolike obitelji mogu normalno prihvatiti i živjeti bolest i hendikepiranost svoga člana samo uz Marijinu blizinu i njezinu utjehu. Toliki bračni drugovi i članovi obitelji uspijevaju prihvatiti i nositi se s poteškoćama jedino uz obiteljsko toplinu i ohrabrenje Djevice Marije. Jedan mladić dugo se molio pred špiljom, i na kraju je otkrio svoju nakanu. Vidjevši me u kolaru, reče: „Velečasni, pomolite se za mene jer imam važan događaj: susret i razgovor s mojom bivšom djevojkom. Želim se pomiriti i zatražiti oprost.“ Majka Marija iz svoga osobnog zaručničkog slučaja može im biti pouzdana sugovornica.

3. Isto tako pred Gospinom špiljom dvoje drugih zaručnika koji, držeći se za ruku, pred oltarom i Djevicom Marijom, u tišini, zajedno mole. Što su i zašto su molili? Ne znam, to samo njih dvoje i Majka Marija znaju. Smijemo li se usuditi odgonetnuti njihovu molitvu? Ona sigurno dolazi iz iskrenog srca koje je svjesno tolikih izazova i opasnosti hedonističkog mentaliteta i sebične ljubavi. Ovi zaručnici u iskrenoj ljubavi, snagom milosti, plivaju protiv struje. Svjesni su svoje ranjivosti i ograničenosti. Ali uza sve izazove ostaju vjerni, iskreni, odgovorni jedno za drugo, rastući u svojoj ljubavi. Nastoje svoju ljubav graditi i pripremati da njihova ljubav bude sakrament božanske ljubavi. Zato se njih dvoje drže za ruku u zajedničkoj molitvi pred Majkom, na pragu svoga životnog „da“ i obećanja vjernosti pred oltarom.

Braćo i sestre, koliki su na putu svoje izgubljenosti i promašenosti, površnosti i praznine, u pustinji svoga života, otkrili ono bitno, najvažnije: radost i dar vjere, njenu ljepotu i bogatstvo. Žele zahvaliti Majci Mariji. Mnogi od njih su spremni svoju radost, ljepotu i bogatstvo dara vjere svjedočiti i podijeliti sa svojim roditeljima, prijateljima te biti ohrabrenje svima koji su na istom putu traženja.

4. Dragi vjernici, želio bih vam predstaviti snažan događaj koji je pun ljudske simbolike i kršćanske poruke, koji je u sebi na svoj način smisao današnjega slavlja. Događaj zavrjeđuje i spomen na mjesto, vrijeme i okolnosti. Bilo je to 21. kolovoza poslijepodne. Dan je bio sparan, vruć, teško se disalo. Skoro iz vedra neba prosuo se svježi oblak kiše. Zatečeni, pred iznenadnom olujom, ljudi su se strčali i sklonili u špilju kod Majke Marije. Dok su se cijedile zadnje kapi kiše, otvorio sam prozor da unutar uđe svježina i ugledao prizor: Pred Meštrovićevim kipom Srca Isusova, eno ga gore, mlada majka, držeći svoga sina od pet/šest godina za ruku, u dubokoj sabranosti stajala je pred Srcem Isusovim. Dijete se otrglo majci iz ruke, a majka i dalje ostade u dubokoj sabranosti. Nakon nekog vremena majka je otišla do sina, nešto mu šapnula, dovela ga do Srca Isusova, stavila ga na svoje koljeno, grlila ga, podižući pogled prema božanskom Licu i Srcu, i šaputala nešto svome djetetu. Dijete se smirilo u majčinu krilu i sve se više privijalo uz njezine grudi. Majka ga je radosno gladila rukom po kosi, ljubila u čelo, povezujući uvijek pogledom svoga sina sa Sinom Marijinim. U snažnom i nježnom zagrljaju, poljupci su postali sve učestaliji. Dječak je bio vrlo smiren. Prizor je doista bio poput iskustva psalmista koji predan u ruke Božje reče: „Ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni.“ (Ps 131, 2). U jednom trenutku sin raširi svoje ruke, zagrli majku i poljubi je. Trajalo je to nekoliko minuta ali mi se čini da su u Marijinu svetištu, one koju u litanijama nazivamo Vrata nebeska, dodirnuli vječnost. Ohrabrena ljubavlju božanskoga Srca, Majka se pobožno naklonila, prihvatila Sina za ruku i uputila se niz stepenice. Dječak je radosno i ponosno poskakivao držeći se majke.

5. Ovaj nijemi film bez riječi snažan je i jasan. Da vam je samo bilo vidjeti radost i prepuštenost maloga u naručju na grudima svoje majke! Vjerujem da je u zagrljaju svojim licem osjetio ne samo ljubav, nego radosne otkucaje majčina srca, koje mu je prevađalo božansku ljubav Srca Isusova. U tom trenutku rekoh: „Hvala ti, Bože, za ovaj čudesan događaj!“ Skoro mi je došla ideja da potrčim za njima, da ih sustignem, nešto upitam, da čujem njihovo iskustvo, za koje su mislili da to nitko nije primijetio osim Majke Marije i Njenoga Sina. A evo, danas svi to čujemo, gledamo i prepoznajemo kao snažnu poruku koje smo na svoj način i mi sudionici. Dijelimo isto iskustvo susreta s Majkom Marijom i po njoj susreta s njezinim Sinom. Spontano sam se pomolio za sve vas, za vaše obitelji, za sve one koji će na Malu Gospu sa svojim nevoljama i radostima doći k Majci Mariji za njezin rođendan. Mala Gospa nas večeras radosno prima, nas i naše čestitke, molitve i zahvale. Tko nas može bolje razumjeti, gdje možemo biti tako sigurni, zaštićeni, biti doma kao uz Majku Mariju?

6. Ona mlada majka pogledom je povezivala svoje čedo i ljubav Srca Isusova. Večeras i nas Majka Marija na svoj rođendan hrabri i upućuje stepenicama do Njega, svoga Sina, Srca Ljubavi Božje. Zar nije ovaj prizor mlade majke i njenog djeteta, koja od Gospe ide do Srca Isusova, jedna snažna poruka svim roditeljima i odgojiteljima na početku nove odgojne i obrazovne godine? Priznat ćemo da su naša srca često prazna, izranjena, zatvorena, površna. Potrebni smo preobraženja, svježine, ohrabrenja. Svaki dan je dug, a godina je prezahtjevna i za djecu, roditelje, prosvjetne djelatnike. Zato je potrebno na početku nove školske godine podići svoj pogled prema Srcu koje je izvor, temelj i punina roditeljske i svake iskrene ljubavi. I božansko Srce kao i Srce Marijino je ranjavano i probodeno. Zato je izvor snage i svjetla svima nama u našim poteškoćama, ranama i križevima, jer samo ranjena ljubav je vjerodostojna ljubav. Križ je znak autentične ljubavi. Ljubav bez križa nije uvjerljiva. Ljubav bez žrtve je sebeljublje. Ljubav Srca Isusova i Marijina osposobljava roditelje, prve odgojitelje, da one geste ljubavi, glađenja po kosi i cjelivanja, znaju trajno riječju i životom prilagođivati dobi i rastu svoje djece. Dok je mlada majka gladila svojom rukom kosu svoga djeteta i cjelivala ga, vjerujem da je s ljubavlju i pažnjom to promatrala Mala Gospa. U tom trenutku se sjećala odgoja, pažnje i ljubavi, gesta svojih roditelja Joakima i Ane. Radovala se toj majci i sinu jer je i sama kao majka često puta pogladila i poljubila Maloga Isusa. A Isus, promatrajući te geste, zar se nije zahvalno prisjetio ljubavi i odgoja svoje Majke Marije?

7. „Gdje ti je blago, ondje ti je srce.“ (Lk 12, 34), podsjeća nas Isus. Dragi roditelji, oče i majko, blago ne mogu biti stvari: karijera, uspjeh, profit. Vaše blago jesu vaša djeca. Ona su s vama blago našega i naroda i društva. Roditelji su  najbolji odgojitelji svoje djece, osobito kad su u pitanju moralne i duhovne vrijednosti. Država ne može i ne smije protiv volje roditelja nametati odgoj. Država treba poštivati demokratska načela, a ne postavljati se totalitarno namećući ideološki odgoj. To bi bio povratak prošlosti za koju smo mislili da se ne će više ponavljati. Odgoj u našim školama treba biti produžena ruka roditeljske ljubavi, a ne šaka totalitarne ideologije. U tako važni mozaik odgoja i obrazovanja prije svih uključeni ste vi, dragi roditelji, kao i prosvjetni djelatnici, katehete, vjeroučitelji, ravnatelji. Glas svih vas i vaš primjer zahtijeva usklađenost i harmoničnost poput tolikih zborova naše Nadbiskupije koji večeras u Vepricu u Godini vjere skladno pjevaju istu melodiju. I svi mi s njima. Ne znam je li onaj mali bio za vrtić ili prvi razred škole, ali svakako po susretu s Majkom Marijom i ljubavlju njenog Sina, za njega i njegove roditelje doista će ovo biti blagoslovljen početak nove školske i vjeronaučne godine. Takav blagoslovljen početak želimo svoj djeci i roditeljima, ravnateljima i prosvjetnim djelatnicima u domovini Hrvatskoj.

8. Majko Marijo, svatko od nas je dio složenog mozaika nevolja i potreba, molitve i zahvale, radosti i nade. U tom mozaiku prisutna je i nova školska i vjeronaučna godina. Blagoslovi, Majko, naš novi početak, pomozi roditeljima i svim odgojiteljima u odgovornom poslanju te prati i usmjeruj sve naše mlade na putu njihove ljudske i kršćanske zrelosti. Pomozi im otkriti blago i ljepotu vjere. Mala Gospe, daj da naši domovi i obitelji, uza sve poteškoće, s tobom i tvojim Sinom budu svetišta života, djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade.

Majko Gospodinova i naša majko, k tebi dolazimo svi,
svak ti iznosi srce puno ljubavi.
Primi, Majko, uz svoj rođendan dar naše ljubavi!
To je sve što tebi danas mogu dati, tvojom ljubavlju ohrabrena tvoja djeca! Amen.