Splitsko-makarski nadbiskupi
1. Draga braćo i sestre, život je dar kojega nam Bog daruje i u kojemu nam očituje svoju ljubav i prisutnost. Zato svako slavlje rođendana, svoga i dragih nam osoba, povezuje nas s Njime – darovateljem i izvorom našega i svakoga života. Ta povezanost se očituje u slavlju majčina rođendana gdje se u domu oko majke, u radosti zajedništva okupljaju njezina djeca. Kao i svake godine tako i večeras dolazimo našoj Majci Mariji ovdje u Vepric – naše Lurdsko marijansko svetište, kako bismo osobno čestitali i zajedno slavili rođendan Majke Sina Božjega i naše Majke. Svatko od nas je jedan cvijet u velikom buketu različitih cvjetova hodočasničkog mnoštva koje večeras ispunja ovu lijepu vazu – duhovnu oazu – našega svetišta.
2. Kao što svaka majka živi za svoju djecu, i nas s ljubavlju prati Majka Marija, dijeleći s nama naše radosti i poteškoće. Poznati su joj naši umorni koraci, nemiri, razočaranja i nadanja. Sve joj to želimo osobno reći u našim zahvalnim molitvama i iskrenim prošnjama. Ovo ne narušava slavljeničko ozračje, jer majka ne gleda sebe već živi za svoju djecu. A njezina smo djeca. Sin Božji, koji iz ljubavi prema nama čovjekom posta, svojim utjelovljenjem prihvatio je svakoga čovjeka za brata i sestru i time je proširio Marijino majčinstvo na sve ljude. Krist Gospodin u uzvišenom gestu sebedarja na križu osobno nas je povjerio svojoj i našoj Majci, koja nas je s ljubavlju prihvatila za svoje sinove i kćeri.
3. Ovogodišnja proslava rođendana Blažene Djevice Marije posebna je i još svečanija. Slavimo majčin rođendan u godini izvanrednog jubileja Milosrđa Božjega. Naša duhovna Majka uvodi nas dublje u ozračje ove neizmjerne ljubavi. Čitav njezin život satkan je od milosrđa Božjega. U Mariji i po Mariji očituje se ljubav Boga – Oca prema nama. U providnosti Milosrđa Božjega oslobođena je Istočnoga grijeha; osjenjena Duhom Svetim začela je i rodila Lice milosrđa – Krista Gospodina. Prateći svoga Sina od Betlehema do Kalvarije, od jaslica do križa, njezin Sin, Lice Božjeg milosrđa osvijetlio je i njezino lice i ispunio njezino srce toplinom Božjeg milosrđa. Stoga među prvim molitvama koje su joj njezina djeca uputila iz različitih i teških nevolja, otvarajući Majci svoje srce i dušu, jest molitva Zdravo Kraljice – Majko milosrđa. Vjerujem da smo ju mnogi već osobno pozdravili i čestitali joj rođendan otvarajući Majci svoju dušu i srce upravo tim pozdravom. I svakodnevno se spominjemo Majke Marije kada pozdravljamo jedni druge sveprisutnijim kršćanskim pozdravom: Hvaljen Isus i Marija!
4. Majka milosrđa nam je život i ufanje naše; Majci vapijemo na svom hodošašću kroz ovu suznu dolinu. Majku molimo da svrne svoje milostive oči na nas, na članove naše obitelji, bolesne i grješne, domovinu i svijet. Majka milosrđa je i Majka dobrog savjeta. Ona svojim uhom i srcem sluša naše riječi i uvijek ima za nas svoju majčinsku riječ jer je u svome krilu nosila utjelovljenu Riječ i u svome srcu pohranjivala sve Božje riječi. Zato je važno za život nas djece poslušati riječi i savjete Majke Marije. Iz osobnog iskustva djeteta znamo da ponekada nismo spremni poslušati majku naročito kad mislimo da smo dovoljno odrasli i samodostatni. Ali za normalno odrastanje i za uspješan i sretan život nužno je čuti riječi i poslušati savjete svoje majke. Za svakoga su posebni i osobni. I najbolji za njega, jer nas majka poznaje u dušu! A kakve i koje savjete nam upućuje nebeska Majka? Njezini se savjeti mogu svesti na riječi upućene onima u Kani Galilejskoj gdje je Majčino oko vidjelo da, „vina nemaju“ (Iv 2, 3), a srce osjetilo svoju djecu u potrebi. „Što god vam rekne, učinite.“ (Iv, 2,5) Majka Marija, svojim savjetima i životom, sve nas upućuje na Lice Božjeg milosrđa - svoga Sina Isusa Krista. To se događa i ovdje u ovom prostoru njezina svetišta, u ovoj divnoj katedrali pod otvorenom nebeskom kupolom. Ovdje se svakodnevno susreću životni uzdisaji kao i sva složenost naših ljudskih odnosa suzne doline s milostivim pogledom Majčina srca koje nas otvara i vodi svome Sinu.
5. Svake godine poslije Velike Gospe, na kratko navratim u naše svetište u Vepric. Redovito Majci navraćaju grupe hodočasnika, obitelji i pojedinci s područja naše nadbiskupije, domovine, Europe i svijeta. Svatko nosi sa sobom sebe, svoje radosti i teškoće, svu svoju povijest i neizvjesnost pred budućnošću. Između tolikih hodočasnika i posjetitelja primijetio sam jednu osobu gdje sjeda na gornju stepenicu pokraj kipa srca Isusova i zapali, a zatim zatraži utjehu u bijelom prahu. Njezine nervozne geste odražavale su nemir duše. Tko joj je ukrao svjetlo s lica i što je nemilosrdno ranilo njezino srce ne znam, ali svakako je ovdje, pokraj srca Isusova, na dobrom putu da potraži pravi lijek i nađe put izlaska iz svoje tame. Sjedeći u sjeni kipa, nadamo se da će otkriti i prostranstva njegova srca, otkucaje njegove topline i ljubavi. On, Lice Božjeg milosrđa došao je potražiti izgubljene i oživjeti mrtve. Za tu svoju misiju u godini milosrđa želi prije svega osvijetliti lica nas svojih vjernika. Dok slavimo večeras rođendan Majke Marije, Majke Milosrđa, ne smijemo zaboraviti našu izgubljenu braću i sestre. Možda je dovoljan samo jedan trenutak u kojem ćemo čuti njihovu bol, reći jednu riječ ohrabrenja da se u njihovoj zatvorenosti otvori barem mali prostor za svjetlo Milosrđa Božjeg. Znajmo, ove osobe nisu daleko od nas. Prisutne su u našem okruženju, a ponekada i u samoj obitelji. Ne zaboravimo da nas u svim tim susretima iščekuje Sin Božji, jer kako on sam reče „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25, 40) U tom duhu ponovno nas Majka Marija upućuje na svoga Sina onim riječima: „Što god vam rekne, učinite.“(Iv 2, 5) I samo tako moći ćemo razumjeti, sadržajno i iskustveno, što je Milosrđe Božje.
6. Braćo i sestre nitko nije bez problema, osobnih, bračnih, obiteljskih, jer kako reče pjesnik, „pukotinâ ima svaki život“. Dar života nosimo u glinenim i krhkim posudama. Potrebno je prihvatiti i nositi se s poteškoćama, svojim i bližnjih. Ne predajmo se beznađu. Pođimo dalje! Hodimo s povjerenjem i ustrajno! Jedna druga osoba, uspinjući se od špilje, stade ispred kipa srca Isusova. Nakon kratke sabranosti pred kipom, uspe se na povišeno postolje zagrli ga i dugo osta tako u zagrljaju. Dirljivo je bilo vidjeti kako je prigrlila Isusa prislonivši svoje lice uz Lice Božjega milosrđa , a svoje srce priljubila uz srce Isusovo. Na kraju poljubi njegovo srce koje on drži u svojoj ruci. Koje li hrabrosti i radosti?! Radosti, koja izvire iz lica i srca milosrdne ljubavi. Hrabrosti i utjehe za sve životne izazove i poteškoće. Onaj tko nađe svoje životno uporište u Božjoj ljubavi ne može nikada biti poražen. Štoviše, tko je iskustveno doživio Božje milosrđe znat će ga darivati i drugima.
7. Poštovani oče i majko, draga djeco, vaša obitelj je predvorje, štoviše prostor i škola milosrđa. Na početku smo nove školske i vjeronaučne godine. Za taj početak, na kraju, želio bih oslikati još jedan svježi događaj iz Veprica. Majka i kćerkica, od Gospine špilje dođoše do kipa srca Isusova. Kao i uvijek, Majka Marija upućuje i vodi prema svome Sinu. Mama vodi djevojčicu za ruku i zaustavljaju se pred kipom u sabranosti. U jednom trenutku mama oslobodi svoju desnu ruku i stavi je na grudi, na svoje srce, s pogledom na srce Lica milosrđa Božjega. Koji divan gest majčine ljubavi?! Ova dva srca, ovi pogledi dviju milosrdnih ljubavi, najbolje se razumiju. Kćerka, koja bi mogla biti prvašić, promatrala je mamu s rukom na srcu. Uputili su se naprijed. No, mala se vrati ispred kipa, okrenu se majci, stavi svoju ruku na srce, kao što je to prije učinila njezina mama pozivajući ju da je uslika uz kip srca Isusova. Ovaj čudesni prizor ostavio sam za kraj, kao ključ početka nove školske i vjeronaučne godine, u godini izvanrednog jubileja milosrđa Božjega. Dragi roditelji, vi ste prvi i nezamjenjivi učitelji i odgojitelji svoje djece. Ono što vi govorite, kako se ponašate i koje vrednote slijedite bit će put i vaše djece. Isti model vrijedi i za vas poštovani učitelji i profesori.
8. Braćo i sestre, na početku ove školske i vjeronaučne godine su i izbori. U velikom broju slučajeva birališta su u razredima, u prostorima škola. Nisu li izbori škola za nas punoljetne, odrasle osobe? Školu treba pohađati. Isto tako potrebno je izaći na izbore. U školi, kao i na izborima može se pasti ili položiti. Tko živi po svojoj savjesti, usklađenoj evanđeoskim i univerzalnim vrednotama, nikada ne gubi. O vašem izlasku i glasovanju ovisi budući odgoj i vrijednosni sustav vaše djece. Stoga „za vjernike, izaći na izbore i osobno preuzeti odgovornost za nosive vrijednosti, općedruštveni boljitak i daljnji razvoj demokracije u Hrvatskom društvu, nije samo građanska dužnost nego i izričaj kršćanske odgovornosti i istinskog domoljublja.“ (Poruka HBK 2016.) Vjerujem da će vaš kratki dolazak u školu, na izbore, možda čak u razred vašega djeteta, biti uspješno položen ispit za vas i vašu djecu. Neka nam u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini, kao i u našem izlasku na izbore, pomogne naša Majka Marija, Majka milosrđa i Majka dobrog savjeta.
9. Majko Marijo, koja si rodila Lice Božjeg Milosrđa, daj da njegovo lice osvijetli lica i srca nas tvoje djece, lice naše Crkve i hrvatskog društva. Majko naša, želimo te za tvoj rođendan još jednom zajedno pozdraviti i čestitati zahvalnim riječima, koje neka budu, poput velikog buketa cvijeća, naš dar i poklon tebi: Zdravo kraljice, Majko milosrđa – moli za nas! Amen!!
