Splitsko-makarski nadbiskupi

Poštovana braćo i sestre kršćani i svi ljudi dobre volje,

Nema događaja i blagdana koji nam je tako blizak i drag kao Božić. Zašto? Zato što se u njemu ispunila proročka riječ o Emanuelu, Bogu s nama: "Dijete nam se rodilo i Sin nam je darovan", kako je već u Starom zavjetu najavio prorok (Iz 9,5). Lijepo je to izrazio i pisac poslanice Hebrejima kad je rekao: «Bog nekoć više puta i na više načina govoraše ocima po prorocima; konačno nam u ove dane progovori po Sinu» (Heb 1,1-2).

Betlehemsko dijete veliko je otajstvo, ali i konkretna stvarnost, trajno svjedočanstvo Božje ljubavi, "Božje dobrostivosti i čovjekoljublja" (Tit 3, 4). Isus Krist, druga osoba Presvetog Trojstva, vječna Riječ Božja, postaje čovjek da zajedno s nama živi našu zemaljsku zbilju i sudbinu. On je uzeo ljudsku narav te nam se utjelovljenjem i rođenjem tako približio da je postao našim suputnikom, prijateljem i bratom. S pravom stoga zaključuju, svjedoci Božića, kršćanski sveci: Bog je u Betlehemskom djetetu postao čovjekom da bi čovjek mogao postati njegovim djetetom i baštinikom Neba.

Koliko je, u tom svjetlu, Božić vjerski sadržajan i obiteljski drag, toliko je duhovno i društveno doživljajan. Budi duboke uspomene i otvara nove perspektive. Otajstvo je Božića utjelovljenje istinske ljubavi i mira te, zbog toga, toliko blizak i znakovit da je poprimio i opću civilizacijsku ulogu. Tradicionalni je blagdan prijateljskih susreta i čestitanja, događaj koji nas otvara Bogu i čovjeku, u poštivanju tuđe osobnosti i vlastitog dostojanstva.
Vanjski su mu znaci jaslice, božićno drvce i vedra pjesma, okićeni izlozi i trgovi, stanovi i crkve, polnoćka i zajednička božićanja, a nutarnji osobno obraćenje i vlastito pomirenje, u istini i pravdi, s Bogom i svojim bližnjim. Izraziti je znak kršćanske svijesti i kulture, našeg duhovnog identiteta koji se stoljećima razvijao i rastao u ozračju anđeoske pjesme na prvoj, betlehemskoj polnoćki: «Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje:» (Lk 2,14). Božić je, doista, blagdan ne samo vjernika nego na svoj način i svih ljudi dobre volje.

U tom su ozračju o Božiću izrečene najljepše riječi, ispjevane radosne pjesme, uglazbljene veličanstvene skladbe, naslikane divne slike, izgovorene miroljubive poruke i ispisane uzvišene povelje. Sve to upućuje da Božić nije običan blagdan. iskustveno to znamo i iskreno mu se radujemo. Naravno, sve je to lijepo i dobro. No nije najvažnije. Najvažnije je ono što ovih dana u srcu doživimo i praktično u životu slijedimo. U skladu s tim, ne smijemo dopustiti da nam površna vanjština i izvanjska slavlja zasjene temeljna duhovna obzorja - stvarni smisao i značenje Betlehemskog Djeteta.

Nema dvojbe, lijepi su naši božićni običaji, osvjetljenja, pjesme i čestitke. Ne ćemo ih se odricati, ali moramo posegnuti za dubljim smislom njihovih sadržaja. Naime, Božić, kao blagdan Kristova rođenja te simbol božanske istine, ljubavi i mira ima središnju ulogu kako u povijesnom tako i u našem svakodnevnom životu. Osobnom, obiteljskom i društvenom. Osobna nam je stvarnost sigurno najvažnija. Međutim, promatramo li stvari konkretno, vidjet ćemo da se sve spomenute razine između sebe višestruko povezuju.

Istini za volju, teško je govoriti o izgrađenoj osobi i njezinoj čestitosti bez jasne potpore u obitelji i društvu, kao što je jednako tako uzaludno pomišljati da će nam obitelji i društvo biti izgrađeni i moralni ako mi kao pojedinci to nismo. U toj su nam stvarnosti i povezanosti osobna, obiteljska i društvena svijest i praksa, etička izgrađenost i moralna odgovornost itekako važne, na svim razinama.

To su središnje poruke i pouke, dar Božjeg dolaska i Kristova evanđelja. Ne smijemo zaboraviti da je otajstvo betlehemske štalice čudesan početak istinskog bogoljublja i čovjekoljublja, čudesan događaj na društvenoj periferiji koji postade središte povijesti. Riječ je, dakako, o životnoj plemenitosti i pravednosti, o istinskom poštenju koje povezuje čovjeka s Bogom i Boga s čovjekom, u kojemu se nalazi siguran ključ za mnoge naše nemire i probleme - osobne i obiteljske, društvene i svjetske.

Naime, Betlehemsko nam Dijete dolazi svima zajedno, i svakomu posebno. Svojom nas prisutnošću potiče na važnost i značenje naše uloge na duhovnom i materijalnom području, pri čemu su humanost i odgovornost, odnosno naša vjera i moral veoma važni. To više što je čovjek po naravi moralno, etičko biće. Moralnost nas - svjesni smo toga - ljudski i kršćanski povezuje i izgrađuje, dok nas nemoralnost, kriminal i nasilje dehumaniziraju i ruše.

Betlehemsko nas Dijete izravno na to upozorava. Zbog toga ćemo i mi dodati da nije dobro, bolje rečeno, da nije dovoljno zapažati tuđu nemoralnost i lakomislenost u svom okolišu, a zaboravljati da počesto i sami slijedimo taj put.

Višestruki su problemi koje nova vremena stavljaju pred nas, pred našu mladež i mladu državu, pred kršćanski brak i naše obitelji. Koliko zbog velikih povijesnih promjena i opasnih komercijalnih ponuda, toliko zbog čestog zanemarivanja temeljnih duhovnih i društvenih istina i vrlina.

Uvažavajući, stoga, razvojne tijekove nove civilizacije, ne možemo ostati nijemi pred brojnim naličjima pojedinih suvremenih scena i izazova, koji nam se nude i nameću. Svi smo, nažalost, svjesni da sumnjive priredbe i zavodljive zabave nesmetano bujaju, štoviše, da sebični interesi i provokativne senzacije u mnogim medijima dominiraju. Biti «moderan i senzacionalan», «imati i silnički se ponašati» u školi, na ulici, stadionu, pa čak i u obitelji, na mahove postaje nametljiva moda. Naravno, sve to ozbiljno pogađa nas i naš narod, brak i obitelji, Crkvu i Državu.
Braćo i sestre, Božićna nas pedagogija ljubavi upućuje da prema tomu danas moramo biti dosljedno kritični. Jer, ako želimo moralno društvo i sretnu obitelj, odgovorna čovjeka i uspješan odgoj, za odgovornu slobodu, trebamo jasno razlikovati dobro od zla. Na svim razinama, privatnoj i javnoj. Koliko na osobnoj, toliko i na obiteljskoj. Dakako, u Crkvi i u društvu. Ali, biti slobodan znači moći izabrati između dobra i zla a ne moći odlučivati što je dobro a što zlo. Nažalost, ovo drugo danas se više nameće kao nešto posve normalno. Različiti moćnici zanemaruju Boga i njegov zakon, s neskrivenom željom da samo oni odlučuju o svim područjima ljudskog života.

Mnogi pokazatelji upozoravaju da se s modernim standardima javljaju velike duhovne i društvene kušnje i poteškoće. Ni mi od toga nismo pošteđeni. Dapače, svjedoci smo u ovim vremenima, bez ikakva kriterija i pravih vrednota, sve izazovnijeg individualizma i hedonizma iz kojih se rađaju sebične težnje i različite pronevjere, razvratnost i droga, nasilje i kriminal.

Nećemo pri tomu spominjati sva zla koja nas, unatoč velikim nadanjima, uporno opsjedaju i prate na osobnim, obiteljskim i društvenim razinama; samo ćemo ponovno naglasiti činjenicu da je Božić u vjerskom i civilizacijskom smislu izraz Božje ljubavi i čvrsto uporište svih naših plemenitih težnja i nastojanja, osobnih i zajedničkih dužnosti i prava, duhovne svijesti i materijalnih uspjeha, socijalne pravde i općeg dobra, moralnog reda i ljudskog dostojanstva. Božić je izvor naše nade, temelj novog čovjeka i ostvarenje naše povijesti: Pojavila se, doista, milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, išćekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i spasitelja našega Isusa Krista (Tit 2, 11-13).

Braćo i sestre, novorođeno Betlehemsko dijete je dar i ostvarenje novoga čovjeka, novih odnosa s Bogom i bližnjima. Snaga ovoga dara osvjetljava naše obiteljsko i društveno zajedništvo. Neka svjetlo i toplina Božića, Boga koji nam posta brat i bližnji bude radost za sve ljude i nadahnuće za svako ljudsko srce. Neka Božje rođenje nađe dom u nama da mu naše srce bude otvoreno i prohodno do bližnjega, na adresi gdje Betlehemsko dijete danas boravi među nama.

U duhu betlehemskog otajstva, koje je spasenjem obasjalo čovjeka i svijet, svima do kojih dolazi slika i ovaj glas, svima vama i vašim dragima, od srca čestitam sretan Božić i želim blagoslovljenu Novu 2010. godinu.

Vaš brat i nadbiskup Marin