U splitskoj prvostolnici sv. Dujma 3. lipnja svečano misno slavlje svetkovine Tijelova predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s više svećenika predvođenih prepozitom Metropolitanskog kaptola mons. Dragom Šimundžom i katedralnim župnikom don Tomislavom Ćubelićem. Slavlje su uveličali mješoviti katedralni zbor i zbor bogoslova pod ravnanjem mo. Šime Marovića. Na početku misnoga slavlja nadbiskup je istaknuo kako je blagdan Tijelova, svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, svetkovina sakramenta euharistije u kojoj nam se na neopisiv način daruje Božja ljubav i milosrđe. Želimo danas ovom našem bogatstvu izraziti čast ne samo u liturgiji nego i u svakodnevici, istaknuo je nadbiskup. Tijelovo se slavi od 13. stoljeća, a uveo ga je papa Urban IV. Pomični je blagdan i slavi se u četvrtak poslije Presvetog Trojstva. Ovaj događaj povezuje nas s Velikim četvrtkom i Posljednjom večerom kada nam se Gospodin ostavlja u otajstvu ljubavi i zajedništva. On je trajna memorija, spomen-čin, prisutnost i suvremenik svakoga naraštaja, pa i nas danas.  Iz ljubavi prema čovjeku to učini kako bi ispunio njegove životne potrebe, osobito potrebu za smislom. Osvrćući se na čovjekovu svakodnevicu rekao je: pogledamo li oko sebe, vidjet ćemo porušene odnose, one koji nemaju kruha i one koji nemaju posla, one kojima je dostojanstvo ugroženo i one koji nemaju nade... i zato moramo moliti Gospodina da im budemo snaga i pomoć. U svjetlu evanđeoskoga telsta koji govori o tomu kako je Isus nahranio brojne, nadbiskup je naglasio kako je i naše poslanje gladnima donositi kruh svagdanji ali i kruh Riječi. U surječju Pavlovih riječi: "Ja vam predajem ono što primih", mons. Barišić je potaknuo vjernike da ne zadržavaju za sebe to što su primili nego da predaju drugima jer "siromah je onaj koji drži samo za sebe, a bogat je onaj koji dijeli".

Govoreći o euharistiji, kazao je da nema ništa uzvišenije od toga otajstva niti dragocjenije od te gozbe. Ona nas čisti od grijeha, stvara nove odnose, prosvjetljava put te daje duši duhovne darove. Mi različiti, u različitim zvanjima, poslanjima i s različitim karizmama, jedno smo tijelo jer primamo jedan kruh. Gospodin želi naše korake uputiti prema bližnjima. To Tijelovo i tijelovske procesije žele poručiti, to svaka misa želi učiniti. Pozvani smo biti vjerodostojni nositelji Isusove prisutnosti u svijetu. Stoga, recimo mu večeras: Gospodine, neka tvoja ljubav ozdravi naša srca od sebičnosti kako bi bili spremni u ovoj tami društva pomoći onima potrebnima, zaključio je nadbiskup svoju propovijed. Misno je slavlje završilo procesijom s Presvetim oltarskim sakramentom po peripteru s kojega je nadbiskup uputio blagoslov "narodu i gradu".