Blagoslovom vode i škropljenjem vjernika počelo je misno slavlje na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova, 4. travnja, u splitskoj prvostolnici svetoga Dujma, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uz koncelebraciju kanonika Prvostolnog kaptola, a u proslavi najvećega kršćanskog blagdana sudjelovao je i splitski gradonačelnik Željko Kerum te dogradonačelnik Jure Šundov. "Pozdravljam danas, sve vas, poštovana braćo i sestre, žene i muškarci, djeco i mladi, odrasli i stariji i ljudi dobre volje koji se ovog prvog dana u tjednu pridružujete istom putu žena i učenika u Jeruzalemu. I nas danas itekako zanima ovaj događaj praznog i otvorenog groba Isusa iz Nazareta. Jer svi mi koji smo ušli, prohodali i trčimo ovaj život, uza svu ušutkanost i pokušaj zaborava, ipak u sebi nosimo i ne možemo zaobići bitna i trajna pitanja smisla i sreće, života i smrti. Dovoljno smo svjesni da bi naš život, koliko god bio uspješan, na kraju mogao imati naslov jednoga suvremenog romana 'Nesreća uspjeha', ako se naš zemaljski dramatični hod zatvara smrću, grobom i prošlošću. No, iako je preširok i predubok jaz smrti, u dubini svoga bića, s nostalgijom osjećamo, da je nebeska budućnost naša stvarna domovina", započeo je svoju uskrsnu homiliju nadbiskup Barišić.

Došavši na grob, učenici vidješe kako im žene rekoše: grob otvoren i prazan. Za učenika Ivana, kojega je Isus ljubio, a koji prvi i brže stiže na grob, evanđelje govori: "Vidje i povjerova!" U tom je svjetlu nadbiskup ukazao na nerazdvojnu povezanost vjere i ljubavi. "Vjera ima noge, a ljubav krila. Vjera hodi, a ljubav leti. Vjera ima svoj hod, nužno uključuje razum, kritički propituje, razmišlja, gleda, uspoređuje, traga, otvara se novim horizontima. Ljubav leti, ima krila, ide dalje i prije dolazi do cilja i ostvaruje susret. Dakako, i jedna i druga, zajedno na istom putu međusobno se potpomažu. Vjera i ljubav skupa s nadom božanske su kreposti i kao takve imaju svoj izvor u Bogu. Božji su dar! Otvaraju nas Bogu i uvode nas u milosno prosvjetljenje. Bez vjere čovjek je nijem, bez ljubavi gluh, bez nade slijep." U svojoj je propovijedi nadbiskup nadalje upozorio da slavlje Uskrsa "nije samo sjećanje na prošlost događaja Kristova uskrsnuća niti tek budućnost našeg uskrsnuća, već dinamična snaga u našem životu i stvarnosti. Zato slaviti Gospodinovo uskrsnuće znači vidjeti stvarnost i biti u njoj na nov način; znači vjerovati i biti na strani dobra i pravde, istine i ljubavi; živjeti i promovirati mir i pomirenje; oslobađati sebe i druge od sebičnosti i mržnje; znači braniti život i svjedočiti smisao života; znači dizati i uklanjati grobnu ploču sa srca i stanja u kojima se nalaze toliki među nama. Uskrsli Krist daje nam snagu i nadu da svi oblici smrti od prezira do nepravde, od mržnje do nasilja, od pronevjere do kriminala, od relativizma do hedonizma, od idola do ovisnosti, mogu biti pobijeđeni".

Uskrsli, novi čovjek - nastavio je nadbiskup - "ne povlači se pred poteškoćama, nije obeshrabren neuspjehom, sposoban je ponovo pokrenuti zaustavljene pogone i proizvodnju, upaliti ugašene peći, otključati lokote s naših zatvorenih radnih mjesta. Jer novi čovjek, uza sve kušnje, vidi osobu ispred profita i stavlja opće dobro iznad sebičnih interesa. To je naš prijevod onog 'vidje i povjerova'". Također je podsjetio i na ovogodišnju proslavu Uskrsa, koja je zajednička svim kršćanima: Katolicima, Pravoslavcima, Anglikancima, Protestantima te na vremenski blisku i židovsku Pashu poželjevši da to zajedničko (kao što je i pashalna riječ "Aleluja" - "Slavimo Gospoda") bude poticaj za stvaranje novoga čovjeka, života, društva i svijeta. "Uskrs nije ideja, nauka, vijest, već Osoba. Zato uskrsnu radost ne želim izreći samo našim uobičajenim čestitanjem 'Sretan Uskrs!', to je nekako apstraktno kao da kažemo: "Sretna Nova godina", nego želim čestitati radosnim evanđeoskim usklikom istočnih kršćana: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja!", zaključio je nadbiskup svoju propovijed te je nakon misnoga slavlja blagoslovio jelo čestitavši Uskrs svim vjernicima.