Više od deset tisuća vjernika pristiglih iz Imotske krajine te brojnih hodočasnika pridošlih iz gotovo cijele Dalmatinske zagore, Makarskog primorja i susjedne Hercegovine i ove je godine na Cvjetnu nedjelju, 28. ožujka, ispunilo ulice drevne Imote, nazočeći jedinstvenom scenskom uprizorenju najpotresnijih trenutaka Kristove Muke. Scenski prikaz koji su 11. put organizirali imotski franjevci na čelu s gvardijanom fra Zoranom Kutlešom započeo je u jutarnjim satima uoči središnje mise kada je Isus kojega je i ovom prigodom glumio jedini profesionalac među glumcima, Tomislav Martić, dojahao na magarcu, a na ulazu u "hrvatski Jeruzalem" dočekalo ga je razdragano mnoštvo koje mu je klicalo i mahalo maslinovim grančicama. Zalaskom sunca započela se odigravati i druga scena tog jedinstvenog scenskog uprizorenja, a odvijala se u samostanskom vrtu uređenom zelenilom te mediteranskim raslinjem kada je odigrana scena Kristove posljednje večere i Judine izdaje.

Nakon toga vjernički puk je predvođen s nešto više od petsto kostimiranih glumaca-amatera koji su odjeveni u stare odore Kristova doba glumili židovsku djecu, žene, lučonoše, vojnike s limenim kacigama i oštrim kopljima, židovski puk i Velike svećenike, vodeći Isusa krenuo imotskim skalinama koji su bili obasjani tek svjetlom bakljonoša do središnje gradske fontane gdje je Krist sproveden pred Pilata i konačno osuđen na zahtjev razjarene mase. Sam proces suđenja praćen je i zvukom truba koje su i ovu godinu svirali trubači iz Gradske glazbe Imotski. Nakon toga mračnim i kamenitim gradskim ulicama Krist je započeo put prema Golgoti penjući se uz strme imotske skaline. Na središnjem imotskom trgu podno znamenitog spomenika Tinu Ujeviću susreo je svoju majku, a potom je i svoje krvavo lice obrisao o Veronikin rubac.

Na imotskoj Golgoti, drevnoj tvrđavi Topana, ponad stare crkvice Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i cijele Krajine, izvršeno je razapinjanje Isusa koji je okružen s dvojicom razbojnika i preminuo što je bilo popraćeno veličanstvenim zvučnim i svjetlosnim efektima. Na kraju uz potresnu sliku Judina samoubojstva, na zidinama drevne tvrđave pojavio se uskrsli Krist, pokazavši svim nazočnim kako život pobjeđuje smrt te dobro da uvijek nadvlada zlo. Cijela izvedba bila je praćena poznatim dalmatinskim pučkim napjevima koje su izvodili pjevači iz Mješovitog pjevačkog zbora župe Imotski. Prije uprizorenja Muke u samostanskom dvorištu svim nazočnim vjernicima obratio se gvardijan, župnik i dekan Imotskog dekanata fra Zoran Kutleša zahvalivši posebno glavnim podupirateljima ovog svečanog scenskog uprizorenja provincijalu dr. fra Željku Toliću i gradonačelniku Imotskog Anti Đuzelu, te svim glumcima koji se cijelu godinu pripremaju za taj svečani dan. Na poseban način gvardijan Kutleša zahvalio je i fra Anti Babiću koji je još kao župnik u Imotskom 1998. godine postao glavni začetnik imotske Pasije, a koji je svake godine u svojstvu redatelja nazočan na svakoj izvedbi. Ovom prigodom imotsku Muku snimala je i Hrvatska televizija koja će ovogodišnju izvedbu prikazati u večernjim satima na Veliki petak 2. travnja.