U nedjelju, 17. siječnja ove godine proslavljen je blagdan sv. Ante opata (pustinjaka) u župi Primorski Dolac. Procesiju i misno slavlje predvodio je fra Marko Duran, gvardijan samostana Gospe od zdravlja iz Splita i župnik fra Josip-Žarko Mandarić, uz pratnju župnog zbora sv. Martina iz Vranjica i glasovirsku pratnju sestre Ksenije Vidović,  pod dirigentskom palicom dr. Mirka Mikelića. Procesija je održana oko stare crkve sv. Ante i groblja na brdašcu Glavica, a kip sv. Ante opata nosili su muški članovi KUD-a 'Primorski Dolac'. Misnom slavlju su nazočili brojni štovatelji sv. Ante pustinjaka iz mjesta  i okolnih župa, među kojima je bio i načelnik općine Primorski Dolac Božo Vidić sa suradnicima. Slavlje su uzveličali KUD 'Grebaštica', KUD 'Primorski Dolac' i predstavnici KUD-a 'Andrija Matijaš - Pauk' iz Marine koji su po završetkumisnog slavlja, uz ojkavicu i diple izveli prigodni kulturno - umjetnički program ispred nove crkve. Dalmatinska poslovica kaže: 'Sveti Ante opat, triba poći kopat', jer tada započinju radovi u vinogradima, voćnjacima i maslinicima.

U propovijedi fra Žarko Mandarić se osvrnuo na životopis sveca koji je rođen u bogatoj obitelji, u selu Komas blizu Herakleje,  u gornjem Egiptu oko godine 250. Godine kada je Crkva proživljavala veliko progonstvo za cara Decija. Kad je navršio osamnaest godina, roditelji mu umiru te je, kao najstariji, bio dužan preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučuje se napustiti svjetovno. U toj su ga odluci učvrstile riječi Svetog pisma: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu." (Mt.19,21). U dvadesetoj godini Ante razdijeli sve što je imao siromasima, a sestru povjeri u djevojački dom. Zahvaćen velikom revnošću, pođe u beskraj Libijske pustinje gdje se nastani u jednoj pećini pored koje je bilo malo obradivog zemljišta. Svoj je život posvetio pustinjačkom načinu života. Smatra ga se ocem redovništva. Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke. Svinja koja predočuje demone požude i proždrljivosti često prati sv. Antu opata i znak je njegove pobjede nad grijehom.

Kroz 20 godina pustinjačkog života bio je proganjan veoma teškim napastima koje je nadvladao zahvaljujući Božjoj milosti. Kad je car Maksimilijan počeo progoniti kršćane, Ante napusti pustinju i dođe u  Aleksandriju gdje je bez straha i otvoreno propovijedao kršćanstvo. Posljednje godine života proveo je u borbi za pravovjerje protiv Arijeve krive nauke. Napokon je u miru preminuo godine 356. u dobi od 105 godina.

-Pred nama stoji veliki borac kršćanske vjere koji se uz Božju pomoć odupro  đavolskim napastima. Sv. Ante nas poziva da u današnjem vremenu kršćaninu ne treba bogastvo da ga ispuni, jer čovjeka može ispuniti samo Bog. Kršćaninu ne treba moć i titule da bi se dokazivao pred drugima, nego je pozvan biti ono što jest - čovjek bez maske, licemjerja i dvoličnosti. Današnji nas sv. Ante poziva da se znamo oduprijeti zlu  koje ima na tisuće maski, tj. da uključimo svoje živote na pobjedu dobra nad zlom uz pomoć  Kristovu. Neka nam na tom putu kao svjetionik, nadahnuće i zagovor pred Bogom bude sv. Ante opat - zaključio je fra Žarko te se zahvalio svima koji su uzveličali i pripomogli današnje slavlje.

Možemo napomenuti da se Primorski Dolac nalazi u trogirsko - kaštelanskom zaleđu. Njegova općina ima oko 1000 stanovnika, osnovna škola djeluje sa 120 učenika, a šira društvena zajednica daje pomoć za infrastrukturu i gospodarsku zonu kako bi se stanovništvo zadržalo na ovom prostoru. Zadnjih sedam godina u kontinuitetu načelnik navedene općine je Božo Vidić  te u tom periodu, a za vrijeme službovanja fra Ante Ćavke napravljena je nova crkva i uređeno groblje. Prošle godine osnovan je KUD 'Primorski Dolac' koji nastoji prenijeti običaje i narodnu nošnju na mlade. Kroz mjesto prolazi željeznička pruga te mnogo mještana radi na željeznici. Mjesto se do 1927. godine zvalo Suhi Dolac, dok nisu stigle vodovodne cijevi i voda.