Solinska župa sv. Kaja proslavila je blagdan svoga zaštitnika sv. Kaja u četvrtak 22. travnja. Središnje misno slavlje ispred stare crkvice-kapele Sv. Kaja predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji sa župnikom don Stjepanom Lončarom i još nekoliko svećenika. Svečanost je započela procesijom oko crkve za križem i svečevom slikom u kojoj su sudjelovali i predstavnici društveno-javnih institucija i grada Solina na čelu s gradonačelnikom Blaženkom Bobanom, a brojni pobožni puk uz vodstvo župnoga mješovitog zbora pjevao je pjesmu "Svi slavimo" te molio litanije Srcu Isusovu. U propovijedi nadbiskup je govorio o uskoj povezanosti Salonitanaca i sv. Kaja, koji je rođen u Saloni (Solin kod Splita), a ostavio je dubok trag kroz stoljeća. Kršten je vjerojatno u zrelijim godinama. Tada su svi katekumeni trebali "Vjerovanje" ne samo naučiti nego pohraniti u svoje srce i životom ga obogaćivati da ne bude vjera samo na papiru nego da bude osobna i životom posvjedočena. Sv. Kajo - živio je u vrijeme progona te je izabran za papu 283. godine - naučio je da su za predanje vjere najzaslužniji mučenici, kako je i sam završio svoj život 296. godine. Pitamo se odakle mučenicima, svecima snaga za postojanost, upitao je splitsko-makarski nadbiskup te nastavio: "Isus Krist svojom je žrtvom i ljubavlju do kraja prekinuo začarani krug laži, nasilja, mača, osvete. On jedini nije dao lažna obećanja. Rekao nam je da će i nas progoniti kao što su i njega progonili, ali i da ne strahujemo jer će nam se dati Duh hrabrosti i dobrote a ne straha i zla, Duh praštanja i ljubavi a ne osvete i mržnje. S tim nam je jasno dao do znanja da budućnost ovoga svijeta nije na strani krvnika i zla, nego na strani dobra, žrtve i nevinoga". U tom je svjetlu podsjetio na riječi sv. Pavla da je bolje trpjeti iz pravednosti nego iz krivnje te je pozvao vjernike da odvažno svjedoče svoju vjeru koja im treba biti kompas u životu. "Ne možemo biti vjernici samo od većih blagdana, zapostavljati molitvu, ne ići nedjeljom na misu, odobravati pobačaj i druge kriminalne radnje. Vjera treba biti kompas u našem životu, ona treba prožimati naš razum, naše misli, stavove, vrednote, moralnost i etičnost", poručio je mons. Barišić, pozvavši roditelje budućih krizmanika i prvopričesnika na obiteljsku molitvu i svjedočanstvo vjere. Na kraju je riječ zahvale svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja uputio župnik don Stjepan Lončar, čija župa ima oko 4000 vjernika.

Crkvica svetog Kaja, pape i mučenika nalazi se uz staru Kaštelansku cestu kod tvornice cementa. Današnja je crkvica podi gnuta od lijepo klesanog kamena 1854. godine proširenjem prijašnje kapelice za koju je novčani poklon od 600 forinti dao austrij ski car Franjo 1. prigodom svoga posjeta Dalmaciji 1818. godine. U to se vrijeme na tom mjestu, u pe ćini nalazio sarkofag s prizorima Heraklovih junaštava. Stijene pe ćine bile su oslikane i slike jedva vidljive. Na tom je mjestu podi gnuta kapelica oko 1825. godine u kojoj se štovao sv. Kajo, papa i mučenik (283-296), za koga se drži da je rodom iz Salone, a neki čak drže da je bio u rodbinskim vezama s carem Dioklecijanom. Svakako 1843. godine biskup Godeassi navodi da se na blagdan sv. Kaja, 22. travnja, skupi kod kapelice rnnoštvo naroda. Ta pr votna kapelica je proširena 1854. godine, kada je dobila današnji izgled osmerokuta, a sarkofag upotrijebljen za oltar. Površina crkve iznosi oko 40 metara kvadratnih. Sa sjeverne strane crkve, na litici, kasnije je podignut zvonik s katom za zvona i završnom piramidom. Od osnivanja župe 1967. pa do izgradnje nove župne crkve sv. Anastazija 2000. godine ta je crkva služila za župnu crkvu. Ispred oltara-sarkofaga je kameni oltarić prema puku. Na oltaru je slika sv. Kaja, rad slikara Rafe Martinija 1826. godine, za koju predaja kaže da je iz Splita donijela majka don Frane Bulića koja je tada bila djevojčica od 16 godina. U crkvi se čuvaju relikvije sv. Kaja, pape i mučenika, te slika Krista na kri žu u solinskom krajoliku, rad slikara Brace Podruga. Kod crkve je bila crkvena prizemna kuća u kojoj su stanovali stanari. Poslije njihova iseljenja, tadašnji župnik Pavao Piplica kuću je srušio i 1994. godine na njezinom je mjestu počeo izgradnju sakristije, vjeronaučne dvorane i drugih potrebnih sadržaja. Usporedno s gradnjom nove župne crkve, župnik je uspio od direktora susjedne tvornice cementa Nadana Vidoševića dobiti pomoć za obnovu tadašnje župne crkve sv. Kaja i uređenje njezinog okoliša. Za to je nacrt izradila arh. Desa Ora Čečuk. Između crkve i kuće podignut je oltar prema puku za slavljenje mise na otvorenom.