Solinjani su i ove godine prema dugogodišnjoj tradiciji u subotu, 21. studenog blagdan Gospe od Zdravlja obilježili hodočašćem do istoimene crkve na Blacama. Prije svečanog misnog slavlja i ophoda s Gospinim kipom vjernici su zapalili svijeće i pomolili se nad jamom Bezdankom za sve žrtve partizanskih zločina koje su na tom mjestu ubijene za vrijeme Drugog svjetskog rata. Molitvu, procesiju i svetu misu predvodio je župnik Solinskih mučenika, don Ante Matešan.

„Dolazimo pred Gospu i nabrajamo joj ono što je poremećeno u našem fizičkom zdravlju, a zaboravljamo ono što nam noge oslobađa nevidljivih okova, zaboravljamo na zdravlje duše. Za pretpostaviti je da je Marija kao i ostali imala fizičke boli za svoga života, ali ono što nju čini posebnom je to što je grijeh nije dotaknuo, Marija je imala zdravlje duše. – uveo je don Ante u svoju propovijed.

Svjetska zdravstvena organizacija definira zdravlje kao „stanje potpunog fizičkog, psihičkog i društvenog blagostanja, koje ne podrazumijeva samo odsustvo bolesti ili nemoći“. U toj definiciji nedostaje najvažnija okosnica čovjekova zdravlja – duhovno zdravlje jer upravo ono povezuje sve tri navedene komponente.

Ako ste fizički i mentalno zdravi, a duhovno niste, vi ste samo prividno zdravi i budite sigurni kako će i vaše fizičko i mentalno zdravlje slabiti ako ne izliječite svoje duhovno zdravlje. Za duhovno zdravlje ne postoji tabletica, a još manje se lijek za njega nalazi u nekoj kozmičkoj energiji, vibraciji i instant duhovnosti i ostaloj „lakrdiji New agea“.

Svaka osoba bi trebala držati do sebe i svog zdravlja. Odlazimo u teretanu, na pilates, masaže i slično, trudimo se zdravije jesti, društveno smo aktivni i idemo na ples. On je sretan zbog toga i pleše gledajući nas. Ali pitam vas, razgovaramo li mi s Njim u molitvi i povjerenju, gdje ćeš bolje teretane od teretane klečanja i molitve na koljenima, Njemu u čast? Ali to nije moderno, za Njega se nema vremena, nemamo vremena za biti u tišini i razgovoru s njim, nemamo za to vremena jer je to dug i mukotrpan put i zato ga se lako odričemo. Nemojmo ga se odreći, krenimo tim putem jer najbolji lijek i cjepivo za našu dušu dala nam je Blažena Djevica Marija donijevši našeg Spasitelja, Isusa Krista, na ovaj svijet, zahvalimo joj i upotrijebimo taj darovani nam lijek.

Treba još nešto naglasiti, a to je oprost. Oprost je vrh piramide duhovnog zdravlja. Oprost je odgovor na zlo, ali oprost mora doći iz dubine duše jer kada oprost sazrijeva u duši ranjena čovjeka, mržnja i samosažaljenje nestaju. Moramo naučiti opraštati najprije sebi, a to je najteže. Ne praštamo prvenstveno radi osobe koja nas je povrijedila, već radi vlastita postojanja, svrhe i zdravlja duše. Oprost je najjače kršćansko oružje radi stvaranja zdravog duha i kao garancija bolje budućnosti.

Molitva i oprost su upravo zbog toga neraskidivo povezani, jedno bez drugog ne funkcionira. Na molitvi i oprostu je Gospodin stvarao temelje.

Isus nam je rekao - „Dok praštaš, bit će ti oprošteno. Kad ne sudiš, nećeš biti suđen. Kad ne osuđuješ, nećeš biti suđen. Kad ljubiš, bit ćeš ljubljen!“. Teško je živjeti tako, reći ćeš. Da, teško je, da je teško zna i Isus i zato nam je i dao svoju Majku da nam pomogne savladati tu lekciju i povratiti zdravlje. Zato je iz dubine duše danas zamolimo: Gospe povrati nam zdravlje duše i tijela – zaključio je don Ante svoje obraćanje okupljenim vjernicima.