Uskrsno slavlje u splitskoj prvostolnici

Na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova, 4. travnja, u splitskoj prvostolnici svetoga Dujma, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je svečano euharistijsko slavlje. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Ante Mateljan, don Šime Marović, don Marko Ćubelić i don Nikola Šakić. Pjevalo je nekoliko članova katedralnog zbora pod ravnanjem maestra don Ivana Urlića. Izravni prijenos mise bio je na TV Jadranu te YouTube kanalu i Facebook stranici Splitsko-makarske nadbiskupije.

„Evanđeoski tekst koji smo čuli uvodi nas u ozračje užurbane uznemirenosti prvog dana u tjednu, u ozračje zabrinutosti žena i učenika. Marija Magdalena, najvjerojatnije s drugim ženama, pronalazi kamen koji je dignut s groba. Žurno javlja slučaj učenicima koji su poslije Kristove osude i smrti negdje u strahu skriveni: 'Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše' (Iv 20, 2). Na tu neugodnu informaciju o oskvrnuću groba, učenici ne mogu ostati ravnodušni. Svetogrdno je narušiti dostojanstvo i mir pokojnika, čak i ako je osuđenik, treba poštivati njegov grob. Isto tako ostaju zatečeni sa stanjem u grobu. Sve je uredno složeno: i povoji i ubrus koji bijaše na glavi“, rekao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije.

Cijelu homiliju možete pročitati ovdje!

Nadbiskup je kazao kako su učenici teško prihvaćali činjenicu osude i križa te smrti i groba. Navodeći primjer dvojice učenika koji su se nakon svega razočarani vraćali kući jer „Oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih“ (Iv 20, 9), mons. Barišić je istaknuo: „Samo ukazanja vraćaju odbjegle učenike Raspetom i Uskrslom Kristu. Tako će i nevjerni Toma moći reći: 'Gospodin moj i Bog moj' (Lk 24, 28). Niti dignut kamen s groba, niti prazan grob sa svojom urednošću, nego tek ukazanja Uskrsloga razlog su što se razočarani i odbjegli učenici vraćaju Isusu iz Nazareta. Oni plašljivi, postaju hrabri! Oni beznadni, postojani u nadi! Uostalom, svoju vjeru i nadu u Krista Raspetog i Uskrslog svi posvjedočiše mučeničkom smrću. Život se ne daje lako za ideje, pa čak ni za istinu, a za laž i neistinu je suludo dati život! Tako će Petar odvažno naviještati Uskrslog Gospodina, osuđenika, u sredini koja ga je osudila na smrt: 'Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti' (Dj 4, 12)“.

Pojasnivši da Božji zahvat u Kristov grob i smrt odbjegle učenike ponovno vraća Raspetom Kristu, Nadbiskup je naglasio da „Bog Stvoritelj u Isusu Kristu, svojoj Ljubavi prema nama, ostvaruje i daje konačni smisao ljudskoj egzistenciji i povijesti svijeta“. Dodavši kako Bog u svom Sinu prihvaća svu moralnu i fizičku bijedu ljudskoga života, Nadbiskup je konstatirao: „Što se i kako se to točno dogodilo, za sada nadilazi naše ograničene domete i ostaje u kategoriji otajstva, ali mogli bismo za to upotrijebiti jedan novi termin koji nas prati ovih dana. Ljudska ruka svojom zloćom zarobila je i osudila Isusa na smrt, zapečatila je grob, proglasivši slučaj Isusa iz Nazareta lockdownom. Ali svemoguća Božja ruka razbila je taj lokot i otvorila zatvorenost groba uskrisivši Isusa i postavivši ga začetnikom života – 'Prvorođencem među mnogom braćom' (usp. Rim 8, 29)“.

Poručivši kako Uskrsli Gospodin svojim učenicima i nama danas skida, s uma i srca, lockdown nepoznavanja Pisma, Nadbiskup je kazao da nas od Božje ljubavi ne može rastaviti ni osuda križa ni poniženje groba, dodavši: „Obraćenik i zaljubljenik ove ljubavi, sveti Pavao svjedoči: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?“ (Rim 8, 35). Ovim Pavlovim izazovima mogli bismo nadodati i naše današnje izazove: idole, ideologije, pandemiju koronavirusa, nezaposlenost, nepravdu, siromaštvo, kao i prometejsku oholost te narcisoidnu samodostatnost“.

„Radosni događaj Kristova uskrsnuća temelj je stvaranja i ostvarivanja novoga života, društva i svijeta; božanski je pouzdan temelj, izvor i vrhunac djelatne ljubavi i sigurne nade. Sve naše ljudske nade mogu nas samo poticati, re-animirati, ali pred smrću su nemoćne. Samo nada koja je uskrsnula, koja je otvorila grob i pobijedila smrt ima svoje čvrsto sidro u nebeskim božanskim temeljima. Kršćani smo jer smo ljudi ove uskrsnule nade. Ova nada sposobna je pobijediti silu teže svakoga tijela i preskočiti našu vlastitu sjenu. Tko ima ovu nadu, taj ima život i budućnost. Stoga, ostanimo i budimo odgovorni pred Bogom i pred bližnjima, pred ovom božanskom ljubavlju i za ovu uskrslu nadu prvoga dana novoga tjedna“, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja nadbiskup Barišić je svim vjernicima u domovini i svijetu zaželio sretan Uskrs, blagoslovivši jelo i udijelivši vjernicima uskrsni blagoslov.