Mravince: Početak gradnje i polaganje temeljnog kamena uz blagoslov gradilišta novoga Svećeničkog doma

U Mravicima je, u srijedu 9. prosinca, polaganjem temeljnog kamena i blagoslovom gradilišta započela gradnja novoga doma – Samostana za starije i bolesne svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije. Blagoslov je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, a događaju su nazočili: splitsko-makarski nadbiskup koadjutor mons. Dražen Kutleša, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa, upravitelj Svećeničkog doma don Tomislav Bašić, župnik Mravinaca don Mirko Bitunjac, župan Splitsko-dalmatinske županije gosp. Blaženko Boban, gradonačelnik Solina gosp. Dalibor Ninčević, arhitekt Doma gosp. Josip Matijević, glavni nadzorni inženjer gosp. Dalibor Kasalo, predsjednik Gradskog vijeća Solina gosp. Renato Prkić, predsjednik Mjesnog odbora Mravince gosp. Ivo Bućan, desetak svećenika te predstavnici županijskih i gradskih vlasti.

Obraćajući se nazočnima, generalni vikar mons. Miroslav Vidović je, između ostalog, rekao: „Desetljećima Splitsko-makarska nadbiskupija ima u planu osigurati dostojan smještaj starijim i bolesnim svećenicima koji su potrebni posebne brige i pažnje. Dugo su se vodile rasprave i tražila rješenja. Saslušavši mišljenja Prezbiterskog vijeća, Zbora savjetnika, Zbora dekana kao i drugih svećenika, ali i civilnih stručnjaka u pitanjima prava, urbanizma i gradnje, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić je donio povijesnu odluku da se započne gradnja Svećeničkog doma ovdje u Mravincima“.

Govoreći o novom objektu, površine 11.937 m2, mons. Vidović je naglasio da cijelim područjem dominira zelena površina te da brza povezanost sa Splitom i Solinom čine ovu lokaciju izvrsnom, kazavši: „Novi objekt se nalazi na kosom terenu s izraženim visinskim razlikama, što omogućuje odličnu osunčanost i lijep pogled jer će većina smještajnih jedinica biti južno orijentirano, a nekolicina istočno. Građevina je planirana kao sklop dviju izduženih lamela okupljenih oko klaustra i kapele. Južna lamela je izlomljena i na lomovima se javljaju još dva klaustra. Sjeverno od objekta predviđena je garaža. Tlocrtna površina zgrade koja je predmet projekta je 2.422 m2. Ova kuća je izvedena kao samostojeći objekt. Ukupna bruto građevna površina objekta je 5208 m2. Koeficijent izgrađenosti iznosi 0,20. Koeficijent iskoristivosti iznosi 0,44. Građevina je oblikovana suvremeno s inspiracijom u mediteranskoj tradiciji. Budući objekt ima tri nadzemne etaže sa svim potrebnim sadržajima za ovu namjenu: 50 smještajnih jedinica koje se sastoje od spavaćeg, radnog i sanitarnog dijela te balkona, poseban dio za časne sestre koje će brinuti o korisnicima, prostranu kapelu i sakristiju, kuhinju i prostranu blagovaonicu, liječničku ordinaciju i sobu medicinske sestre, sobe blizu ordinacije sa svime što je potrebno i prilagođeno za teške i nepokretne bolesnike, zajedničke prostorije poput dvorane, dnevnog boravka, sobe za primanje, prostorije za rekreaciju i terapiju. Sve je u cijelosti prilagođeno korisnicima, tj. osobama starije životne dobi“.

Zahvalivši nadbiskupu Barišiću, nadbiskupu koadjutoru mons. Kutleši, arhitektu gosp. Josipu Matijeviću, don Tomislavu Bašiću, don Mirku Bitunjcu, gradu Solinu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, izvođačima na čelu s glavnim izvođačem - poduzećem Svod d.o.o. te poduzeću Polyline d.o.o koje će provoditi nadzor, mons. Vidović je zaključio: „Većina građevina koje čovjek gradi; crkve, vrtići, škole, trgovine, predviđene su da ih korisnici jednom napuste. Starački domovi, naprotiv, mjesta su dramatične izvjesnosti, mjesta koja se ne napuštaju do samog kraja. Ova kuća ima namjeru biti dom. Dom brige i pažnje, dom zahvalnosti i ljubavi. Pa tako neka i bude – amen“.

Nazočnima se obratio i mons. Barišić istaknuvši „kako je današnji dan povijesni događaj i adventski dar za cijelu Nadbiskupiju“. „Mi svećenici u mladosti napuštamo svoje obitelji kako bismo postali članovi jedne veće obitelji – župne zajednice. Nakon pastoralnog rada i djelovanja trenutak umirovljenja je izrazito bolan. Zbog toga je izgradnja novoga Doma, po suvremenim kriterijima, izrazito važna. Stari dom nije bio adekvatan, a naši svećenici zaslužuju da svoju mirovinu provedu u dostojanstvenu prostoru te u zajedništvu sa svojom subraćom. Vjerujem kako će mnogi od njih biti i pastoralna pomoć okolnim župama“, ustvrdio je.

Uz kamen temeljac položena je i Povelja o izgradnji Doma.