Polaganje redovničkih zavjeta i proslava jubileja sestara Milosrdnica u Splitu: s. M. Mirela Delonga položila doživotne zavjete

Ovogodišnje slavlje polaganja redovničkih zavjeta i proslava jubileja u Provinciji Navještenja Gospodinova – Split, Družbe sestara milosrdnica, protekla je u uvjetima novog normalnog. Ipak, to nije spriječilo 14. kolovoza okupljene sestre i uzvanike da se istinski raduju s ovogodišnjim svečaricama.

Razlog za sestrinsku radost i zajedništvo ove su godine bile sestre koje su obilježavale obljetnice svog ustrajnog hoda stazom života posvećenog Zaručniku Kristu, a po primjeru sv. Vinka i sv. Lujze. To su: s. M. Josipa Gracin koja obilježava 75 godina redovničkog služenja i s. Marijana Matić 60 godina. One, nažalost, zbog epidemiološke situacije, a i zbog visokih godina nisu bile fizički prisutne u Splitu. Zatim šest sestara koje su slavile svoj zlatni jubilej – 50 godina: s. M. Vladimira Ivanić, s. M. Karolina Zebić, s. M. Rozelina Zebić, s. M. Nada Tadić Šutra, s. M. Slavomira Silić i s. M. Agneta Đerek te s. Kristijana Čapeta koja je proslavila svoj srebrni jubilej – 25 godina redovničkog služenja Bogu i braći ljudima.

Ipak, poseban razlog za slavlje ove su godine bile dvije sestre – s. M. Mirela Delonga, koja je položila doživotne zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, i s. M. Valentina Ivković-Mandac, koja je položila svoje prve redovničke zavjete na tri godine.

Svečano misno slavlje predvodio je fra Bojan Rizvan, OFM u zajedništvu s desetak svećenika. Pjevanje je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.

U svojoj je propovijedi fra Bojan biranim riječima, koje su izvirale iz evanđeoskog teksta o Kristu koji je istinski trs, čestitao sestrama jubilarkama na hrabrosti i ustrajnosti u življenju milosrdničkog poslanja tijekom godina i na postojanosti da ostanu kao loze ucijepljene na istinski trs koji obogaćuje život onima koji ostanu u njemu. Sestrama koje su polagale zavjete čestitao je na hrabrosti odaziva Onome koji ih je odabrao između mnogih i zaželio im da ne izgube radost u srcima iako će u životu naići brojne napasti koje će ih na to tjerati. Uputio ih je na gledanje Onoga koji nagrađuje one koji ostanu u njegovoj ljubavi i kao njegovi prijatelji ustraju do konca. Na kraju je svim sestrama poželio da budu hrabre i radosne svjedokinje Isusa Krista i da istinski žive svoj redovnički život jer svijet treba redovnike i redovnice kojima radost isijava s lica, dobrota iz srca, ljubav iz djela.

Na kraju misnog slavlja svoju je čestitku uputio don Stipe Ljubas, dekan Cetinskog dekanata, jer su s. M. Mirela i s. M. Valentina rodom iz cetinskog kraja koji je vrlo plodan redovničkim zvanjima.

Kao domaćin prigodnom riječju obratila se svečaricama i okupljenima i s. M. Andrijana Mirčeta, provincijalna poglavarica. Zahvalila je ponajprije Bogu za radosti i milosti kojima je zajednica od Boga blagoslovljena; zahvalila je fra Bojanu, predslavitelju euharistijskog slavlja, ali i predvoditelju duhovnih vježbi koje su prethodile proslavi; svim prisutnim svećenicima; zatim sestrama jubilarkama i sestrama koje su polagale zavjete; roditeljima i rodbini sestara Mirele i Valentine i na kraju svim sestrama zajednice koje su darovale sva svoja nastojanja da sve prođe u iskrenoj radosti i bez ikakvih problema.