Župa sv. Ivana Krstitelja - Dobranje Imotsko
Adresa župnog ureda Cista Velika: Don Rade Rilova 1, 21244 Cista Velika
Telefon: (021) 726-123
Župnik: don Augustin Radović
Povijest
Župa Dobranje smještena je oko malog kraškog polja, u kotlini otvorenoj prema jugu, odnosno Cisti Velikoj, na zapadnoj granici Imotske krajine.. Prvi spomen Dobranja potječe iz 1585. godine. Selo je bilo naseljeno davno prije navedene godine, u ilirskom razdoblju, o čemu govore gomile. A stećci potvrđuju da je kraj bio naseljen i u kasnom hrvatskom srednjovjekovlju. Većina stanovništva doselila se iz Hercegovine nakon oslobođenja ovog kraja od Turaka 1717. godine.
Današnja je župa u prošlosti bila kapelanija velike župe Radobilje. Oko 1760. godine dobila je vlastitog kapelana, koji se nastanio u selu i bio podložan župniku u Radobilji. Organskim dekretom iz 1849. godine Dobranje prestaje biti kapelanija župe Radobilje i postaje kapelanija župe Aržano. Dekret određuje: «Aržano do sada kapelanija župe Tijarica postaje župa i od nje će biti ovisne izložene kapelanije Svib i Dobranje.» U novije je vrijeme (1977.g.) Dobranje povezano asfaltnim cestama sa susjednim mjestima: Cistom Velikom, Tijaricom i Svibom.
Župna kuća počela se graditi 1934. godine, za župnikovanja don Marina Kuvačića, koji je kuću pokrio, a nutarnje uređenje dovršio je župnik don Ivan Vrdoljak 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u kući je radila partizanska vojna uprava. Poslije rata kuća je ostala u rušenom stanju. Temeljitu obnovu i suvremeno nutarnje uređenje kuća je dobila za župnikovanja don Lovre Žuljevića (1971.-2013.).
Kod današnje župne kuće bila je stara kuća, koja je još polovicom 19. stoljeća bila toliko trošna i vlažna da je biskup Pini 1852. godine u svom izvješću zapisao: «Stan kapelanov je apsolutna zidina i ima pravo na odštetu od državnog fonda i zauzet ću se da je dobije.»
Matične knjige R od 1825. do 1841., te U od 1825. do 1838. nalaze se u DAZ. Knjige R od 1842. do 1906., dva sveska, kao i knjige V od 1897. do 1948. i U od 1840. do 1948., tri sveska, nalaze se u MJU Cista Provo. U ŽU nalazi knjiga R 1946. godine i Stanje duša iz 1870. godine.
Poslije Drugog svjetskog rata mnogi su Dobranjčani napustili svoju župu i raselili se po svijetu i domovini. Velika skupina Dobranjčana naselila se u Splitu. Svi stanovnici po nacionalnosti su Hrvati, a po vjeri katolici. Mjesto je danas u sklopu općine Cista Provo.
U župi je 1938. godine bilo 880 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 365.
Crkve
1. Nova župna crkva Svetog Ivana Krstitelja nalazi se kod stare župne crkve. Gradnja je započeta za župnikovanja don Petara Kovača (1946.-1970.) godine 1965., a dovršena 1972. godine, za župnikovanja don Lovre Žuljevića. Sagrađena je od armiranog betona prema nacrtu Ante Barača. Duga je 18 i široka 9,20 metara. Zvonik na jedan kat i sa završnom piramidom podignut je 1972. godine. Betonske radove do krova izveo je Ivan Todorić Čović iz Zmijavaca. Na zvoniku je sat i tri zvona. Najstarije je iz 1787. godine, teško je 800 kg, saliveno je u Veneciji, a kupljeno u Rijeci 1976. godine. U crkvi su na zidu iza oltara dva kipa sv. Ivana Krstitelja, stari i novi, rad Andre Kukoča iz Splita, te kip Bezgrešne. Svetohranište s kamenim postoljem izradio je ak. kipar Josip Bosnić 2004. godine.
2. Stara župna crkva nalazi se kod nove crkve. Sagrađena je 1740. godine. Crkva je po naredbi nadbiskupa Čipika iz 1789. godine za jedan metar podignuta, na svakoj strani lađe probijen je po jedan prozor, stara apsida dodana je lađi i učinjena je nova presvođena apsida. Sve dogradnje i danas su vidljive na zidovima crkve. Na pročelju je rozeta, a iznad je zvonik na preslicu za tri zvona s uklesanim nadnevkom gradnje 2. V. 1782. Glavni oltar posvećen je sv. Ivanu Krstitelju, a pobočni Gospi od Karmela. Na oba oltara ozidana kamenom nalaze se drvena nadgrađa, rad majstora Rake iz Imotskog. Na Gospinu oltaru je slika Uznesenja Marijina, ulje na platnu, s likovima apostola i evanđelista. U sredini lađe nalazi se jedan grob, bez natpisa. Ispred crkve je kameni oltar, koji je služio za slavljenje mise na otvorenom.
3. Kapela Svetog Ivana Nepomuka nalazi se u zaselku Vuletići. Sagradio je domaći svećenik «svojim rukama i svojim troškom» glagoljaš don Šimun Vuletić 1790. godine. Za gradnju kapelice don Šimun je dobio dozvolu od pape i nju je pokazao nadbiskupu Leliju Čipiku prigodom vizitacije župe. Kapela je bez apside, presvođena je i pokrivena pločama. Duga je 3,90 i široka 2,30 metara. Uklesani natpis: »Dana 4. jula 1797.» čini se da je završetak izgradnje čitavog kompleksa. Naime, s kapelicom su povezane kuće s nutarnjim dvorištem i sve ima izgled malog samostana. Kapela ima zvonik na preslicu za jedno zvono, a nalazi se na posebno zidanom stupu uz zid kapele. Zdanje je don Šimun ostavio svom sinovcu don Marku. Godine 1804 don Šimun je zapisao: «Kuću i kužinu, sobu i teze, čatrnju i vrtao čitav, lozu u vrtlu i pokućstvo i sve svoje ostavlja njemu. Ovo da drži do smrti, a posli ima biti ako bi bio koji misnik iz ovog plemena, a svitovni se nemaju u to pačati.». Na drvenom oltaru, rad majstora Rake, je mramorni, barokni kip sv. Ivana Nepomuka, izrađen u Pragu, a iznad njega je Gospina slika.
4. Kapela Svetog Josipa sagrađena je kod župne kuće za svakidašnje potrebe župnika. Napravljena je za župnikovanja don Ivana Vrdoljaka 1940. godine, koji je s dozvolom biskupijske uprave srušio staru župnu kuću i konjušnicu te napravio kapelu dugu 6 i široku 4 metra. Kapela više nije u uporabi.
5. Kapelica sv. Ivana Krstitelja je usputna kapelica, koja se nalazi na ulazu u groblje. Sagrađena je od klesanog kamena i pokrivena je pločom. U njoj je Svečeva slika.
