mons. Miroslav Vidović

Tel. (021) 407-507

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


 

 

Zakonik kanonskoga prava o generalnom i biskupskim vikarima govori u kanonima 475. – 481.

U svakoj biskupiji dijecezanski biskup treba postaviti generalnoga vikara da mu, proviđen redovitom vlašću prema Zakoniku kanonskoga prava, pomaže u upravljanju svom biskupijom.

Opće je pravilo da se postavi jedan generalni vikar, osim ako pro- stranost biskupije ili broj stanovnika ili drugi pastoralni razlozi savjetuju nešto drugo.
Kada god to traži pravilno upravljanje biskupijom, dijecezanski biskup može postaviti jednog ili više biskupskih vikara koji, naime, ili u određenom dijelu biskupije ili za određenu vrstu poslova ili za vjernike određenog obreda ili za određene skupine osoba imaju istu redovitu vlast koja po općem pravu pripada generalnom vikaru, prema odredbi kanona koji slijede.

Dijecezanski biskup slobodno imenuje generalnoga vikara na neodređeno vrijeme i može ga slobodno ukloniti, uz obdržavanje propisa kan. 406.

Kad je generalni vikar odsutan ili zakonito spriječen, dijecezanski biskup može imenovati drugoga da ga zamjenjuje; ta se odredba primjenjuje na biskupskoga vikara.

Zakonik traži da generalni i biskupski vikar budu svećenici, ne mlađi od trideset godina, doktori ili magistri kanonskoga prava ili bogoslovlja, ili barem doista stručni u tim znanostima, i da ih preporučuju zdrav nauk, čestitost, razboritost i iskustvo u obavljanju poslova.

Služba generalnoga i biskupskoga vikara ne može se spojiti sa službom kanonika pokorničara niti povjeriti biskupovim krvnim srodnicima sve do četvrtoga stupnja.
 
Generalnomu vikaru snagom službe pripada u svoj biskupiji izvršna vlast koja po pravu pripada dijecezanskomu biskupu, to jest za obavljanje svih upravnih čina, izuzevši ipak one koje biskup pridrži sebi ili za koje se po pravu traži poseban biskupov nalog.
Generalnom vikaru i biskupskom vikaru na području njihove mjerodavnosti pripadaju i stalne ovlasti koje je Apostolska Stolica dala biskupu, a i izvršenje otpisa, osim ako je izričito određeno nešto drugo ili ako je dijecezanski biskup izabran zbog osobne prikladnosti.

Generalni vikar izvješćuje nadbiskupa o važnijim poslovima koje je obavio ili koje treba obaviti te nikad ne radi protiv volje i nakane dijecezanskoga biskupa. Nadbiskupa izvješćuje o svim zbivanjima na području Nadbiskupije te daje svoje mišljenje i svoj sud kako bi nadbiskup donio što ispravniju odluku. Isto tako, Nadbiskupove odluke nastoji što vjernije tumačiti i prenositi pokazujući time jedinstvo s Nadbiskupom.
Po svojoj službi generalni vikar je član Prezbiterskog vijeća i Zbora savjetnika.

Kad je obustavljena služba dijecezanskoga biskupa, obustavlja se i vlast generalnog vikara i biskupskog vikara, osim ako imaju biskupsko dostojanstvo.