Raspored sv. misa

Nedjeljom
Ercegovci - u 9.00 sati;
Krušvar - u 10.30 sati.

Radnim danom: u 16.00 sati.

Povijest

Dicmo Gornje sve do 1752. godine, kada je postalo samostalna župa, pripadalo je jedinstvenoj župi Dicmo, pa sve ono što je rečeno za prošlost Dicma Donjega do 18. stoljeća vrijedi i za ovu župu. Dicmo Gornje naziva se i Krušvar. Do godine 1858. župom su upravljali franjevci iz sinjskoga samostana, uz prekid od 1847.-1852. godine, kada je župničku službu vršio svjetovni svećenik don Stipe Tijardović. Poslije 1858. godine pa sve do danas župnici su svjetovni svećenici. U sklopu župe Krušvar nalaze se i Ercegovci na suprotnoj strani polja. Samo ime govori da je to selo naseljeno novim stanovništvom iz Hercegovine krajem 17. stoljeća.

Organski dekret iz 1849. godine odredio je da župa ostane redovnička i da potpada pod sinjski franjevački samostan te da ostaje samostalna župa kako je bila i do tada. Uza sve to godine 1858. župu su preuzeli svjetovni svećenici. U župi nije bilo nikakve crkve ili kapele sve do završetka prvog desetljeća 18. stoljeća. Župna crkva bila je ona Svetog Jakova u Dicmu Donjem, a Krušvar je imao svoje groblje.

Godine 1709. nadbiskup Cupilli bio je u pohodu župi Dicmo i tada je harambaša sela Krušvara Anton Bilandžić dočekao nadbiskupa Cupillija sa svojim narodom na krušvarskom groblju i zamolio ga da im dozvoli na groblju sagraditi crkvu jer im je daleko nositi mrtve u župnu crkvu Svetog Jakova i odatle ih vraćati na groblje u Krušvar. Koji put misa se na groblju govorila na otvorenom. Tada je nadbiskup Cupilli dozvolio gradnju crkve na groblju u Krušvaru, uz uvjet da ona bude filijalna crkva i da se uvijek čuvaju prava župne crkve Sv. Jakova u Dicmu Donjem. Kada je nadbiskup Cupilli ponovno pohodio Dicmo 1718. godine zapisao je da je sagrađena crkva Sv. Ivana Krstitelja. Oko crkve na groblju, zapisao je nadbiskup, bilo je 47 hrastova. Crkva je imala apsidu, lađa je bila duga 16, a kapela 4 lakta, a širina lađe iznosila je 8, a kapele 5 lakata.    

Župna kuća bila je sagrađena u 18. stoljeću i spada u red najlošijih kuća u cijeloj nadbiskupiji. Još je biskup Pavao Klement Miošić 1832. godine zapisao u izvješću pastirskog pohoda da je kuća «po svom prostoru dostatna ali je u lošem stanju i treba je presagraditi». To se nije dogodilo, jer je i 1925. godine ponovljena ista tvrdnja.  Na uređenju i nadogradnji stare kuće radili su župnici don Josip Prelas, koji je srušio kapelu Sv. Jure i kuću proširio, te don Josip Dukić, koji je kuću donekle uredio, a sadašnji župnik don Ante Šošić temeljito je obnovio, u prizemlju uredio dvoranu, a na katu župni stan.

Matične knjige R od 1825. do 1877.; V od 1826. do 1857. i U od 1776. do 1840. nalaze se u ŽU, gdje se nalazi i Stanje duša iz 1815. godine. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1819. do 1939. nalaze se u NAS.

Godine 1938. u župi je bilo 1.449 duša, a 2001. godine bilo ih je 631 (Krušvar 476, Ercegovci 155).

Crkve

1. Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja nalazi se na groblju. Današnja je crkva podignuta na mjestu starije s početka 18. stoljeća. Čini se da je sagrađena 1752. godine od domaćeg klesanog kamena. Duga je 16, široka 6,50 i visoka 5 metara. Crkva je jednobrodna građevina s četvrtastom apsidom. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za tri zvona. Na pobočnim zidovima apside nalazi se po jedan uski prozor s polukružnim završetkom. Po dva takva prozora, samo znatno većih dimenzija, nalaze se i na pobočnim zidovima lađe. Crkva je temeljito popravljena 1980. godine pod vodstvom župnika Dukića. Tada je na krov postavljena betonska ploča i kupa, iznutra otučena stara i vlažna žbuka, napravljen betonski kor i nabavljene nove klupe, a izvana kameni blokovi zaliveni su cementom. Na pročelju sa strana vrata nalaze se dva uska prozora, poviše vrata je reljef s likom sv. Ivana Krstitelja na bijelom kamenu, dar domaćeg klesara Župe, ispod zvonika je mala rozeta. U crkvi su do njezine obnove bila dva oltara. Glavni je oltar posvećen sv. Ivanu Krstitelju. Pobočni, mramorni oltar posvećen je Gospi i na njemu se nalazi Gospin kip. Prigodom obnove crkve postavljen je oltar prema puku ispred glavnog oltara. Nasuprot Gospinom oltaru podignut je oltar Srca Isusova. 

2. Crkva Svetog Ilije nalazi se u Ercegovcima. Današnja je crkva podignuta na mjestu starije crkve iz 18. stoljeća. Starija crkva bila je sagrađena od nepravilno klesanog kamena, povezanog vapnom i crvenicom. Kameni zidovi bili su ožbukani debelom naslagom žbuke. Nad pročeljem je bio mali zvonik na preslicu, a na oltaru, u četvrtastoj apsidi, koji je bio od kamena nalazio se kip sv. Ilije, proroka. Iza oltara bio je skučeni prostor koji je služio za sakristiju. Župnik don Josip Dukić pokušao je crkvu popraviti, ali je ubrzo došao do zaključka da će biti najbolje crkvu srušiti i na njezinom mjestu sagraditi novu i veću, koja će odgovarati potrebama mještana. To je učinjeno 1988. godine. Sagrađena je betonska crkva s oltarom prema puku i zvonikom na preslicu za dva zvona. Na zidovima lađe su po dva prozora na luk, a na zidovima svetišta po jedan prozorčić u obliku pačetvorine. Na zidu svetišta iza oltara prema puku nalazi se kameni oltar s Gospinom slikom u sredini, svetohranište je s desne strane, a s lijeve kip sv. Ilije. Lađa je duga 10 i široka 5,85 metara, a dimenzije svetišta su 3,25 x 4,40 metara. Oko crkve je groblje.

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	5
Prvopričesnici	9
Krizmanici	5
Ženidbe	1
Sprovodi	26

Lokacija