Raspored sv. misa

Nedjeljom kroz cijelu godinu:
Crkva sv. Petra i Pavla - Gardun - sveta misa je u 8.30 sati
Crkva sv. Jurja - Vojnić - sveta misa je u 10.30 sati.

Radnim danom su svete mise u 8.30 ili u 16 sati (od svibnja do kolovoza u 8.30 ili u 17.30 sati)

Povijest

Kao što i sam naslov kaže, župu sačinjavaju dva sela: Vojnić i Gardun. Oba su sela oslobođena od Turaka 1686. godine. Tada je na Vojniću bilo nešto starosjedilaca, kao što su Nakići, ali je selo znatno povećano novim stanovništvom iz Bosne i Hercegovine te susjednih Poljica. Novo stanovništvo iz Duvanjske krajine u Vojnić je došlo pod vodstvom harambaše Jure Juričevića, a Sablići su vjerojatno došli iz Rakitna. Na Gardun se doselilo 1687. godine deset obitelji iz Srijana i deset iz Donjega Doca. Srijančani su došli pod vodstvom Mate Žuljevića, a Dočani pod vodstvom Stipana Stazića. Ivan Miločić s nadimkom Novak bio je musliman i pokrstio se 15. lipnja 1693. godine. Na ovo područje neke su se obitelji doselile za vrijeme Maloga rata, ponajviše 1715. godine, među kojima je bila obitelj Gabričević.  

Vojnić je nakon oslobođenja pripadao župi Turjaci. Oko 1762. godine, na molbu seljaka, nadbiskup Dinarić dodijelio im je kapelana don Ivana Sučića, svjetovnog svećenika jer su u to vrijeme franjevci bili u oskudici svojih svećenika. Kapelan je bio dužan stanovati u Vojniću, gdje su mu seljaci sagradili kuću. I poslije toga Vojnić je dugo ostao kapelanija Turjaka.

Gardun je bio najprije ilirsko, a poslije toga rimsko naselje i utvrda. Neki drže da se tu nalazio rimski Tilurium, a ispod njega ilirsko naselje Arduba. Na Gardunu je bio logor sedme legije rimske vojske. Na tom je mjestu pronađen veći broj rimskih spomenika, posebice nadgrobnih stela s natpisima. Gardun se spominje i 1482. godine u Poljičkom statutu, kada je poljički knez Duje Papalić zapisao granice Poljica. Među ostalim navodi da je granica «Cetina pod Gardunom».

Gardun je nakon oslobođenja od Turaka bio samostalna župa, a župničku službu su vršili svećenici glagoljaši. Spomenuli smo da je 1687. godine selo bilo naseljeno Poljičanima s kojima su tada doselila i tri svećenika glagoljaša: don Frane Pavić i don Tadija Roguljić iz Srijana te don Jakov Stazić iz Donjega Doca. Godine 1693. župnik je don Pavao Žuljević, a godine 1696. župnik je bio don Tadija Roguljić. Godine 1832. biskup Pavao Klement Miošić piše u izvješću svoga pastirskog pohoda da je «Gardun župa svjetovnih svećenika». Tada je u selu bilo 18 obitelji u kojima je živjelo 96 duša.  

Organski dekret iz 1849. godine Gardun je sveo na izloženu kapelaniju, a Vojnić je to bio i prije toga dekreta, koji obje kapelanije stavlja pod nadležnost triljskog župnika. Godine 1858. Vojnić i Gardun nazivaju se «ujedinjene kapelanije». Taj su naziv sela zadržala i poslije Prvoga svjetskog rata, iako su imala vlastitog župnika sa sjedištem u Vojniću.  

Župna kuća na Gardunu je sagrađena ubrzo nakon doseljenja naroda, a u Vojniću je sagrađena 1762. godine. Obje župne kuće bile su veoma skromne, zapravo seljačke pojate pokrivene slamom. To je čak izričito zapisao u izvješću pastirskog pohoda nadbiskup Miošić 1832. godine.   Poslije toga kuća u Vojniću bila je uređena, ali je i nadalje ostala prizemnica. Obnovljena je i nadograđena za jedan kat za župnikovanja don Srećka Franića 1984. godine.

Matične knjige R od 1708. do 1837.; V od 1708. do 1857.; U od 1708. do 1832. nalaze se u ŽU. Knjige R od 1833. do 1948., dva sveska, V od 1902. do 1947., U od 1829. do 1948., dva sveska, koje se odnose na Gardun, nalaze se u MU Trilj. U istom MU nalaze se knjige, koje se odnose na Vojnić, R od 1838. do 1900., dva sveska, V od 1901. do 1948., U od 1831. do 1948., tri sveska. U DAS nalazi se knjiga V za Gardun od 1825. do 1858., a u NAS nalaze se knjige V za Vojnić od 1826. do 1864. U istom arhivu su i knjige R, V i U od 1717. do 1839. za Gardun, te  1790. do 1853., za Vojnić. Knjige V od 1826. do 1864. i 1858. do 1901. godine su rasute i nalaze se u ŽU. U istom uredu je i ulomak knjige U za Vojnić od 1826. do 1830. i oštećeno Stanje duša iz 19. stoljeća.

Župa Vojnić-Gardun je 1938. godine imala 1.191 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 708 (Vojnić 587, a Gardun 121)..

Crkve

1. Župna crkva Svetog Jurja Mučenika nalazi se u Vojniću. U tlocrtu ima oblik latinskog križa. Građena je od klesanog kamena od 1934.-1937. godine na temeljima stare crkve. Pročelje je raščlanjeno zvonikom, koji je u prizemlju otvoren na tri strane i kroz te otvore na luk ulazi se u crkvu. Na vrhu završne piramide je kameno postolje s metalnim križem. Lađa je duga 16 i široka 8 metara. Na lađu se nastavlja svetište s glavnim oltarom iza koga se nalazi sakristija. Veliki oltar u svetištu je podignut od kamena i drva. Na njemu je polukružno drveno nadgrađe s drvenim tabernakulom. Ispred glavnog oltara postavljen je pomični oltar prema puku. U poprečnoj lađi smješteni su oltari: sv. Jurja s južne i Gospe od Ružarija sa sjeverne strane. Na oltarima su slike njihovih naslovnika. Na crkvi je 12 prozora na luk. Iznad glavnih vrata smješten je kor. Crkva je obnovljena za župnikovanja don Srećka Franića 1984. godine, kada je popločano svetište, postavljen mozaik Gospe od Ružarija i uređen krov. Župnik don Marko Marasović nabavio je novikip Gospe od Ružarija. Sadašnji župnik don Jure Žuro od 2001. do 2003. godine obnovio je crkvu iznutra, ugradio betonski kor, postavio novu električnu instalaciju, mramorni pod, te nova vrata i orgulje.

Spomenuli smo da je crkva sagrađena na temeljima srušene stare crkve. Prva crkva  u Vojniću, podignuta nakon oslobođenja od Turaka, bila je podignuta od dasaka, kako izvješćuje nadbiskup Cupilli u izvješću pastirskog pohoda 1709. godine. Nadbiskup je naredio da se nabavi nova slika za oltar sv. Jurja i jedno zvono. Tu su crkvu Turci zapalili prigodom svoga povlačenja 1715. godine. Već je 1718. godine podignuta nova kamena crkva, pokrivena slamom. «Kad se Gospodinu svidi udijeliti mir ovom kraju i crkva će biti bolje uređena», rekli su Vojnićani nadbiskupu Cupilliju u pastirskom pohodu 1718. godine.   Kasnije je crkva bila uređena, imala je dva oltara i zvonik na preslicu. Biskup Miošić 1832. godine u pastirskom je pohodu zapisao da je crkvena zgrada u dobrom stanju.  

2. Crkva Svetog Petra Apostola na Gardunu je područna crkva. Gradnja crkve započela je 1693. godine od dasaka i bila je pokrivena slamom. Godine 1714. podignuti su zidovi lađe s klakom i crkva je bila pokrivena ševarom. Sljedeće godine Turci su je zapalili. Poslije toga crkva je popravljena i 1736. dograđena je apsida. Godine 1741. postavljen je mramorni oltar, a 1795. je podignut zvonik na preslicu i nabavljeno novo zvono. Godine 1823. na crkvi je izmijenjena krovna drvena konstrukcija.  Potres koji je 1898. pogodio Cetinsku krajinu oštetio je i crkvu Svetog Petra. Krov se urušio, a zvonik je pao. Godine 1904. crkva je temeljito obnovljena, gornji dio zidova je srušen i podignut je novi dio zida na cijeloj crkvi, što je i danas vidljivo, te postavljena preslica za dva zvona. Na pročelju je okrugli prozor. Zvonik je bio srušen i 1943., pa je postavljen novi zvonik 1975. godine. Iznad vrata nalazi se kor. U crkvi su dva oltara, glavni posvećen sv. Petru, a drugi sv. Klementu. Crkvu je od 2001. do 2003. godine obnovio sadašnji župnik don Jure Žuro, koji je promijenio krov, uveo struju i postavio vanjsku rasvjetu, te ograde na stepenicama za kor i obnovio stare slsike: sv. Klementa i Gospe sa sv. Petrom. Crkva je duga  12 i široka 6 metara.

3. Kapela Svete Klare nalazi se u zaselku Rakićani. To je zavjetna kapela koja je sagrađena 1913. godine, novcem iseljenika u Americi. Kapela je duga 7 i široka 4 metra.

 

 

 

 

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	9
Prvopričesnici	13
Krizmanici	14
Ženidbe	7
Sprovodi	13

Lokacija