Raspored sv. misa

Nedjeljom su svete mise u 8.00 i u 10.00 u župnoj crkvi sv. Mihovila kroz cijelu godinu.

Radnim danom sveta misa je u 8.00 sati u župnoj crkvi.

Povijest

Župa Trilj obuhvaća grad Trilj, koji leži na obje obale rijeke Cetine, i selo Vedrine, s lijeve strane Cetine. do 20. kolovoza 2012. godine župi je pripadalo i selo Košute s desne strane Cetine, no ono je zbog pastoralnih razloga odlukom splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića postalo samostalna župa. Obale rijeke povezuje most, koji je postojao na tom mjestu i za vrijeme rimske vladavine pod nazivom Pons Telurii, Telurijski most, što bi značilo da se naselje zvalo Telurium od kojega je došao pohrvaćeni naziv Trilj.

Prvi tragovi čovjekove nazočnosti na ovom području potječu iz srednjeg kamenog doba, oko 9.000 godina prije Krista, što potvrđuju razni arheološki nalazi. U drugom i prvom stoljeću prije Krista nastavali su ga Iliri, koje je rimska vojska pod Oktavijanovim zapovjedništvom svladala 33. godine prije Krista. Rimska je vojska poviše Trilja, na Gardunu, imala logor svoje 7. legije. Preko Trilja prolazila je rimska cesta od Salone do Narone (Vida) u Neretvi. U Trilju je pronađeno više spomenika iz rimskoga vremena. U jednom dokumentu iz 6. stoljeća u Trilju se spominje utvrda uz koju je bila i kršćanska crkva. Pronađeni su spomenici i iz starohrvatskog razdoblja. Kod sela Vedrina nalaze se ostaci temelja starohrvatske crkvice.  

U 15. stoljeću susrećemo nazive sela Košuta i Vedrina. Kralj «Matijaš Korvin daruje 25. srpnja 1480. Poljičanima neke zemlje, među kojima: Košute i Vedrine». Vrijedno je spomenuti nalaz u grobu Dukića 1920. godine, kada je pronađeno više zlatnih predmeta: zlatnik, ogrlica, tri para  naušnica, prsten i dva dugmeta, koji potječu iz 8. stoljeća, a čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu.  Trilj se spominje  i 1210. godine u darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II.  kojom «knezu Domaldu i njegovim baštinicima dariva neku zemlju imenom Cetina Trilj sa svim obrađenim zemljištima».  Godine 1331. spominje se «Trlski Brod», što ga je zauzeo knez Vuk Vukoslavić, saveznik bosanskog bana Stjepana Kotromanića u ratu protiv kneza Ivana Nelipića, i tako pomogao Kotromaniću da ponovno zauzme grad «Viseći» u zaleđu Omiša.  U tom  «Trlskom Brodu» mislim da treba vidjeti današnji Brodarić.

Turci su zauzeli područje župe početkom 16. stoljeća. Košute su se konačno oslobodile turske vlasti u Velikom ratu s Turcima, kada i Sinj 1686., a Trilj i Vedrine to će dočekati tek 1715. godine. Za cijelo vrijeme turske vladavine nema nikakvih podataka o ovom kraju. Oslobođeno područje župe počelo se naseljevati novim stanovništvom iz Poljica i  Hercegovine 1687. i sljedećih godina, a Trilj i Vedrine poslije 1715. godine.

Poslije oslobođenja od Turaka dolazi do uspostave župe u Turjacima pod koju su spadala sela: Košute, Trilj i Vedrine. U Trilju je sagrađena crkva Svetog Mihovila odmah poslije privremenog oslobođenja 1686. godine. Novim razgraničenjem između Mletačke Republike i Turske, koje je uslijedilo mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, crkva Svetog Mihovila u Trilju ponovno je došla pod tursku vlast. To potvrđuje i nadbiskup Cupilli u pastirskom pohodu 1709. godine, koji piše da crkvu nije mogao pohoditi jer je ostala na «turskoj liniji», s onu stranu granice. To je učinio prvi put isti nadbiskup poslije konačnog oslobođenja 1718. godine i tom prigodom blagoslovio groblje.

Današnja triljska župa bila je dugo u sastavu župe Turjaka. Prvi zajednički župnik Turjaka i Trilja bio je fra Šimun Pilipović iz Rame. Godine 1709. nadbiskupa Cupillija dočekao je turjački župnik fra Stjepan Vučemilović, koji je tom prigodom Cupilliju iznio popis devet dužnika crkvi Svetog Mihovila u Trilju «koja je ostala na turskoj granici a pripada području župe Turjaci». Već 1725. Trilj je imao posebnog kapelana koji je stanovao kod župnika u Turjacima. Tijekom vremena, zbog nestašice franjevaca, kapelan je bio svjetovni svećenik. Tako se godine 1769. kao kapelan Trilja spominje don Frane Lucmančić. Košute su u to vrijeme bile najveće selo pa se i crkva ponekad zove «Sveti Mihovila Košutski».  

Župa je osamostaljena 1805. godine. Do tada su je vodili franjevci, kao turjački župnici ili kapelani, a kasnije svjetovni svećenici, kao kapelani turjačkog župnika. Godine 1805. župu su preuzeli svjetovni svećenici kao samostalni župnici i takvo je stanje ostalo sve do sada. Triljski župnici ujedno su i dekani Cetinskog dekanata.   

Župna kuća sagrađena je poviše crkve 1968. godine, za župnikovanja don Tomislava Karamana, a nadograđena je i suvremeno opremljena za župnikovanja don Mirke Skejića (1992.-1996.) i don Ante Čipčića (1996.-2002.). Stara župna kuća, sagrađena ispod ceste za župnikovanja don Josipa Batošića (1925.-1937.), bombardirana je u Drugom svjetskom ratu, pa je ponovno podignuta 1958. godine za župnikovanja don Ante Bućana (1936.-1966.). U tu su se kuću doselile 1966. godine redovnice Služavke Maloga Isusa, koje su u njoj stanovale do 1998. godine, kada su kupile i preuredile kuću u Košutama. One su prije vodile župnikovo domaćinstvo, crkveno pjevanje i pomagale u držanju vjeronauka. Otkada su se nastanile u svojoj kući imaju dječji vrtić, pomažu u katehizaciji i vode crkvevno pjevanje. U kući imaju kapelicu posvećenu  Srcu Isusovu. Godine 2003. u staroj župnoj kući otvoren je Muzej grada Trilja.

Matične knjige R od 1825. do 1878. i 1904. do 1914. nalaze se oštećena i rasute u NAS. U istom arhivu nalaze se nepotpuna godišta parica R, V i U od 1844. do 1942.

Župa je 1938. godine imala 2.020 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 4.964.

Trilj je proglašen gradom 1997. godine. Župa je 2003. godine počela izdavati župni list Sv. Mijovil.

Crkve

1. Župna crkva Svetog Mihovila Arkanđela sagrađena je 1901. godine u Trilju od klesanog kamena, novcem Vjerozakonske zaklade i prilozima samih vjernika, za župnikovanja don Šimuna Simunića, kako to stoji napisano na glagoljskom natpisu iznad glavnih vrata.  Dužina crkve s polukružnom apsidom iznosi 24, širina 9 i visina 9 metara. U pročelje je ugrađen zvonik u neoklasicističkom stilu, koji završava kamenom piramidom. Poviše vrata nalazi se timpan s križem i veliki prozor s izbačenim lukom, a s njegovih strana nešto manji prozori, također, s izbačenim lukom. Takvi su prozori na crkvenoj lađi i na apsidi. Na sredini raščlanjenog zabata je okrugli prozor. I zidovi lađe raščlanjeni su lezenama.
U crkvi su tri oltara. Glavni oltar je od mramora: Sa strana svetohraništa su mramorni kipovi Srca Isusova i Srca Marijina. Iznad srednje niše oltara je poprsje Boga Oca sa zemaljskom kuglom u ruci i podignutom desnicom na blagoslov. Na vrhu oltara su dva anđela s citrom i harfom u rukama. Posred oltara je mramorni tabernakul iznad kojega se diže prijestolje za izlaganje Svetotajstva. Sa strana oltara su dvoja vrata, a na njihovim   nadvratnicima  su kipovi anđela u klečećem položaju, licima okrenuti prema svetohraništu. Iza oltara je sakristija. Pod je popločan domaćim modrim kamenom.
U lađi su dva oltara: Gospe od Karmela i sv. Mihovila. Gospin kip ima četiri mramorna stupića s oltarskom nišom u kojoj se nalazi drveni Gospin kip, tirolski rad. Novi kip nabavio je don Stipe Ljubas 2003. godine.
Oltar sv. Mihovila je od mramora sa dva stupića i šarenim inkrustacijama. U oltarskoj niši je drveni kip sv. Mihovila, tirolski rad.
Crkva je više puta popravljana. Već je 1923. godine, za župnikovanja don Pavla Matovca, izmijenjena sva drvena krovna konstrukcija. Za župnikovanja don Alojzija Bavčevića 1981. godine postavljena je betonska krovna ploča i cigla te ugrađen betonski kor. Za župnikovanja don Mirka Skejića 1995. godine uređeno je svetište i postavljen novi oltar prema puku. Centralno grijanje i bojadisanje crkve izvedeno je za župnika Čipčića. Crkveno predvorje započelo se uređivati za župnikovanja don Špire Čikeša 1990. godine. Uređenje crkvenog prostora nastavio je župnik Skejić, uređenjem parkirališta 1993. i postavljanjem 14 svijećnjaka ispred crkve 1996. godine. Godine 2004. ispred crkve bit će postavljen kip sv. Mihovila u čast svim poginulima, rad Josipa Bosnića.  

2. Crkva Svetog Jeronima nalazi se na groblju u Trilju. Ona je bila župna crkva sve do izgradnje nove crkve 1901. godine. Naslovnik stare crkve bio je sv. Mihovil. Nakon izgradnje nove crkve, posvećene sv. Mihovilu, stara je crkva dobila naslovnika sv. Jeronima. Nije poznata točna godina njezine gradnje, ali na temelju dosadašnjih dokumenata možemo zaključiti da je to bilo poslije privremenog oslobođenja Trilja od Turaka 1687. godine i doseljenja novog stanovništva sljedećih godina. Svakako, ona je postojala 1700. godine, što znači da je sagrađena prije te godine. U početku je to bila kapelica s dimenzijama 4,50 x 4,50 metara. Crkva je oko 1770. godine, za vrijeme kapelana don Frane Lucmančića, produžena za  4,5 metara, što je i danas vidljivo na izvanjskim stranama zidova.  Tada je crkva dobila današnji oblik i novi mramorni oltar u obliku sarkofaga. Oltar je izradio majstor Dominik Pasqualetti, koji je oltar dovezao do Solina, a mještani od Solina do Trilja. Cijena izrade oltara iznosila je 260 talira. Crkva nema apside, iznad vrata nalazi se timpan, a iznad pročelja mali zvonik na preslicu za jedno zvono. Na južnom zidu su tri prozora, a na sjevernom dva. Crkva je temeljito obnovljena za župnika don Stipe Ljubasa 2003.godine.

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	27
Prvopričesnici	43
Krizmanici	53
Ženidbe	11
Sprovodi	12

Lokacija