Župa sv. Nikole b. - Borovciborovci sv nikola

Adresa župnog ureda Metković-sv. Nikola: Zagrebačka 78, 20350 Metković
Telefon: (020) 686-018

Web-stranica župe: Župa sv. Nikole - Metković

Župnik: don Davor Bilandžić
Župni vikar: don Dino Prkut


Raspored sv. misa


Nedjeljom od rujna do srpnja sveta misa je u 9.00 sati.
U srpnju i kolovozu sveta misa je samo prve nedjelje u mjesecu u 10.00 sati.

Povijest

Područje današnje župe Borovci bilo je naseljeno još u pretpovijesnom razdoblju, o čemu govore do danas sačuvane gomile. Da je ovaj kraj bio naseljen i u srednjem vijeku govore nekropole stećaka na Zanogi, Mravincima, te kod župne crkve, gdje se i danas mogu vidjeti dijelovi stećaka uzidani u noviji dio crkve, a i veliki kameni grobljanski križ, po svoj prilici, napravljen je od stećka.

Na području župe nalazi se srednjovjekovni grad Vratar, koji se nalazi na sjeverozapadnim padinama brda Rujnice, na brdašcu visokom stotinjak metara, koje je s jedne strane povezan s kopnom, a s ostalih strana okruženo je močvarom. Utvrda se spominje prvi put 1434. godine, kada je vojvoda Juraj Vojsalić potvrđuje Radivojevićima, koji će se nešto kasnije zvati Jurjevići, a potom Vlatkovići. Poslije toga Vratar «koji ima veliku carinu soli» spominje se u povelji aragosnko-napuljskog kralja Alfonsa V., izdanoj 19. veljače 1444. godine hercegu Stjepanu Kosači. Nakon što je krajem 15. stoljeća Vratar zauzet od Turaka, grad je izgubi svako strateško i vojno značenje i prepušten je propadanju. Danas se vide samo ostaci ruševina srednjovjekovnog grada.

Naziv Borovci prvi put susrećemo 1672. godine u izvještaju makarskog biskupa fra Marijana Lišnjića. Sigurno je to ima znatno starije i, po svemu sudeći, ono potječe od prvih stanovnika toga kraja koji su se prezivali Borovac, a tu su živjeli još prije dolaska Turaka.

Tijekom 15. i 16. stoljeća župu su pastorizirali franjevci iz samostana u Ljubuškom. Nakon što su Turci njihov samostan srušili 1563. godine, tada su pastoralnu brigu za cijelo ovo područje, koje je pripadalo župi Nadjezerje, preuzeli franjevci iz samostana u Zaostrogu. Godine 1720. u Borovcima je ustanovljena župa i u njima se nastanio župnik za Borovce, Nova Sela, Rujnicu, Desne i Vid. Godine 1733. od Borovaca je odcijepljen Vid s još nekim selima, pa od tada župa Borovci obuhvaća Nova Sela, Desne i Rujnicu, a župna crkva je i nadalje ostala crkva Sv. Nikole u Borovcima. Godine 1760. župa je još više smanjena i od tada joj pripadaju jedino Nova Sela. Takovo je stanje potrajalo sve do 1957. godine, kada su Nova Sela odijeljena od Borovaca i proglašena samostalnom župom. Do te godine župu su vodili franjevci, a od 1957. obje su župe preuzeli svjetovni svećenici.

Župna kuća u Borovcima podignuta je 1756. godine. Bila je to prizemnica pokrivena kamenim pločama. Oko godine 1890. godine podignuta je na kat. Godine 1943. kuću je zapalila talijanska vojska, pa je poslije rata svećenik stanovao u privatnoj kući u zaselku Iskilsi u Novim Selima, dok se nije uselio u crkvenu kuću na Kulini, u središtu Novih Sela. Kroz to vrijeme Borovčani su sami obnovili župnu kuću i tražili da se župnik iz Novih Sela preseli u Borovce, što je dovelo do seoskih napetosti, pa je radi mira u selima tadašnji biskup Frane Franić odijelio Nova Sela i ustanovio samostalnu župu 1957. godine. Pošto se stanovništvo župe u drugoj polovici 20. stoljeća gotovo posve iselilo na područje Metkovića, nije bilo razloga da župnici stanuju u ispražnjenom selu, nego su neko vrijeme stanovali u Novim Selima, da bi konačno objema ispražnjenim župama upravljali župnici iz župe Sv. Nikole iz Metkovića, pa je župna kuća posve zapuštena i nalazi se u ruševnom stanju.  

Matične knjige R od 1830. do 1862.; U od 1825. do 1877. nalaze se u DAS. Knjige R od 1863. do 1947., tri sveska; V od 1910. do 1947.; U od 1858. do 1947., tri sveska, nalaze se u MU Metković. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1817. do 1940. nalaze se u NAS. Knjiga U od 1725. do 1763. nalaze se u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Stanje duša iz 1858. nalazi se u ŽU.

Župa je, a to znači zajedno s Novim Selima, pred Drugi svjetski rat imala 1.200 duša, a 2001. godine bilo ih je, bez Novih Sela, 34.

Crkve

borovci sv nikola1. Župna crkva Svetog Nikole prvi put se spominje u izvješću biskupa Lišnjića 1672. godine. Za nju biskup kaže, da je čitava, ali da je slabo opremljena. Taj podatak govori da je sagrađena znatno prije te godine. Nakon istraživačkih stručnih radova danas je očito da je današnja crkva građena u dvije faze. Do sada se samo pretpostavljalo da je crkva sagrađena u 16. ili možda 15. stoljeću. Tu pretpostavku potvrđuju nalazi u samoj crkvi. Nakon što je početkom godine 1997. otučena žbuka s nutarnjih i vanjskih ploha zidova, pronađeni su ostaci zidova prvotne crkve koja je bila sagrađena u romaničkom stilu. Ta prva crkva bila je presvođena i pokrivena kamenim pločama, a na južnom zidu otkriven je zazidani romanički prozor. Prema mišljenju stručnjaka prva crkva mogla je biti podignuta već u 13. stoljeću. Ta prva crkva bila je premalena za stanovništvo koje se stalno povećavalo, pa je biskup Fabijan Blašković 1779. godine naredio, prigodom pastirskog pohoda župi, da se crkva produži i nadogradi. Tu je naredbu biskupa Blaškovića ostvario znatno kasnije župnik don Marko Marušić. Bilo je to 1858. godine, kada je crkva produžena i podignuta u visinu, kako se to lijepo vidi nakon uklanjanja žbuke. To je prigodom crkva dobila današnje dimenzije. Duga je 14 i široka 5 metara. Prigodom nadogradnje crkva je dobila pokrajna vrata i na sredini pročelja kamenu šesterokraku rozetu. Zvonik na preslicu za tri zvona postavljen je 1865. godine. I nadalje je krov bio pokriven kamenim pločama, koje su početkom 20. stoljeća uklonjene i zamijenjene kupom. Svoj nutarnji izgled crkva je izmijenila 1968. godine, za župnikovanja don Slavka Kovačića, kada je bilo preuređeno svetište, uklonjen dotadašnji drveni oltar i postavljen oltar prema puku. Istom je prigodom bio probijen sjeverni zid crkve i dograđena sakristija, koja se prije nalazila iza oltara. Poslije obnove 1968. godine u zidu apside napravljene su niše za kipove sv. Nikole i sv. Roka. Župljani su nabavili kip sv. Roka 1886. godine s namjerom da podignu kapelicu u čast sv. Roku na Dugoj stijeni, na granici Borovaca i Novih Sela. Zbog nesloga Borovčana i Novoselaca kapelica nije bila podignuta, pa je konačno kip sv. Roka dospio u župnu crkvu.

borovci gospa od zdravlja2. Kapela Gospe od Zdravlja podignuta je nedaleko od župne kuće. Naime, godine 1759. nedaleko od župne kuće bila je podignuta kapelica Sv. Ante Padovanskog, koja je služila za svakodnevne potrebe župnika. Početkom 20. stoljeća župnik fra Mijo Ivandić kapelicu je povećao novcem od borovačkih iseljenika u Americi. Budući da je u to vrijeme postojala crkva Sv. Ante u Novim Selima, župnik je ovoj povećanoj kapeli promijenio naslov i posvetio je Gospi od Zdravlja. Tom je prigodom iz kapele uklonjen kip sv. Ante i na oltar postavljena Gospina slika. Kapela je duga 10,4 i široka 4,65 metara. Na pročelju je kameni luminar u obliku križa, a na vrhu pročelja preslica za jedno zvono, koji su prije bili na staroj kapelici. Na pobočnim zidovima lađe su po dva prozora u obliku pačetvorine.

 

Statistika

2015. godina

 Krštenja 1
 Prvopričesnici -
 Krizmanici -
 Ženidbe 2
 Sprovodi 1