Župa sv. Mihovila ark. - Bisko
Adresa: Bisko 42, 21232 Dicmo
Telefon: (021) 812-050
Župnik: don Jozo Varvodić
Povijest
Župa Bisko smještena je oko kraškog slikovitog polja koje je bilo naseljeno i u dalekom prethrvatskom razdoblju, o čemu govore ilirske gomile i gradina na Orlovcu. Kraj je bio naseljen i u hrvatskom srednjovjekovlju, što potvrđuju dvije nekropole stećaka. Sačuvana i veća nekropola nalazi se na predjelu Poljanice, istočno od sela, na kojoj je pronađeno i istraženo 28 grobova. Na jednom je stećku bosančicom ispisana godina 1440. U jednom je grobu pokraj ovoga stećka pronađen metalni novac mletačkog dužda Frane Foscarija (1423.-1457.). Druga nekropola stećaka nalazila se na današnjem groblju kod župne crkve na kojem se i danas vidi nadgrobna ploča iz 15. stoljeća. Katoličko se stanovništvo održalo i za vrijeme turske okupacije od kraja 15. do kraja 1684. godine. U župi su i pod turskom vladavinom boravili i djelovali biskupijski svećenici glagoljaši, koji su sačuvali narod u katoličkoj vjeri. Posljednjih godina turske vladavine, Bisko je od 1674. do 1883. godine pet puta pohodio apostolski misionar, a kasnije makarski biskup Sluga Božji Nikola Bijanković sa svojim kolegom Ivanom Borgoforteom, kasnije ninskim biskupom. U to je vrijeme Bisko imalo 160 duša. Godine 1687. nadbiskup Cosmi Bisko navodi kao samostalnu župu. Župnici su većinom bili mještani i stanovali su kod svoje rodbine. Tako župnik don Frane Roguljić 1709. godine izričito govori da župa nema župne kuće i da on stanuje u svojoj kući. Već 1718. godine on je bio umirovljen i nastanio se u crkvenoj kući koju je župa dobila ostavštinom. Pod turskom okupacijom u 17. stoljeću spominju se župnici: don Frane Sladoević 1625. godine, a od 1679. već spomenuti don Frane Roguljić. On je na početku Morejskog rata 1684. godine, zbog bijesa Turaka, pod banderijom Sučić-Akrap, poveo narod u Žrnovnicu. Narod se u zbijegu zadržao do godine 1687. Poslije rata starosjedilačko stanovništvo bilo je povećano novim doseljenicima. Tako je godine 1718. župa imala oko 350 stanovnika. Tijekom vremena formirani su zaselci: Mirić, Grmljani, Gornji Kraj i Donji Kraj. Sredinom 19. stoljeća u župi je bilo 86 obitelji u kojima je živjelo 590 duša. Organskim dekretom iz 1849. godine, br. 78, Bisko je i nadalje ostalo samostalna župa, kao što je i danas.
Župna kuća nalazi se na zapadnoj strani sela. Sagrađena je za župnikovanja don Marina Babina (1931.-1941.). Kuća je temeljito obnovljena za župnikovanja don Josipa Delaša (1977.-1989.). Stare matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih spominje nadbiskup Cupilli 1709. godine (NAS, Vizitacije nadb. Cupillija; Te su knjige propale. Knjiga R 1902. godine nalazi se u ŽU. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1818. do 1940. nalaze se u NAS.
Župa je 1938. godine imala 785 duša, a 2001. godine bilo ih je 489.
Crkve
1. Župna crkva Svetog Mihovila Arkanđela je jednobrodna kamena građevina s apsidom u kojoj je smješten glavni oltar. Sagrađena je na mjestu dviju starijih crkava. Prva je crkva bila iz pred turskog vremena. Bila je to kamena kapela s apsidom i presvođenim svodom. Oko nje bilo je groblje. Nakon oslobođenja od Turaka ta je crkva srušena i sagrađena je nova u koju se iz stare crkve uklopio dio presvođene apside. To potvrđuje nadbiskup Cupilli 1709. godine, koji kaže da je «nova crkva nastala proširenjem stare od koje su ostala tri stupa sa dijelom svoda». Tada je novi dio crkve bio pokriven ševarom, a polukružna apsida kamenim pločama. Ta proširena crkva bila je s apsidom duga 16 i široka 8 lakata, što iznosi oko 11 metara dužine i 5,5 metara širine. Još 1748. godine produženi dio crkve bio je od drva, kako izvješćuje nadbiskup Bizza iste godine. Crkva je današnji oblik dobila 1753. godine, za župnikovanja Dominika Bulata i kapelana don Antona Pavletića, harambaše Petra Akrapa, župana Ilije Sučića i prokuratora Petra Danojlića a selo je imalo 45 kuća, kako to piše na kvadratnom kamenu po sredini pročelja. Crkva je bila posve završena i posvećena 24. svibnja 1769. godine, o čemu govori natpis na kamenoj ploči iznad glavnih vrata, koji u cijelosti glasi: «Ivan Luca Garagnin arcibiskup spliski posveti criqv ov i otar veliki na postegne S. Mihovila Archangela dopustivši svim virnim koibje pohodili na obogni dan to jest na s. Mattiu apostola miseza settembra 40 dan proschienja po običaju S M C na 24 maggia 1769.» Na pročelju s obje strane vrata nalazi se po jedan četvrtasti prozorčić. Visoko na pročelju nalazi se mali okrugli prozor. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za tri zvona, koji je utvrđen željeznim šipkama. Na uzdužnim zidovima lađe su po dva prozora s polukružnim završecima. Na južnom zidu lađe su pobočna vrata. Za vrijeme župnikovanja don Luke Vuce, svetište crkve je prošireno i iznutra dobilo širinu lađe. O tome govori ploča s natpisom na izvanjskom zidu kapele svetišta: «Župljani Biska sa župnikom L. V. proširiše 1970 g.» Crkva je izvana duga 21,10 i široka 7,85 metara. Za Vucina nasljednika, župnika don Josipa Delaša postavljen je kameni oltar prema puku, dok je stari oltar prislonjen uz zid apside, te je drveni kor zamijenjen većim betonskim. U isto je vrijeme na krov postavljena betonska ploča pokrivena kupom. Na starom oltaru je oltarna slika s Gospom i sv. Mihovilom, a sa strana oltara su kipovi Gospe od Karmela i sv. Mateja. Po sredini lađe na zidnim nosačima su kipovi Srca Isusova i Srca Marijina. Pod crkve popločan je brušenim kamenim pločama.
2. Kapela Svetoga Roka nalazi se u Gornjem Kraju. Sagrađena je od klesanog kamena. To je zavjetna kapela, koja je sagrađena oko 1732. godine, kada je u selu harala kuga. Na pročelju, s obje strane vrata, nalaze se dva prozora s polukružnim završetkom. Poviše vrata je šestokraka rozeta, a iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono.
3. Kapela Svetoga Ante nalazi se u Donjem Kraju kod zaselka Bulati. To je obiteljska kapela Bulata.
