Župa Svih Svetih - Aržano
Adresa: Obor sv. Jure 8, 21246 Aržano
Telefon: (021) 724-411
Župnik: don Marin Barišić, ml.
Raspored sv. misa
Nedjeljom
Od 8. rujna do 13. lipnja - u 10.30 sati.
Od 13. lipnja do 8. rujna - u 9.30 sati.
Radnim danom
Župna kapelica - u 7.30 sati.
Povijest
Župa Aržano nalazi se na sjeveru dekanata., na samoj državnoj granici između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Današnja župa ima dva veća naselja: Aržano i Svibić. Područje župe bilo je naseljeno i u rimsko doba, a kršćanstvo se je ovdje vrlo rano proširilo. Drži se da je na podružju ove župe bio stari rimski Sarsenterum, koji se spominje na salonitanskom crkvenom saboru 533. godine, kada je u njemu bilo sjedište novoosnovane biskupije i prvog biskupa Paulina. Aržano je došlo pod tursku vlast 1475. godine, što potvrđuje turski dokumenat s popisom kućedomaćina, poreznih obveznika. Iste su godine Turci zauzeli i Proložac s njegovom tvrđavom. Turci su se u to vrijeme probili sve do okolice Omiša i zauzeli Gornje makarsko primorje, ali su se odavle povukli i cijelo primorje zauzeli krajem 15. stoljeća. Poslije dolaska pod tursku vlast, u Aržanu i okolnim selima misionarili su franjevci i domaći svjetovni svećenici, povremeno obilazeći katoličke vjernike, koliko su im to dozvoljavale ondašnje prilike. Redovita župnička služba uspostavljena je tek nakon oslobođenja od Turaka 1717. godine. Poslije rata s Turskom 1718. godine između Turske i Mletačke Republike povučena je nova međudržavna granica koja je prošla između sela koja su do tada sačinjavala jedinstvenu cjelinu. Godine 1721. po odluci mletačkog providura Alvisa Moceniga Aržano je izdvojeno iz Cetinske i pripalo je Imotskoj krajini u kojoj je ostalo sve do danas.
Aržano je u početku bilo kapelanija, podložna župi Tijarici, dok je Svibić u starini pripadao župi Opanci, a poslije oslobođenja od Turaka priključen je najprije kapelaniji, a potom i samostalnoj župi Aržano. Župa je osamostaljena 1849. godine, što potvrđuje Organski dekret austrijske vlade iz iste godine. Naime, taj dekret pod brojem 52 donio je sljedeću odluku: «Aržano do sada kapelanija ovisna od župe Tijarica postaje župa od koje će ovisiti izložene kapelanije Svib i Dobranje.»
Župna kuća na kat, od klesanog kamena, sagrađena je u 19. stoljeću po modelu ostalih župnih kuća iz vremena Austro-Ugarske. Kuća je 23. rujna 1943. godine od Nijemaca zapaljena. Vatra je progutala i župni arhiv s matičnim knjigama. Tada su Nijemci ubili 29 nedužnih župljana i zapalili župnu crkvu. Kuća je poslije rata popravljena, a temeljita njezina obnova, s vjeronaučnom dvoranom i centralnim grijanjem, učinjena je za župnikovanja don Ivana Bilića. (1966.-2002.).
Župne matice R od 1739. do 1818., dva sveska, nalaze se u NAS; od 1825. do 1940. u ŽU, a od 1938. do 1946. u MJU Cista Provo. Knjiga V od 1825. do 1940. nalazi se u ŽU, a od 1943. do 1949. u MJU Cista Provo, Knjiga U od 1825. do 1940. je u ŽU, a od 1942. do 1945. u MJU Cista Provo.
U župi živi hrvatsko, katoličko stanovništvo. Prije Drugog svjetskog rata na području župe živjele su dvije pravoslavne obitelji. Godine 1980. bila je samo jedna pravoslavna obitelj u kojoj je živjela jedna osoba. Župa izdaje župni list Aržano.
U župi je 1938. godine bilo 1.670 duša, a 2001. godine bilo ih je 692.
Crkve
1. Župna crkva Svih Svetih sagrađena je 1887. godine za župnikovanja don Šimuna Kovačevića. Gradnja je počela 1882. Sagrađena je od lijepo klesanog kamena. Crkvena lađa duga je 17,25 i široka 8,65 metara. Četvrtasta apsida duga je 4,50 i široka 5,65 metara. Bivša sakristija pretvorena je u ložionicu, a sakristija je smještena ispod pjevališta. Do godine 1963. na crkvi je bio zvonik na preslicu. Crkvu, koja je u ratu od Nijemaca bila zapaljena 23. rujna 1943., župnik don Tadija Bajića 1950. godine pokrio je raženom slamom, a već sljedeće godine kupom. Za župnikovanja don Joze Marendića (1954.-1966.) postavljen je betonski krov i čitava je crkva nanovo ožbukana i učinjen je iznad pročelja zvonik. Klesar Petar Marović iz Splita 8 pilastara obložio je crvenim mramornim pločama, te 1965. godine izradio oltar prema puku. Crkvu je posvetio nadbiskup Frane Franić 25. veljače 1965. Za župnikovanja don Ivana Bilića na crkvi su izvedeni novi građevinski zahvati: na betonski krov postavljena je kupa, napravljen je novi zvonik, obložen kamenom, visok 27 metara, iza oltara napravljen je veliki mozaik 9 x 5,60 metara na kojemu su prikazani hrvatski sveci i blaženici, rad akademskog kipara Jure Žaje, Aržančanina, nastanjenog u Zagrebu, u crkvi je postavljena nova elektrifikacija i izvršena elektrifikacija zvona, uvedeno je centralno grijanje, ispred crkve uređeno je stepenište s brončanim poprsjima sv. Nikole Tavelića i blaženog Augustina Kažotića.
Treba reći da je prije sadašnje župne crkve postojala stara župna crkva koja se nalazila u sredini groblja, a srušena je 1919. godine. Njezin je kamen upotrijebljen za izgradnju današnje mrtvačnice, a dijelom i za podizanje ogradnog zida. Ta je crkva bila sagrađena 1771. godine, kako je to uklesano na nadvratniku stare crkve koji se nalazi na današnjoj mrtvačnici. I prije ove crkve bila je još starija, koju spominje nadbiskup Bizza u svom izvješću 1750. godine i navodi da je bila pokrivena ševarom.
2. Kapela Svetog Jure nalazi se kod župne kuće, a služi za svakidašnje potrebe župnika. Građevina je presvođena i pokrivena kupom. Nutarnje su joj dimenzije 4 x 2,70 metara. U crkvici se nalazi kamena krstionica i svetohranište.
3. Kapelica Svetog Ante Padovanskoga nalazi se na raskršću cesta Imotski – Livno – Sinj. To je mala usputna kapelica podignuta na lijepo ozidanom postolju. U njoj se nalazi Svečev kip. Dimenzije kapelice bez postolja su 1,75 x 1,48 x 1,69 metara.
