U dvadesetiprvu nedjelju kroz godinu, 22. kolovoza, na blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice neba i zemlje, župljani Presvetoga Srca Isusova oprostili su se od otaca isusovaca, koji su više od četrdeset godina upravljali župom na Visokoj. Naime, odlukom provincijala patra Ivana Kopreka, objavljenom župljanima 6. lipnja, isusovci napuštaju župu a na njihovo mjesto dolaze svećenici splitsko-makarske nadbiskupije, don Božo Plazibat za župnika i don Hrvoje Dragun za kapelana. Na kraju nedjeljne župne mise, koju je kao župnik za svoje župljane zadnji put predslavio pater Zoran Vujičić, njemu i kapelanu patru Josipu Juraku upućene su iskrene riječi zahvale i darovi za uspomenu na vrijeme provedeno u Splitu.

Vujičića i Juraka pozdravili su u ime župnog pastoralnog-vijeća Mate Rajčić, a ispred svih župljana učinio je to vjeroučitelj Dušan Vuletić slijedećim riječima: Dragi naši patri Zorane i Josipe, Vi ste naši posljednji oci isusovci na ovoj župi posvećenoj Srcu Isusovu, na Visokoj u Splitu. Rastajući se s Vama rastajemo se s tolikim svećenicima i časnom braćom isusovcima koji su u proteklih četrdesetak godina zajedno s nama rasli u vjeri, nadi i ljubavi, koji su nas krštavali, pričešćivali, vjenčavali i sprovodili, ostavljajući duboki trag u našim životima. Spominjemo se samo nekih župnika: Valentina Miklobušca, Josipa Rožmarića, Marijana Bešlića... i kapelana: Izidora Jedvaja, Mije Nikića, Vinka Maslaća... Dugo bi nas odvelo nabrajanje tih dragih ljudi koji su za nas služili mise, ispovijedali i propovijedali u onoj našoj nezaboravnoj crkvi na Cesti mira. Otkad je splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić u njoj služio prvu misu, i to ponoćku za Božić 1969. godine, Vi ste bili s nama i mi smo s Vama činili jednu živu crkvenu zajednicu. Zajedno smo se veselili i tugovali, putovali i pjevali, igrali igrokaze i ping-pong, bili smo jedno srce i jedna duša puna četiri desetljeća. Nisu nam smetali ni bura ni kiša, ni stiješnjen prostor naše župne kapele ni u ona olovna vremena komunističkog jednoumlja kad se na Visokoj tražilo mjesto kako bi se bilo što bliže oltaru. Upijali smo sve Vaše riječi i onda kad ste u nama sijali klice istinskog domoljublja. Sanjali smo dan kad ćemo konačno i mi dobiti pravu crkvu. Bilo je više pokušaja, no tek je u Vaše vrijeme, patre Zorane i Josipe, naš san postao stvarnost.

Od nas nastale župe na Mejašima, Pujankama, Mertojaku i Trsteniku već su godinama u novim i lijepim crkvama. Ali, nijedna nije tako nova i lijepa kao što je naša na Vrhu Visoke koju ste Vi gradili zajedno s nama i našom nadbiskupijom. Zahvalni smo Vam za to, ali smo ujedno i tužni što nas zbog odluke vodstva Hrvatske provincije Družbe Isusove napuštate i odlazite s Visoke. S Vama odlazi i dio naših života, ali nikad neće proći sjećanja i ljubav za sve što su isusovci ostavili na našoj i Vašoj Visokoj. Ovdje ste uvijek dobro došli. Naša srca i domovi ostaju otvoreni za Vas. Neka Vas prati Božji blagoslov u Vašem daljnjem apostolskom radu gdje god Vas pošalju Vaši poglavari. Budite sigurni da Vas nećemo zaboraviti i da ćemo se moliti za Vas. A i Vi ne prestanite moliti za nas, svoje dosadašnje župljane. U Kristovu i Marijinu srcu odani Vam Visočani.